Domovina uredništvo
Nekoliko je godina u jednome malom hotelu i živjela u zamjenu za besplatno sviranje za goste. Spavala je i u parkovima, vrtovima jer se, kaže, samo tako osjećala slobodnom, nije željela pomoć obitelji.
Malo tko na ulicama Melbournea ne zna za Natalie Trayling (85), školovanu i izuzetno nadarenu pijanisticu koja desetljećima prolaznike časti s prekrasnim kompozicijama Beethovena, Chopina i drugih skladatelja, ali i vlastitim djelima koja na ulici nastaju. Nitko u Hrvatskoj, međutim, ne zna da je Natalie podrijetlom Hrvatica, iz Kaštel Sućurca.
Već dugo glazbena ikona s ulice, tu je činjenicu spomenula u nedavno snimljenom australskom dokumentarcu, u kojem govori i hrvatski. Pronašli smo njezina sina, Matthewa Traylinga (57), koji joj unatrag desetak godina pomaže seliti pokretni klavir na različite lokacije.
Natalie oduvijek želi biti slobodna, takvoga se duha, kaže, rodila i zato je godinama živjela kao beskućnica. Odabrala je život bez krova nad glavom i sviranje po salonima klavira, u kojima je postala prava atrakcija. Rođena je u Perthu, kamo su se njezini roditelji Steve i Anna Miolin doselili iz Dalmacije uoči Drugog svjetskog rata. Oboje su bili talentirani glazbenici.
Do škole Natalie nije ni znala engleski, a kad je kao djevojčica prvi put ugledala i čula klavir, majci je rekla: “Želim učiti svirati!”, kaže Natalie na hrvatskom. Majka joj je odgovorila: “Ne more, nemamo novaca” te joj se želja na neko vrijeme smirila. Ipak, škola u koju je išla osigurala joj je satove klavira, završila je i glazbeni studij, bila višestruko nagrađivana.
S mužem Denisom i četvero djece živjela je uz ocean, u kućici na stijeni koja je izgorjela. Šestogodišnja joj je kći stradala u prometnoj nesreći, druga umrla s 22 godine, najmlađi se sin psihički razbolio i Natalie je odlučila živjeti na ulici te svoju glazbu dijeliti samo s prolaznicima. Zapravo, prvo je godinama svakodnevno dolazila u jedan salon glazbene opreme u predgrađu Melbournea i tu svirala, a kad je taj klavir prodan, pješice se zaputila u pet kilometara udaljenu metropolu i pronalazila nove klavire u novim salonima, hotelima…
Nekoliko je godina u jednome malom hotelu i živjela u zamjenu za besplatno sviranje za goste. Spavala je i u parkovima, vrtovima jer se, kaže, samo tako osjećala slobodnom, nije željela pomoć obitelji.
– U Hrvatskoj nikad nije bila, ali se često spomene dobra kuhinja njezine majke, moje bake Anne. I mama je tako dobro kuhala – kaže nam Matthew, koji majčine nastupe objavljuje na mrežama i ima puno pratitelja.
