Domovina Urednistvo
Slučajna potraga na internetu dovela nas je do teksta o najboljoj mesnici na svijetu. Iznenadjenje je bilo kako se mesnica nalazi u Sydneyu, a onda još i veće kad je iza imena mesnice Victor Churchill i tradicije utemeljene 1876. godine, na internet stranicama izronilo ime vlasnika – Viktora Puharića te njegovog sina Anthonija.
Najbolju mesnicu na svijetu vodi hrvatska obitelj. Gledajući i čitajući mnogobrojne članke vodećih svjetskih gastro magazina i vrhunskih šefova kuhinja elitnih restorana te raznih svjetskih nagrada najviše razine, koje je ova mesnica dobila, sve je govorilo i sugeriralo isto – u cijelom svijetu nema ništa slično mesnici obitelji Puharić.
Vodećem hrvatskom tjedniku u Australiji ovo je bilo više nego izazov, iz prve ruke odlučili smo vidjeti i našim čitateljima prenijeti dio dojma posjete ovoj mesnici.
Naša posjeta je počela u tvornici “Vic’s Premium Quality Meat”, također u vlasništvu gospodina Puharića, u kojoj stotinjak zaposlenih radi na obradi mesa vrhunske kvalitete koje dolazi, kada je riječ o govedini, s australskih farmi, medju kojima je najveći dio govedina vrhunske Premium kvalitete. Kilogram se u ovoj mesnici prodaje za $200.
Gospodin Viktor Puharić (62 godine), vlasnik mesnice, rodom je iz Makarske, i dolazi iz obitelji mesarske tradicije. U Australiju je došao 1970. godine starijem bratu, te se nedugo nakon dolaska uključio u mesarski posao. Neko vrijeme imao je i svoju mesnicu na Oxford streetu u Darlinghurstu u neposrednoj blizini poznatog restorana “Balkan” gospodina Ranka Despota, zatim je dugi niz godina radio kao menadžer u velikom lancu mesnica, da bi se napokon odlučio raditi za sebe. Nakon dugog niza godina u mesarstvu odlučio se okušati u radu s vrhunskim mesnim proizvodima. Otvara tvornicu “Vic’s Premium Quality Meat” te otkupljuje, obradjuje i distribuira meso najviše vrhunske kvalitete. Meso i mesne proizvode distribuira u najbolje vrhunske restorane Sydneya, Melburnea, i diljem Australije, potom u države kao što su Japan i Kina. Poznatu obiteljsku mesnicu obitelji Churchills koja je utemeljena 1876. godine, a koju su vodili naraštaji te obitelji, preuzima 2009. godine. Relativno malu mesnicu obitelji Churchill koja je smještena u elitnoj sydneyskoj četvrti Woollahra, u čiju obnovu ulaže dva milijuna dolara te iste godine potpuno, i za mesnice dotada nezabilježen način, pretvara izgledom, ponudom i prezentacijom izloženog – kako su se složili vrhunski svjetski gastronomi i eksperti u nazivajući je najboljom mesnicom na svijetu.
Izgledom unutarnjeg uredjenja mesnica liči na vrhunsku draguljarnicu, komentar je većine onih koji dodju i u njoj kupuju.
Životni stil gospodina Puharića je razmišljanje da sve bude na vrhunskoj mogućoj razini. Nakon što smo obišli tvornicu za preradu mesa koja se nalazi u Mascotu, u neposrednoj blizini zračne luke, a je to je najbolja pozicija za distribuciju nmesa, i naš način rada, kako kaže vlasnik Puharić. Do najbolje mesnice na svijetu koja je desetak kilometara dalje domaćin nas vozi u svom Ferarriju.
Stara elitna sydneyska četvrt Woollahra, koja je izgledom zadržala vizure i oblike zgrada iz prošlog stoljeća, u Queen Streetu medju malim izlozima dizajnerskih butika i kafića, dovodi nas do vrata mesnice Victor Churchill. Nakon što smo ušli za vlasnikom mesnice otvorio nam se jedan novi svijet. Na koju god stranu se čovjek osvrne, što god pogleda, otkriva i pokazuje vrhunske proizvode.
Od izlo
– Moj radni dan počinje u rano jutro, ili noć već kako to tko računa, svaki dan se ustajem u isto vrijeme oko pola dva ujutro i tako otprilike ovih zadnjih četrdeset godina. Prvi sam u tvornici, sve meso sam osobno biram i, za razliku od mojih stotinjak radnika, uvijek znam gdje se nalazi svaki komad mesa. U mom poslu kontaktiram i cijelo vrijeme imam posla s prefekcionistima, najboljim šefovima poznatijih restorana, s ljudima koji imaju najzahtjevnije prohtjeve jer kupuju od mene najbolje i najskuplje meso i za svoj novac hoće i traže samo najbolje. Teško je uspjeti, no ostati godinama na vrhu i držati razinu te stalno gledati poboljšati kvalitetu usluge i ponude, zapravo je još i teži zadatak, govori nam gospodin Puharić.
Otkuda ideja o ovakvoj jednoj mesnici, pitamo ga.
– Godinama sam u poslu s mesom, i prije dvanest godina odlučio sam se okušati u vlastitim biznisom. Veliki poticaj i rast u poslu doživio sam kad mi se priključio sin. Nakon završenog fakulteta te početka uspješne poslovne karijere, sin mi je u jednom trenutku rekao kako želi raditi sa mnom. U sebi sam mislio, Bože, nakon tolikih novaca koji sam uložio u privatni skupi fakultet i takvog dobrog posla kojeg ima, on bi u mesarstvo, no bilo mi je zapravo drago, iako to baš nisam mogao do kraja shvatiti. No, ulazak sina, a malo poslije i jedne kćeri, uz suprugu koja je tu već bila, dalo je novi zamah i mogu to tako reći, naša zajednička energija i volja je gurnula cijeli ovaj posao prema vrhu, ili ako hoćete kako drugi govore za ovaj naš posao, na sam vrh.
Najbolja mesnica na svijetu kako to zvuči lijepo, provociramo ga.
-Čujte, drugi to govore o nama, i to ne bilo tko, nego oni koji su najbolji u svijetu, u ovoj struci, i to je lijepo čuti. Otkada je ova mesnica otvorena u ove četri godine tu je prošlo, računamo, milijun ljudi. Mi smo zapravo jedna od sydneyskih atrakcija i posebnosti. Mnogi žele doći ovo vidjeti, a kada dodju i vide, onda jasno žele i kupiti. Sve ove godine konstantno imamo pozive i ponude da koncept naše mesnice otvorimo u mnogim svjetskim metropolama, no i ovako jedva uspijevamo sve kontrolirati i voditi, jer nam je prvenstveno cilj držati postignuti nivo, a nisam baš siguran da bismo to mogli kada bi se proširili po cijelom svijetu i svugdje gdje nas zovu i hoće. Što da vam kažem, zadovoljan sam i ponosan, raditi posao koji volim, govori nam gospodin Puharić.
Posjećuje te li kada Hrvatsku, pitamo ga.
– Ma ja sam vam svako ljeto u Hrvatskoj. Imam kuću u Makarskoj, cijela moja obitelj, sin i kćeri koji su rodjeni ovdje, s djecom, svi idemo u Hrvatsku. Kroz svoj posao obišao sam i obilazim po cijelom svijetu i raznim destinacijama, no ljepšeg od našeg mora, kupanja i krstarenja s obitelji po Jadranu nema.
Kraj razgovora privodimo pitanjem o našoj hrvatskoj zajednici u Sydneyu.
– Prije sam bio aktivniji i više dolazio u naše klubove, govori gospodin Puharić, no sada rijetko dodjem, jer su klubovi prazni i nažalost to su samo stari ljudi, mladih i mladjih više uopće ni nema. Kako da čovjek dodje i bude u klubu u kojem nikoga nema, ili imate par ljudi, nažalost nisam jednini kojeg takvi prazni hrvatski klubovi “tjeraju” u one klubove u kojima ima života, zabave i dogadjanja.
Kako to promijeniti, pitamo ga.
– Klub valja voditi na poslovan način, to je posao, i to treba dati ljudima koji znaju voditi. Treba uključiti mlade, dati im priliku, pustiti ih. U svom osobnom poslu i životu dao sam svojim mladima, sinu i kćeri priliku i iz prve ruke znam da je to jedini način. Ne vidim drugog načina ni za naše klubove, ako žele opstati i ostati moraju dati šansu mladima.
Pitamo gospodina Puharića kako mu se svidjaju naše novine.
– Redovito ih kupujem i čitam, želim vam u poslu sve najbolje te ću vas rado podržati i pomoći, za kraj nam poručuje gospodin Viktor Puharić, vlasnik najbolje mesnice na svijetu.
Petar MAMIĆ
