Domovina uredništvo
Rekao sam ‘NE’ Mili Martiću kada su mi šibenski Srbi krajem 90-te nudili oružje i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci, imam tisuću dana bojišta, a zbog Srpske pravoslavne crkve nemam pravo čak niti na pogreb uz počasni plotun, moje dijete, kako sada stvari stoje, neće dobiti ni hrvatsku zastavu kada odem s ovoga svijeta – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, Goran Macura, ratni veteran 113. šibenske brigade HV-a i osnivač Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja: – Kada smo se zbog takvog odnosa prema hrvatskim braniteljima pravoslavne vjeroispovijesti žalili nadležnim institucijama, rekli su nam da im je žao i da smo ostali nigdje!
Komentirajući konačni prijedlog Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, Macura se prisjetio svojedobnog dopisivanja s uredom resornog ministra Medveda: – U mom rodnom selu, u Skradinskom zaleđu, jedino moja kuća nije obnovljena, a sve druge jesu! Njihovi vlasnici su bili izbjeglice, a sada su povratnici i daje im se još više prava. Hrvatsko pravoslavno življe, ljudi koji su branili Hrvatsku od velikosrpske agresije, žive u zarobljeništvu Pupovčeve politike!
MACURA: “JA NISAM PUCAO U MEDVEDOVOG BRATA…“
“Medved je tvrdio da su i članovi SDSS-a branili Hrvatsku, a ja sam mu na to odgovorio da su mu oni pucali u brata, a ja nisam,“ poručio je Plenkovićevom zamjeniku Goran Macura: “Srpska pravoslavna crkva je instrument velikosrpske politike. Hrvatska neće biti u potpunosti samostalna država, dok se ne obnovi Hrvatska pravoslavna crkva!“
Bujica je emitirala prilog s Banovine, gdje je Goran Macura, zajedno s arhiepiskopom Hrvatske pravoslavne crkve Aleksandrom i sisačkim biskupom Vladom Košićem bio na blagoslovu novoizgrađene kuće hrvatskog branitelja pravoslavene vjere Đure Plavljanića, u Jošavici kod Petrinje. Stara kuća do temelja je srušena u potresu, a novu su donacijama financirali australski Hrvati: – Nama Hrvatska država ni stožer, ni u nijednom trenutku nisu pomogli! Đuro je čekao kontejner 42 dana i jedva ga je dobio, a do tada je spavao u staji s kozama! Sada s ponosom možemo reći da ima novi dom i da nije bilo dobrih ljudi, tko zna bi li ga ikada imao…
Na pitanje zašto se čovjek morao smrzavati više od mjesec dana i gdje su bili kontejneri, Macura je odgovorio: – To pitajte Pupovca! Njegov glavni grad je Beograd, a moj je Zagreb!
ŠIBENSKI SRBI ’90. SU MACURU ZVALI DA SE PRIDRUŽI MARTIĆU: “Rekao sam im da mi nikada više ne dolaze u kuću!”
Goran Macura je iz Šibenika, a roditelji su mu iz Skradinskog zaleđa, otac iz Međara, a majka iz Bribira, zaseok Pavići, pobunjeni Srbi pokušali su ga pridobiti na svoju stranu, kada se 1990. godine vratio sa odsluženja vojnog roka u JNA: – Jedne večeri je došao po mene neki dečko i rekao mi da idemo u Knin po naoružanje! Govorio je da Martić dijeli oružje, a ja sam mu se zahvalio i rekao mu da mi nikad više ne dolazi u kuću!
“Već sam se tada stavio na raspolaganje našoj Civilnoj zaštiti i Uredu za obranu,” nastavio je Macura: “U Hrvatskoj vojsci završio sam dragovoljno.”
Prisjetio se i povlačenja naših dragovoljaca sa Šibenskog mosta, gdje se tada našao kao civil, zajedno s ocem i izvukao tijelo palog hrvatskog viteza Marinka Karduma: – S tim momkom spavam i budim se s njim! Poginuo je doslovce u fajtu, junački i sigurno ću pokrenuti inicijativu da se Šibenski most nazove po Marinku Kardumu. Poručnik JNA s kojim sam pregovarao oko njegova tijela, rekao mi je da je pucao iz zolje na tenk i ranio nišandžiju, a ovaj ga je skinuo mitraljezom… Točno se sjećam gdje je momak ležao, bio je pokriven šatorskim krilom… Kada smo se ćaća i ja povlačili, s naše desne strane naišli smo na postrojbu od destak naših dečki… Nisu mi bili poznati i volio bih znati tko su bili…
I onda je uslijedio najemotivniji trenutak emisije, kada je Goran Macura, sa suzom u oku otkrio nevjerojatan detalj: – Kada smo prije tjedan dana gradili novu kuću Đure Plavljanića, Đuro mi kaže: “Mali, znaš li ti na koga si ti naišao na Šibenskom mostu?!” To je bio Đuro! Nakon toliko godina ispričao mi je detalje za koje samo ja znam… On je bio s tom postrojbom na Šibenskom mostu! S našom hrvatskom postrojbom!
JEDINO MACURINA KUĆA NIJE OBNOVLJENA, NEMA NI VODE: “Teško je živjeti pod Pupovčevim patronatom!”
“Našim vlastima zamjeram što me nikada nisu zvali da svjedočim protiv budale koja je ubila Marinka Karduma,” ogorčneno govori Goran Macura: “Taj poručnik što ga je ubio, dobio je od hrvatske vlasti čak i 860 tisuća kuna odštete, zato što je proveo dvije godine u našem zatvoru! Presuda je, nažalost, pala jer su o tome svjedočili krivi ljudi…”
U selu mojih roditelja jedino naša kuća nije obnovljena – nastavio je svoju priču hrvatski branitelj pravoslavac: – Obnovila je svima drugima, svim izbjeglicama koji su bili s one strane i tukli po Hrvatskoj i Hrvatskome narodu, njima su kuće obnovljene! Moje selo je svega pet kilometara zračne linije od Nacionalnog parka Krke, a nemamo ni vodu. Već se deset godina borim za to, ali teško je živjeti pod Pupovčevim patronatom!
Macura dobro poznaje i Borisa Miloševića, potpredsjednika Plenkovićeve Vlade, za kojeg smatra da ga Pupovac nije slučajno izabrao za nasljednika, a o njegovoj “ugroženosti” kaže: – Ako ja dođem u Šibenik i kažem da mi je glavni grad Beograd i mašem tamo sa srpskom zastavom, hoću li na taj način inicirati da se dogodi neki incident i da onda budem ugrožen?! Mislim da hoću. Ali mene ljudi znaju kao Hrvatskog vojnika koji voli svoju Domovinu i nemam nikakvih problema, naprotiv, svi me svugdje lijepo dočekaju.
SVEĆENICI SPC-a NE ŽELE POKAPATI BRANITELJE PRAVOSLAVCE S HRVATSKIM NACIONALNIM OBILJEŽJIMA?!
“Mene ćirilične ploče ne zanimaju,” kratko je komentirao Macura: “Ćirilična ploča je samo instrument da se nešto nametne i ispolitizira, a to je dio velikosrpske politike koja se provodi preko SPC-a.”
Hrvatske branitelje ne bih dijelio po vjerskoj osnovi; na katolike, pravoslavce ili muslimane, svi smo mi prije svega hrvatski branitelji i svi smo dali doprinos u stvaranju naše Domovine – jasan je bio Goran Macura: – Svi prolazimo jednake golgote u ovome društvu, bez obzira tko smo i što smo, međutim, postoji ipak jedna razlika koja me boli… Svi imaju pravo na hrvatsku zastavu i počasni vod kada odlaze s ovoga svijeta, osim hrvatskih branitelja pravoslavaca! To ne dopušta Srpska pravoslavna crkva! U Šibeniku smo zabilježili najmanje tri, a u cijeloj Hrvatskoj još mnogo slučajeva, gdje se hrvaski branitelji pravoslavci ne pokapaju pod zastavom za koju su ratovali i bili spremni poginuti. To ne dopuštaju svećenici SPC-a! Moje dijete, sutra kada umrem, ukoliko se nešto ne promijeni, neće moći dobiti naš stijeg, za kojeg sam bio spreman poginuti, niti će moći zaplakati prilikom ispaljivanja počasnog plotuna, kada odem u zemlju koju toliko volim.
Prema podacima inicijativnog odbora za osnivanje Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja, u Hrvatskoj nas danas ima najmanje 12.600 – tvrdi Goran Macrura, uz napomenu: – To vam je tri pune brigade ljudi!
