Domovina Urednistvo
Razgovor s Brankom Jažićem iz Sydneya koji je veljači 2025. opet inicirao veliku akciju u suradnji Hrvatskom pravoslavnom crkvom Australije prikupljanja novčane pomoći koja će ovom prilikom biti iskorištena za finaciranje dokumentarnog filma o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi. Kako smo saznali snimanje filma uskoro počinje i to će biti prvi film nove producentske kuće iz Zagreba “Novi hrvatski slikopis”.
Gospodine Jažiću nije vam ovo prvi put da ste pokrenuli medju Hrvatima u Australiji prikupljanje pomoći za HPC i njezinog poglavara arhiepiskopa Aleksandra, kako je došlo do ove najnovije inicijative i što joj je cilj?
Točno, nije mi prvi put a ovo je još jedna od naših u nizu inicijativa kojom nastojimo potvrditi naše težnje promicanja istine o Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi koja kao što znate još nije registrirana u Republici Hrvatskoj. Svakako tu mislim i na poglavara Hrvatske pravoslavne crkve
+Arhiepiskopa Aleksandra koji se u neravnopravnoj borbi hrabro poput Davida s vjerom u pravdu bori protiv silnog Golijata za priznanje i obnovu HPC-e. Kao što znate,u ovoj biblijskoj poruci David je pobijedio jakog Goliajta jer pravda je bila na njegovoj strani,a vjerujem da će istu pobjedu uz našu pomoć polučiti pravednik HPC-e,hrvatski +Arhiepiskop Aleksandar.
Na našem zadnjem skupu jedan od sugovornika je rekao da je Hrvatska možda jedina zemlja u Europi koja nema svoju registriranu pravoslavnu crkvu. Da stvar bude gora Visoki upravni sud(VUS) je na sudskom postupku 2021.godine odobrio registraciju HPC-e u kojem nije našao niti jednu oprečnost za registriranje,ali na našu žalost ta odluka je politički poništena po ministru Uprave gosp. Malenici. Ta nepravedna i nadasve servilna politička odluka nas je ponovno motivirala da se ponovno angažiramo i pomognemo promociji naše
Hrvatske pravoslavne crkve HPC koja je prema našem vidjenju nepravedno i nelegalno tretirana od “naših” političara. Mi zaista ne možemo shvatiti koji su razlozi a da se HPC ne registrira u svojoj zemlji, zemlji čiji političari se na velika zvona predstavljaju demokratima i suverenistima. Radi same usporedbe Hrvati su za jedan dan registrirali Hrvatsku pravoslavnu crkvu u Australiji. Mislim da je time sve rečeno. Cilj naše nove ideje je snimanje dokumentarnog filma kojim ćemo predstaviti ne samo povijesni aspekt postojanja HPC već i sadašnje stanje koje na žalost nije naklonjeno demokratskim načelima kao ni kanonu po kojem pravoslavne crkve egzistiraju. Scenarij je napisan,a uskoro kako smo obaviješteni počinje i snimanje, što će nadam se uspješno predstaviti povijesni i budući karakter HPC. Dakle,istina je uvijek povod našeg zauzimanja u kojem želimo pomoći našoj braći u Kristu da u svojoj Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi slobodno ispovjedaju svoju vjeru i slave Gospodina promičući ekumenizam medju svim vjernicima bez obzira kojoj crkvi ili konfesiji pripadala. Zato moramo imati samosvojnu, autokefalnu Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu.
Kakav je bio odaziv i kako ste zadovoljni tijekom akcije koja je koliko shvaćam još u tijeku i nije završena?
Ovo naša akcija je bila brzinska, rekao bih instinktivno organizirana i moram priznati da svi oni koje smo pozvali, rado su se odazvali i velikodušno pomogli ovu našu akciju, na čemu im se puno i iskreno zahvaljujemo.Ovdje moram naglasiti da su se našem pozivu odazvali, većinom domoljubi druge i treće generacije, ljudi koji znaju pravila demokracije i vrlo su osjetljivi na nepravdu koja se nanosi Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi. To je još jedna potvrda da su ovi mladi ljudi naučili važnu lekciju hrvatskog domoljublja a to je da se hrvatska povijest ne zaboravlja, u čemu su im svakako pomogli njihovi roditelji, bake i djedovi. Važno je i spomenuti da svi oni koji su donirali financijsku pomoć za snimanje dokumentarca o HPC(a tu mislim na ove iz Australije) mogu to odbiti na kraju financijske godine kao poreznu olakšicu.
Akcija prikupljanja pomoći i dalje traje te ovom prilikom apeliramo na sve one koji vole vjersku slobodu da pomognu ovu našu misiju promicanja istine o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.
Poznato nam je da veliki broj mlađih hrvatskih ljudi, ne samo u Australiji već i u Hrvatskoj kao i diljem zapadnog svijeta gdje žive naši iseljenici nisu dovoljno upoznati s poteškoćama HPC i njene važnosti, koja osim vjerske potrebe, posjeduje i političku paradigmu koja u usporedbi s univerzalnim katoličanstvom, pravoslavlje- svoje okvire bazira u državnim granicama te su time upućene jedna na drugu. Upravo zbog ove stvarnosti snimanje dokumentarca o HPC će omogućiti konkretnije upoznavanje poznatih kao i manje znanih detalja postojanja i potrebe ove hrvatske crkve koja s nestrpljenjem čeka svoje obnavljanje.
Zašto je važno poduprijeti svaku zdravu i dobru inicijativu oko rada HPC u Hrvatskoj i što to HPC i hrvatski pravoslavci mogu i kako doprinijeti izgradnji i boljitku svoje domovine Hrvatske?
Svakim danom od oslobodilačke akcije OLUJE dolazimo do spoznaje koliku su tokom prve jugoslavije a potom i one komunističke, vlasti lagali ne samo o broju žrtava radnog logora Jasenovac već i o HPC, čiji su kler kao i Partrijaha Germogena komunistički zlikovci okrutno pogubili. Upravo zbog tih laži i manipulacija došlo je do nepotrebne mržnje izmedju hrvatskih katolika i pravoslavaca što je svakako odgovaralo onima koji su nas politički zavađali i dijelili a srbska pravoslavna crkva sve to iskoristila u svoj politički i ekonomski plijen. Baš zato je potrebno ispraviti te zavjere, ne samo revizijom, već tu lažnu povijest kompletno odbaciti i izbaciti iz svih povijesnih studija i knjiga koje će se danas-sutra koristiti u hrvatskom školstvu. Svi znamo da ISTINA oslobađa i nema sumnje da će pospiješiti bolji odnos između različitih konfesija u našoj Domovini a vjerujem i u Bosni i Hercegovini. Jednom kad istina prodre u vjernička srca, sve se mijenja, različitost postaje relativna a ljudi postaju prihvatljiviji jedni drugima. Poznato nam je, laž dolazi od zloga a ISTINA od BOGA koja će se sigurno pobrinuti da i naš dokumentarac o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi doprinese svjetlost istini koju mi slobodnomisleći domoljubi u domovini i inozemstvu trebamo obavezno poduprijeti.
Kako vidite i cijenite život u Hrvatskoj i njenu ulogu u EU?
Svojim odgovorom na ovo pitanje vjerojatno ću djelovati subjektivno jer mi Hrvati koji boravimo 50 ili više godina izvan Domovine gledamo na život u Hrvatskoj previše romantično. Često u tom romantičnom zanosu smo mekani i popustljivi našim prijateljima i rodbini koji nas često iz neznanja percipiraju svojim očima a mi ih zbog poštivanja ne želimo povrijediti svojom istinom. Volim njihov način života gdje oni puno ležernije pristupaju životnim izazovima, prepustajući se vremenu i onoj uzrečici ‘što će biti biti će’ uz napomenu da se i to polako mijenja. Konkretne promjene u zadnjih par godina su izazvale europske migracije koje duboko tresu našu malu naciju koja je zadnja primljena u EU, s napomenom da se jako teško snalazi u ovim neizvjesnim globalističkim gibanjima. U medjuvremenu, naši servilni političari povodom ovih izazova apsolutno ne čine ništa da usklade interes nacije s ovim političkim promjenama. Dolaskom Donalda Trumpa na kormilo Amerike nadamo se da će osvijestiti mnoge narode te početi raditi na svom suverenizmu a ne primjenjivti sve i svašta što dolazi iz Brusella ili nekih centara moći koji ni malo ne mare za interese malih nacija već ih iskorištavaju na sve moguće načine. Moram priznati da nikada nisam vjerovao da će nam ulazak u EU donijeti nešto posebno, jer sva naša prijašnja politička udruživanja su nam donesla samo bol i patnju te smo svaki put nakon velikih obećanja bili grdno prevareni, te izlaz tražili izvan granica tih umjetnih tvorevina. Bojim se da nam se slično događa i ovaj put.
U Hrvatskoj me najvise pogađa politička nezainteresiranost a osobito kod hrvatskih branitelja koji često kažu da nemaju za koga glasovati. Takvo razmišljanje i postupanje djeluje defitistički što može vrlo negativno utjecati na mlade ljude kojima bi oni trebali biti najuzvišeniji primjer u odnosu prema domovini koju su oni svojom krvlju stvarali. Zbog toga bi iskreno volio bih da se u Hrvatskoj uvede obavezno glasovanje kao kod nas u Australiji, što bi sigurno podučilo mnoge da politika nije neki “show”već odgovornost u kojoj moramo ozbiljno participirati.
Vaša poruka našim čitateljima, kako Hrvati u iseljeništvu, pogotovo ovi naši u Australiji mogu pomoći svojoj domovini Hrvatskoj?
Poruka našim čitateljima iz moje australske perspektive je uvijek domoljubne naravi. Danas kad globalizam gubi tlo pod nogama sve više dolazi do izražaja da mnoge države svijeta dolaze do spoznaje da nacionalizam kao i suverenizam ne znači diskriminirati druge, već kroz okvir poštivanja i ljubavi prema svom identitetu lagano može naučiti prihvaćati i druge koji vole svoje porijeklo i svoju naciju u kojoj su rođeni. S tog vidika i mi trebamo njegovati sve ono što nas čini Hrvatima, pa bi iz te perspektive apelirao da svi oni koji mogu da se vraćaju u postojbinu svojih roditelja, opustošenu Slavoniju, poluprazne otoke kao i našu kolijevku Bosnu i Hercegovinu. Dinamika demografije u našoj Domovini je uveliko osakaćena kako kroz ratove tako i kroz sebični modernizam u kojem mladi bračni parovi jedva imaju jedno ili dvoje djece a mnogi se i ne žene što svakako negativno djeluje na nacionalni natalitet koji se, hvala Bogu u hrvatskom slučaju može poboljšati iz bazena hrvatske emigracije. Upravo tu, hrvatsko iseljeništvo moze pripomoći i to bi bio najljepši dar i pomoć hrvatskoj naciji koja ove godine slavi 1100 godina hrvatskog kraljevstva.
