Hrvatska zavjetna krunica iz Sydneya

Hrvatski narod je na najizvrsniji način pod zaštitom Blažene djevice Marije Isusove majke. Cijela naša teška, bremenita ali i slavna povijest to jasno svjedoči. Ne postoji primjer u svjetskoj povijesti da je jedan narod tako spremno branio svoj dom i to sa krunicama oko vrata kao što su to činili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu 1991-1995. Medjugorje u Hercegovini takodjer je čudesan znak Marijine prisutnosti medju Hrvatima u današnja vremena. Hrvatski katolički muževi iz Sydneya okupljeni u udrugu Vitezova predragocjene Krvi Kristove predstavili su u listopadu 2021. u Marijinom mjesecu krunice – svoj novi molitveni projekt – Hrvatsku zavjetnu krunicu čije je prve primjerke blagoslovio u Hrvatskoj sisački biskup Vlado Košić.

Hrvatska zavjetna krunica sažima najdragocjenije trenutke svete prošlosti našeg naroda.  To su povijesni trenuci koji su stvorili neizbrisivu vezu sjedinjenja između katoličke vjere i hrvatskog identiteta.  Ti su događaji glavna inspiracija za stvaranje ove posebne krunice.

Najznačajniji od tih događaja je veliki jubilej proslave 1300 godina kršćanstva u Hrvata (641.-1941.) Još je krajem 1930 –ih godina blaženi Alojzije Stepinac planirao obilježiti ovu značajnu obljetnicu uspostave formalnih odnosa između Svete Stolice i Hrvatskog naroda.  Iako mu je rat prekinuo plan, nije zaboravljen.  Hvala Bogu, Hrvatski su biskupi oživjeli ovu značajnu spomen proslavu početkom 1970-ih godina. Odlučili su zahvaliti Bogu kroz razdoblje od devet godina (devet-godišnja devetnica) na daru krštenja, vjere i pripadnosti Katoličkoj crkvi.

Spomen obilježje sastojalo se od nekoliko velikih proslava:

• 1976. g. – Hrvatska Marijanska godina ili godina kraljice Jelene, proglašena u Solinu 1975
• 1978. g. – Zvonimirova godina, obilježena u Solinu,
• 1979. g. – Branimirova godina obilježena u Ninu,
• 1984. g. – Nacionalni euharistijski kongres (NEK) u Mariji Bistrici.

Uz navedeno i druga dva događaja također su bila snažna inspiracija za stvaranje Hrvatske zavjetne krunice.  Prvi od njih dogodio se u osvit 20. stoljeća. To je bilo 22. lipnja 1900. godine, na blagdan Presvetog Srca Isusova, kada se 160 000 mladih Hrvatica i Hrvata posvetilo Presvetom Srcu Isusovu pod zavjetnom  zastavom Presvetog Srca Isusova.

Druga se dogodila 1979. godine, koja je nazvana Branimirovom godinom.  Bila je to proslava 1100. obljetnice, od kada je Hrvatski narod prvi puta sklopio zavjet s Gospodinom  pod vodstvom  kneza Branimira (879. godine). Tijekom Branimirove godine Hrvatski je narod obnovio svoj zavjet s Gospodinom. Za tu jubilarnu godinu napravljen je Hrvatski ‘Zavjetni Križ’ i napisana molitva ‘Ispovijest Vjere Hrvata Katolika’.

Ovi povijesni događaji bili su inspiracija za naziv krunice „Hrvatska zavjetna krunica“.

Raspelo na krunici

Zavjetni Križ odabran je kao raspelo za ovu jedinstvenu krunicu zbog njegova povijesnog, vjerskog i kulturnog značaja.  Zavjetni Križ ‘Branimirove godine’ simbolički je katekizam naše vjere i povijesti našeg spasenja.

• To je znak da smo mi Hrvati kao narod odavno pokršteni;
• da je kroz burna stoljeća križ za nas bio znak spasenja i jamstvo budućnosti;
• da smo narod koji je utkao pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji kao bitan element u našoj nacionalnoj duši i
• da smo kroz čitavu svoju povijest bili katolički narod u zajednici s Papom.

Na poleđini Zavjetnog Križa dodani su nacionalni slogan ‘Bog i Hrvati’ pisan glagoljicom a ispod slogana povijesni Hrvatski grb. S tim dodacima, poleđina križa obuhvaća, prema važnosti: Boga, obitelj i domovinu.  Bog je prvi, na prvome mjestu, iznad svih drugih natpisa;  drugo, na vodoravnoj prečki naša je obveza prema obitelji;  zatim na dnu naša ljubav prema domovini Hrvatskoj.

Središnji dio krunice – zavjetni grb

Središnji dio, zavjetni grb na kojem je Presveto Srce Isusovo inspirirano je zavjetnim barjakom pod kojim se 160 000 mladih Hrvatica i Hrvata 1900. godine posvetilo Presvetom Srcu Isusovu. Kako bi se ostvarila veza s ovim velikim povijesnim događajem slika Presvetog srca stavljena je u središte Hrvatske zavjetne krunice na povijesnom grbu. Isto takvo srce, izrađeno u zlatu Hrvatska omladina darovala je papi Leonu XIII.  u Rimu 1900. godine (slika lijevo).

Presveto Srce našega Gospodina na Hrvatskom povijesnom grbu izrađena je i na amblemu ‘Miles Christi’ (slika gore desno) za prvi susret Nacionalne hrvatske muške konferencije u Australiji (Sydneyu) 2019. godine.

Medalja sv. Benedikta na poleđini središta označava duhovnu borbu na koju smo svi pozvani i duhovnu zaštitu i blagoslove povezane s ovom medaljom.  Koristi se izvorni dizajn medalje svetog Benedikta, s monogramom našeg Gospodina, ‘IHS’, koji se nalazi na vrhu.  Medalja sv. Benedikta poznata je po svojoj učinkovitosti u duhovnoj borbi.  Njegova je svrha prizvati Božji blagoslov i zaštitu na nas, na naše domove i imanje, kakvi smo, i uvijek smo bili, u duhovnom ratu, a naš Gospodin je bio, i uvijek je, naš jedini štit i snaga.

Suradnja

Posebnost Hrvatske Zavjetne Krunice leži u načinu na koji nas povezuje s naša dva doma, onim na Zemlji i vječnim domom na Nebu. Suradnja hrvatske dijaspore u Australiji i hrvata u Domovini, braće i sestara u Kristu doprinijela je jedinstvenom karakteru krunice.

Izvorne koncepte dizajna i ilustracije Zavjetnog grba i poleđine Zavjetnog križa izradila su dva hrvatska Australca.  S druge strane, crteži križa, i modeli zavjetnog križa i zavjetnog grba, rezultat su rada dizajnera u Hrvatskoj.  Konačna izrada i oblaganje ova dva ključna elementa krunice također su obavljena u Hrvatskoj.

Verzija Hrvatske zavjetne krunice s drvenim perlicama od hrvatske masline ima posebno dirljivu pozadinu koja pokazuje kako su dijaspora i Hrvati u domovini povezani međusobnom ljubavlju jedni prema drugima, utemeljenom na ljubavi prema Bogu. Ovu krunicu u Domovini izrađuje Hrvatica koja je u potpunosti slijepa.  Izrada krunica Marijani i njezinoj obitelji donosi određeni prihod koji će im pomoći da spoje kraj s krajem.  Zauzvrat, oni koji kupuju i koriste krunice sudjeluju u duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa.

Konačno, značajan zadatak povezivanja tima iz dijaspore s timom iz Hrvatske preuzeo je dragovoljac domovinskog rata i umirovljeni časnik Hrvatske vojske, čiji angažman u projektu pokazuje da se na pravog Branitelja uvijek može računati.

Zaključna misao

Hrvatska zavjetna krunica ima dvostruki cilj – sjećanje i ohrabrenje.

Sjetimo se svete prošlosti naše nacije. “Trinaest stoljeća postojanja. Sama ta činjenica jest nešto veliko, nešto, što u sebi nosi i duboki smisao i nepresušnu vitalnost i određenu misiju.” Sveta prošlost našeg naroda sažeta je u raspelu krunice, zavjetnom križu  i zavjetnom grbu.

“Trinaest stoljeća kršćanstva u hrvatskome narodu. Velika je to milost i razlog trajne zahvalnosti Božanskoj Providnosti, koja je hrvatski narod – prvi od slavenskih naroda – izvela iz tmina poganstva i privela k svjetlu prave vjere. (…) Ovo jubilarno slavlje završavate Nacionalnim euharistijskim kongresom. (…) Izabrali ste najbolji način da okrunite proslavu ove obljetnice svraćajući tako pozornost cijele zajednice vjernika na bitnu stvarnost naše vjere: Presvetu Euharistiju! (…) Neka za sve vas ovaj Euharistijski kongres bude kako dolazište tako i u isto vrijeme polazište. (…) Ojačani u duhu nastavite na ovoj vašoj blagoslovljenoj zemlji djelo spasenja koje nam je povjerio Krist Gospodin!“

Iz poruke pape Ivana Pavla II. za NEK (Nacionalni euharistijski kongres)

Potaknite sve hrvatske katolike da žive svoj dio zavjeta koji su sklopili naši preci, živeći svoju krsnu vjeru konkretno, vjerno i dosljedno u svakodnevnom životu i u svom pozivu.  Potaknite sve Hrvatske katolike da našu vjeru prenose na buduće naraštaje, kao što su to činili i naši preci prije nas.

“Dobro znamo za vašu vjernost. Ipak, dopustite da vas snažno potaknem. Svojom ustrajnošću načinili ste svojevrstan savez s Kristom i Crkvom, na vama je da ostanete vjerni tom savezu, koliko god to bilo teško. Onakvi kakvi bijaste od slavne one godine 879., takvi uvijek ostajte, biskupi, prezbiteri, sav katolički narod, najtješnje među sobom povezani i privrženi ostanite jedna cjelina, jedne duše, jedne volje i vjerni u savezu s Kristom, vjerni savezu s Rimskom Katoličkom Crkvom. Ta Crkva, uvijek zahvalna hrvatskom narodu zbog posvjedočene ljubavi i posluha, i danas je zahvalna, što ste nas silno obradovali istim svjedočanstvom. Ujedno vas uvjeravam koliko Crkva cijeni taj savez i kako ste joj srcu bliski ne samo blizinom vaših granica nego nadasve velikom ljubavlju.”

Papa Ivan Pavao II

„Tko na tvrdoj stini svoju povist piše

Tom ne može nitko prošlost da izbriše

Mi smo tu odavna svi moraju znati

To je naša zemlja tu žive Hrvati.“

(Dražen Žanko, Od stoljeća sedmog)