U nedjelju 23. lipnja ove godine zauvijek nas je napustio Milan (poznatiji kao Mile) Vidović, ugledni i vrijedni član hrvatske zajednice u Canberri. I više od svega dobar čovjek. Nisam stigao na njegov zadnji ispraćaj u petak 28. lipnja u Canberri pa se ovim putem želim oprostiti i pozdraviti s njime.
On je to zaslužio. Prije svega, kao dobar čovjek, dobar suprug, dobar otac i djed, i dobar prijatelj. Onda kao dobrotvor, filantrop i dobročinitelj. Bio je dobrostiv i dobronamjeran, dičio se svojom dobrostivosti, dobrohotnosti i dobročinstvom, ali se time nije hvalio, nije bio hvalisav. Znao mi je u šali reći: dobra djela kao i dobru robu ne treba hvaliti!
Pokojni Mile bio je obiteljski čovjek, obožavao je svoju obitelj, pogotovo svoju unučad. Na hrvatsku zajednicu u Canberri gledao je kao na svoju produženu obitelj. Bio je ponosan na svoju obitelj, svoja djela i svoja ovozemaljska životna postignuća, ali nikad nije povrijedio ponos drugih ljudi. Bio je poštovan i odnosio se s poštovanjem, i iskazivao poštovanje, prema drugima. Uživao je ugled i bio obožavan u svojoj hrvatskoj zajednici, moj dojam je da je bio njezin uglednik na svoj način.
U Hrvatskom klubu Deakin pamtit će članovi kluba i njegovi prijatelji pokojnog Milu kao velikog obožavatelja nogometa, vatrenog igrača karata, žestokog navijača hrvatske nogometne reprezentacije i obožavatelja svakog drugog uspjeha Hrvatske i Hrvata.
Želio je dobro svojoj domovini Hrvatskoj, hrvatskoj zajednici u Australiji i Canberri. I pomagao je u svemu, dao svoj domoljubni i ljudski obol i svoj doprinos. Hrvatskoj javnosti nije poznato, a to ovdje također valja istaknuti. Obitelj pokojnog Mile, njegove supruge Ane Vidović i njihove obiteljske tvrtke Narona Homes darovatelji su i sponzori godišnje nagrade The Narona/Family M & A Vidović Prize studentima Hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie.
Ovo svjedoči da su pokojni Mile i njegova obitelj nezaustavljiv primjer filantropa i dobrotvora. U jednom našemu razgovoru pokojni Mile mi je rekao da godišnje daje oko 100 000.00 dolara raznim dobrotvornim ili benevolentnim australskim udrugama i ustanovama. Pokojni Mile i njegova obitelj bili su među prvim brojnim utemeljiteljima Hrvatske znanstvene zaklade osamdesetih godina. Kažem među brojnima, jer ih je bilo na stotine (i njihova ćemo imena jednom objaviti, neka se zna.
Kao i onih koji su marljivo i nesebično radili na terenu godinama). To se ne zaboravlja. Ima, međutim, nešto što pokojnog Milu i njegovu obitelj čini drukčijima. Oni nisu nikada (pre)stali pomagati i davati potporu Zakladi i Hrvatskim studijima pa evo već punih petnaest godina, od 2005. svake godine, daju prestižnu novčanu nagradu The Narona/Family M & A Vidović Prize najboljem našem studentu ili studentici.
Ovdje pokojnom Mili želim izraziti svoju iskrenu i ljudsku zahvalnost za sva njegova dobročinstva u ovoj našoj Dolini suza. Netko je negdje izrekao ili napisao da je vrhunska moć zahvalnosti ona koja nas izvrsno uprisutnjuje. Pokojni Mile bio je uvijek ispunjen zadovoljstvom i radošću u odnosu na sve dobro i plemenito u što je bio uključen, što je bilo u njemu i oko njega, uvijek je bio prisutan tamo gdje je u određenom trenutku bila potreba za to. U prigodi trenutka, i kroz zahvalnost, imao je ljudsku sposobnost, i dobru ljudsku volju, usredotočiti se na sve dobro, lijepo i plemenito u sebi i oko sebe, spojiti i ujediniti svoj razum i svoje emocije, svoj um i svoje srce.
Pokojni je Mile uvijek upravo kroz zahvalnost, prije svega velikom našemu Gospodinu, uživao u svim svojim životnim postignućima, u lijepim i ugodnim trenutcima. Družeći se povremeno s Milom uvijek sam imao dojam da je istinski sretan čovjek. Zar to nije blagodat Božja? Nema ljepše milosti i ljepšega dara od blagostanja i životnog zadovoljstva!
Dragi Mile, što Ti reći na ispraćaju iz ove naše zbilje, u ovom vapajnom i oproštajnom trenutku? Ako je zahvalnost doista vrhunski duhovni wellness, onda Ti i na ovom mjestu i na ovom rastanku upućujem svoju zahvalnost za Tvoja dobra i plemenita djela, za sva Tvoja ljudska darivanja. Počivaj u miru Božjem!
Luka Budak