Još o konferenciji o bl. Alojziju Stepincu u Europskom parlamentu

Jesu li mediji u Hrvatskoj pomalo površno prešli preko konferencije „Blaženi Alojzije Stepinac – svjedočanstvo vjere, ustrajnosti i nade“ što ju je 21. ožujka u Europskom parlamentu u Bruxellesu priredila parlamentarka Željana Zovko? Svjedoči li na svoj način o tome i nedavna rasprava u Hrvatskom saboru? O tome kako je došla na zamisao organiziranja konferencije, po čemu će konferencija biti upamćena, koliko je europska, hrvatska i ina javnost svjesna značenja bl. Alojzija Stepinca za europski sustav vrijednosti, razgovarali smo s europskom zastupnicom Željanom Zovko.

Što Vas je potaknulo organizirati konferenciju o bl. Alojziju Stepincu u Europskom parlamentu?

Hrvatski svjetski kongres predložio mi je da u Europskom parlamentu predstavim knjigu mons. Jurja Batelje „Blaženi Alojzije Stepinac – Spašavanje Židova i Srba u Drugom svjetskom ratu“. U svom parlamentarnom radu aktivno se zalažem za očuvanje povijesne istine i njegovanje kulture sjećanja, uključujući kroz iniciranje i potpisivanje rezolucije Europskoga parlamenta o osudi svih totalitarnih režima te aktivnostima u radnoj skupini EPP-a za međuvjerski i međukulturni dijalog i skupini zastupnika za očuvanje povijesnoga sjećanja. Pored toga, kao članica Odbora za kulturu i obrazovanje redovito organiziram događaje koji promiču hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu. Ovom sam konferencijom okupila stručnjake iz Republike Hrvatske, Svete Stolice, Velike Britanije i SAD-a koji su svjedočenjima i neosporivim dokazima prikazali život i ostavštinu blaženoga Alojzija Stepinca.

Po čemu će konferencija ostati zapamćena?

Konferencija će svima ostati u sjećanju po izvanrednim izlaganjima svih govornika, počevši od izvrsnoga uvoda mons. Hrvoja Škrleca iz Apostolske nuncijature pri EU, odličnoga predavanja britansko-hrvatskoga povjesničara i bivšega savjetnika Margaret Thatcher Robina Harrisa pa sve do analize američke židovske povjesničarke Esther Gitman koja je i sama doživjela strahote holokausta. Središnji dio konferencije bio je posvećen predstavljanju engleskoga prijevoda knjige mons. Jurja Batelje u kojoj je dokumentirana uloga blaženoga Stepinca u pomaganju Židovima i Srbima tijekom Drugoga svjetskoga rata i njegovu progonu od strane komunističke vlasti. Svoj obol konferenciji dali su i župnik Stepinčeva rodnoga mjesta Krašića don Ivan Vučak te zastupnik Andrey Kovatchev koji je glasnogovornik Kluba zastupnika EPP-a za zapadni Balkan.

Nakon konferencije izjavili ste kako proces kanonizacije bl. Alojzija Stepinca treba biti okončan. Možemo li to očekivati za pontifikata pape Franje?

Proces kanonizacije blaženoga Stepinca već predugo traje. Osobno mislim da postoje svi stručni dokazi koji idu u prilog tome da se postupak okonča što prije, za vrijeme pontifikata pape Franje.

Vjerujete li da je europska javnost dostatno upoznata sa značenjem bl. Alojzija s obzirom na današnji europski sustav vrijednosti, posebno glede njegove osude totalitarizama?

Osim europske javnosti, nažalost ni hrvatska javnost ni ona na ostatku prostora bivše Jugoslavije nije u potpunosti upoznata s univerzalnom ulogom i ostavštinom pravednika Stepinca. Papa Ivan Pavao II. rekao je da je blaženi Stepinac žrtva triju totalitarnih režima. Istina o njegovoj ulozi pravednika talac je propagande sustava koji se još nije suočio sa svojim zločinima iz doba komunizma.

Zar američka povjesničarka dr. Ester Gitman, sudionica konferencije, nije dala pravu dijagnozu, rekavši da je bl. Alojzije Stepinac, nakon što je bio mučenik komunizma, sada žrtva laži. Jesu li arhivi UDBA-e i KOS-a, čije ste otvaranje nedavno zatražili, upravo jedan od izvora tih laži?

Čitava zapadna Europa prošla je kroz tu fazu, počevši od Francuske gdje je 1995. godine tadašnji predsjednik Chirac priznao njihovu kolaboracijsku ulogu u prisilnoj deportaciji Židova te kroz otvaranje arhiva pridonio suočavanju s povijesnom istinom. Mi koji dolazimo s prostora bivše Jugoslavije još uvijek smo nažalost žrtve činjenice da Beograd ne želi učiniti transparentnima i dostupnima ključne arhive za rasvjetljavanje istine, koji bi pokazali ulogu tadašnjega režima u uništavanju karaktera svih onih koji su se usudili ustati protiv totalitarističke vlasti. Inspirirana sam i pričom o otporu Hrvata u Villefranche-de-Rouergueu 1943. godine, događaju koji je dugo bio skrivan od javnosti zbog činjenice da su otpor nacističkomu režimu pružili Hrvati zajedno s građanima BiH. Kao veleposlanica sam 2006. zajedno s bivšim kolegom veleposlanikom Gagrom pridonijela da spomenik tim mučenicima bude dostojno postavljen i obilježen. To je bila jedna od prvih prilika gdje sam shvatila koliki je otpor da se dođe do prave istine. Od 2006. godine svjedočim koliko propagandni stroj i širenje dezinformacija kroz utjecaj trećih aktera još uvijek živi zahvaljujući prikrivanju povijesnih činjenica i istine široj javnosti. Protiv toga se borim u Europskom parlamentu kroz sve svoje aktivnosti u odborima, radnim skupinama i izaslanstvima. Kako bismo spriječili daljnju polarizaciju društva i zaustavili stvaranje novih totalitarnih režima, ključno je istinito informiranje građana. Zbog toga sam zastupnica svih onih koji se bore za istinu i pravdu.

Razgovarao: Marko Curać