Hrvati u svijetu: Matthew Yuricich

Dobiti goli pozlaćeni kipić zvani Oscar, najveća je čežnja filmskih umjetnika. Koliko mi je poznato, iz Hrvatske su do sada bila dvojica dobitnika Oscara, Dušan Vukotić i Branko Lustig. Ali među pobjednicima te prestižne filmske nagrade nalaze se imena i dvojice Hrvata iz Amerike, Josip Petrovich kao animator filma The Crunch Bird (1972.) i Matt Yuricich u kategoriji special effects / specijalni efekti u filmu Logans Run (1976.).

Put do Hollywooda

Matthew Yuricich (Juričić) rođen je 19. siječnja 1923. u gradu Lorainu, Ohio, nedaleko od Clevelanda. Otac mu Antun, rodom iz Josipdola, Gorski kotar, došao je u Ameriku 1914., a majka Ana, rođena u Marinu Selu kod Kutine, stigla je s majkom k ocu u Lorain 1921. U obitelji se rodilo šestero djece (sinovi: Matthew, Frank, Joe i Richard; kćeri Rose i Geraldine). Matt je bio najstariji, a Richard najmlađi.

U kući (i tamošnjoj hrvatskoj naseobini) govorilo se samo hrvatski pa Matt nije ni znao engleski dok nije pošao u školu. Za većinu emigrantske djece bilo je to tada normalno. U školi bi lako naučili engleski i bez velike muke znali bi dva jezika, odnosno na hrvatskom su mogli voditi svakodnevni razgovor. Primarnu i srednju školu Matt je pohađao u rodnom gradu. Nedugo nakon završene srednje škole (1941.) pošao je u rat. Bio je mornar na nosaču zrakoplova USS Nassau, koji je tada krstario Južnim Pacifikom. U mornarici je ostao četiri i pol godine i postao narednikom prve klase.

Dok je plovio i zrakoplove opskrbljivao bombama upoznao je Betty Grable, tadašnju američku ljepoticu i zabavljačicu, koja se našla na brodu da bi razveselila mornare. Nekoliko godina nakon rata ona će mu biti prva veza s Hollywoodom. Ali i za Hollywood se trebalo dobro pripremiti!

Juričić je nakon rata pošao na studije likovnih umjetnosti na malom ali poznatom sveučilištu Miami (Miami University, utemeljeno 1809.) u gradiću Oxfordu, Ohio. Uz studij, bio je i istaknuti član studentskoga bratstva Phi Kappa Tau koje zagovara, među ostalim, učenje, etično ponašanje i uzoran karakter mladih ljudi. U kasnijim godinama postao je jedan od utemeljitelja Kuće slavnih bratstva Phi Kappa Tau. Osim studija, bio je i dobar športaš. Igrao je (američki) nogomet i vrsno gađao lukom i strijelom. Toliko je bio uspješan da je s vremenom dospio u američki olimpijski tim i k tomu zabilježio (tijekom 1960-ih) nekoliko državnih rekorda iz ovoga športa. Nakon stečene sveučilišne diplome 1949., upisao se na poslijediplomske studije na University of California u Los Angelesu.

Umjetnički uspjesi

Zgodnom i inteligentnom Hrvatu spomenuta Betty Grable pomogla je odškrinuti vrata Hollywooda i počeo je raditi u filmskoj industriji. Tri je godine radio kao pomoćnik umjetnicima za specijalne efekte u 20th Century Foxu. Potom je prešao u MGM i ondje ostao 23 godine, a uspješnu karijeru završio je u Paramount Studios.

M. Yuricich s Marilyn Monroe (1952.)

Juričić je bio jedan od najboljih i najuspješnijih „mat slikara”. Naime, prije računala i tzv. CGI (Computer-generated imagery) umjetnici su na staklu stvarali veličanstvene i čarobne prizore koje se namještalo iza glumačkih likova i pokreta. Od 1950-ih do 1980-ih, Juričić je radio na više od 200 filmova, od koji su bili i poznati: Ben Hur, Mutiny on the Bounty, The Robe, North by Northwest, King of Kings, Greatest Story Ever Told, Towering Inferno, Forbidden Planet, Soylent Green, Planet of the Apes (četiri filma)… Oscara je dobio 1976. za film Logans Run.

Matt je bio oženjen Clotildom Robison i imao petero djece. Sin Mark je pošao očevim stopama i radi u filmskoj industriji, također na specijalnim efektima. Sin Dirk je umjetnik, fotograf. Mattov najmlađi brat, Richard, također je poznat po vrlo uspješnom radu na specijalnim efektima u više filmova. Bio je tri puta nominiran za Oscara zbog umjetničkih postignuća u filmovima: Close Encounters of the Third Kind, Star Trek: The Motion Picture i Blade Runner.

M. Yuricich, radno okružje

Matthew Yuricich je umro 28. svibnja 2012. u Woodland Hillsu, Kalifornija. Pokopan je na groblju Kalvarija (Calvary Cemetery) u rodnom Lorainu, uz sve počasti koje Amerikanci odaju svojim ratnim veteranima. Uz razne časti, grad Lorain uvrstio ga je u Kuću slavnih športaša.

Hrvati u Lorainu

Bit će korisno ako reknem nešto i o Hrvatima u Lorainu. Mjestance se naglo širilo i postalo gradom 1896., a prvi Hrvati tamo su počeli pristizati već 1904. Među prvim doseljenicima bio je i Nikola Gračan, koji je bio dobar organizator i uživao visok ugled među tamošnjim Hrvatima.

American Croatian Club

Novodošli imigranti zapošljavali su se u tada rastućoj metalnoj industriji i brodogradnji, a nešto kasnije u Fordovoj tvornici automobila. Još početkom prošloga stoljeća oformili su hrvatsku zajednicu i kupili zemljište za crkvu i školu. Ali hrvatska župa sv. Vida utemeljena je tek 1922., a crkva sagrađena 1924. S vremenom je stigla deindustrijalizacija, grad je osiromašio i propadao, mnogi su se Hrvati odselili, crkvena zgrada prodana je 2013. Ipak, u gradu i okolici ima još Hrvata, hrvatskih potomaka, i okupljaju se u Američko-hrvatskom klubu / American Croatian Club koji ove godine (2023.) slavi 100. obljetnicu utemeljenja. Sretno im bilo! Neka i dalje čuvaj svoje hrvatske korijene!

dr. Ante Čuvalo