Domovina uredništvo
Hrvatska zajednica u Australiji točnije u Sydneyu osim što u neku ruku doživljava svoj nazovimo novi „preporod“ koji se očituje s jedne strane gašenjem starih klubova a kupovinom novih te drugačijim vizijama novije generacije ovdašnjih Hrvata bilježi i još jedan fenomen – uočljivo povećani odlazak mladih i mlađih obitelji iz Sydneya za Hrvatsku koji je izgleda ova korona kriza samo ubrzala a mogao bih čak i reći i dodatno pospješila. Hrvatska zajednica u Australiji je velika, sam Sydney je uostalom veći nego cijela Hrvatska, no pokušati ćemo vam makar dijelom prikupiti i prenesti dio takvih priča i obiteljskih sudbina. Jednu takvu zabilježili smo u Mount Vernonu zapadnom dijelu Sydneya gdje smo na velikom obiteljskom imanju Ivana i Fanike Penava upoznali i razgovarali sa njihovim zetom Dubravkom i kćeri Angelom koji su doselili k njima iz svoje vlastite kuće i žive kod njih zadnjih mjesec dana a sve svoje obiteljske stvari kontejnerom su već poslali za Hrvatsku u koju se i sele.
Naš novinar je kratko razgovarao s njima 26.10. u utorak poslijepodne a oni putuju u nedjelju 31.10.2021. Razgovor je vođen za obiteljskim stolom punim ukusne domaće hrane, kobasica, sušenog mesa i drugih specijaliteta, rakije i hercegovačkih uštipaka proizvoda vrijednih ruku naših domaćina Fanike i Ivana. Dubravko Vidović ima 35 godina rođen je u Zenici a u Australiju je došao 1996. godine kao dječak od 11 godina iz Njemačke iz Bremena gdje su došli iz Bosne kao izbjeglice, te gdje su živjeli nekoliko godina. Imali smo ovdje rodbinu točnije strica kaže Dubravko tako da smo došli u Sydney iz Bremena cijela obitelj, roditelji, ja i brat . Njegova supruga Anđela (djevojački Penava) rođena je u Sydneyu u koji su njezini roditelji su došli 1983. godine, majka joj je Fanika iz Rakitnog a otac Ivan iz Posušja. Dubravko i Anđela imaju petero djece, Antu koji ima 13 godina, Mateja 11 godina, Katarina devet godina, Nikola ima osam godina i Marko koji ima četiri godine.
– Od malih nogu sam sa svojim sestrama i braćom bila uključena u hrvatsku zajednicu kaže Anđela, pohađala sam hrvatsku subotnju školu jezika, plesala folklor, redovito s roditeljima i obitelji išla u hrvatske katoličke crkve u Sydneyu. Oduvijek sam imala želju još od malih nogu ići živjeti u Hrvatsku ali sam mislila to je teško, no uvijek smo pričali i razmišljali o tome, no ove godine smo to i ozbiljno odlučili. U cijeloj situaciji velika pomoć nam je bila moja tri godine starija sestra koja je sa svojim mužem Matom prije godinu i pol dana taman na početku ove svjetske priče o korona krizi odselila iz Sydneya sa šestero djece u Hrvatsku. Moja sestra i njezin muž te njihovih sada već sedmero djece bili su nam najbolji primjer da je u Hrvatskoj dobro, i još jedna potvrda da tu želimo zasnovati naš novi život. Moja sestra i njezin muž su imali velikih problema oko puta, odgađale su se karte i letovi jer bilo je to na početku ove svjetske krize oko Covida 19 a sve ono što su oni kroz sve ovo vrijeme prošli te gledajući mjere oko Covida 19 u Australiji i uspoređujući ih s Hrvatskom samo nas je još više učvrstilo u želji i razmišljanju za našim putem u Hrvatsku. Mi volimo Australiju no Hrvatska je za nas ono što je sve ovo vrijeme i kroz desetljeća za druge ljude bila ili još uvijek jest Australija ili USA, tj. zemlja snova u kojoj će ostvariti svoj životni san, za sebe i svoju obitelj. Hrvatska je za nas Australija i Amerika zajedno, ona je naša lijepa domovina. Mi želimo u Hrvatskoj živjeti i tu želimo da i naša djeca žive. Za nas ne postoji bolje mjesto na svijetu. Idemo u Svetu Nedjelju kraj Zagreba gdje se već nalaze moja sestra i njezina obitelj. Unajmili smo tamo za početak kuću blizu njih a u našoj ulici stotinjak metara dalje nalazi se i župna crkva te škola tako da imamo sve što nam treba i sve to možemo pješke doći i ići mi i djeca. Moja starija sestra Ivana je doduše rođena u Hercegovini ali je sa svega šest mjeseci došla u Sydney a njezin muž je iz Travnika te je isto bio izbjeglica došao u Njemačku te onda u Australiju. Mi smo Hercegovke, muževi su nam Bosanci i ovo je u neku ruku povratak Bosne i Hercegovine sa drugog kraja svijeta u svoju matičnu zemlju koju toliko volimo – Hrvatsku.
Dubravko je u Australiji poduzetnik hrvatski bi rekli obrtnik koji se bavi ugradnjom keramike i kamena na bazenima, Anđela je učiteljica te će kada dođu u Hrvatsku Dubravko otvoriti svoju firmu te se pridružiti šogoru Mati koji isto ima svoju firmu koja se bavi aluminijskom stolarijom i ugradnjom a Anđela će prvo vrijeme posvetiti obitelji i djeci no vremenom će jasno i ona potražiti posao za sebe.
Draga obitelji Vidović, Dubravko i Ivana te djeco sretno vam i blagoslovljeno bilo u Hrvatskoj – i kojeg li lijepog imena u Svetoj Nedelji!
