Domovina uredništvo
Članak je izvorno objavio podravski.hr i potpisuje ga Matija Dolenc. Moguće ga je pročitati na ovom linku.
Ivica Golubić, rođeni Zablačanin (Zablatje je mjesto nedaleko od Koprivnice u općini Legrad), predsjednik je Australsko-hrvatsko gospodarske komore u Sidneyu te jedan od glavnih ljudi u poslovanju Podravke u Australiji i regiji. Njegov put do najudaljenijeg kontinenta niti je bio planiran niti vođen željom za profesionalnim razvojem, već je ta odluka bila „stvar srca“. No, bilo kako bilo, ovaj Podravac u Australiji je pronašao sreću na privatnom planu, ali i poslovnom jer, između ostalog, njegovo je poslanje okupljanje poslovnih ljudi, Australaca s hrvatskim porijeklom, ali i razvoj suradnje između dvaju gospodarstava. Završio je osnovnu školu u Imbriovcu i Legradu te opću gimnaziju u Koprivnici. Po završetku srednje škole upisao je Pravni fakultet u Zagrebu. Prije odlaska u Australiju do 2013. godine radio je u odvjetničkom društvu u Zagrebu i Koprivnici. Po dolasku u Australiju, u Sidney, radio je za tri odvjetnička društva, no od rujna prošle godine počeo je raditi za predstavništvo Podravke u Australiji, gdje je zaposlen kao menadžer za pravne poslove, nadzor proizvodnje i logistiku. Uz stalni posao ima i svoj „consulting business“, volonterski predaje hrvatski u jednoj hrvatskoj školi u Sidneyu, a predsjednik je i Australsko-hrvatske gospodarske komore.
Kako ste završili u Australiji? Kakva je uopće procedura da se dobije australska viza?
– U Australiju sam otišao 2013. godine zbog supruge koja je tamo rođena. Kad tako gledamo, razlog mog odlaska u Australiju romantične je prirode. Sa svojom sadašnjom suprugom upoznao sam se u Hrvatskoj, ali ona je izrazila želju da se vrati u Australiju, a ja sam je pratio. Nisam požalio zbog odlaska u daleku zemlju jer na neke stvari, privatne i poslovne, gledam drugačije. Kako sam prije odlaska u Podravku radio za tri australske firme, naučio sam mnogo stvari. Danas je nešto teže doći raditi u Australiju. Trenutno je jako teško dobiti vizu. Turistička viza može se dobiti bez problema, ali s njom se ne može raditi ni volonterski ni uz naknadu. U današnje vrijeme cijena vize znatno je narasla zbog pritiska Kine i Indije, čija populacija ima velik interes za ulazak u Australiju. Godine 2013. moja partnerska viza stajala je 2000 dolara, a sada košta oko 8000-8500 dolara.
Što je Australsko-hrvatska gospodarska komora?
– Australsko-hrvatska gospodarska komora ‘New South Walesa’ u Sidneyu jedna je od najvećih australsko-hrvatskih gospodarskih komora te ima najviše članova, što hrvatskih, što australskih. No, uz gospodarsku komoru u Sidneyu, još postoji komora u Melbourneu, Perthu i Adelaideu. Ideja o osnivanju gospodarske komore javila se 2015. godine između poslovnih ljudi koji rade u Australiji, a imaju veze s Hrvatskom. Od tada se robna razmjena između Hrvatske i Australije značajno povećala, a postoje i statistički podaci da se robna razmjena udvostručila. Komora okuplja poduzetnike i profesionalce različitih struka koji su prvenstveno hrvatskog porijekla, ali i Australce koji nemaju ništa s Hrvatskom no vide potencijal za razvijanje ozbiljnijih poslovanja prema Hrvatskoj. Mi smo komora čiji je cilj unaprijediti poslovanje naših u Australiji, ali radimo i za Hrvatsku. Tako smo 2017. godine, kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović službeno posjetila Australiju, potpisali memorandum u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom u Zagrebu. Cilj i ideja iza svega toga okupiti je naše poduzetnike u Australiji i zainteresirati ih za bilo kakvo poslovanje s Hrvatskom, a također smo i ‘most’ za hrvatske kompanije prema Australiji. Upravo zbog naših aktivnosti nastali su neki novi poslovi i vide se konkretni rezultati.
Koji su ciljevi i konkretni projekti komore?
– Glavni je cilj zapravo povećati broj članova, kojih za sada ima oko 150, i povećati cjelokupno poslovanje te kroz to zainteresirati ljude prema nekim investicijama i poslovanju prema Hrvatskoj. A s hrvatske strane željeli bismo tu suradnju podignuti na višu razinu te za sada dosta dobro surađujemo s podskupinom za Australiju u Hrvatskoj gospodarskoj komori. U Sidneyu radimo dosta društvenih događaja, svaki mjesec imamo četiri veća i pokoji manji projekt odnosno događaj, počeli smo s ciljem da povećamo svoju vidljivost, odnosno da se vidi i čuje za nas i da se uz tu mrežu poslovanja dođe do konkretnih poslova.
U kojim sektorima Hrvatska i Australija imaju najviše potencijala za gospodarsku suradnju?
– Australija s Hrvatskom ima pozitivnu razmjenu, i to zbog raznih usluga, a prvenstveno usluga u vezi informatike i tu mogu izdvojiti gospodina Marka Kukeca i njegovu tvrtku Alpha aplikaciju, koja je stekla širok krug klijenata Australaca. Njegovo poslovanje zapravo je dobar potencijal za poslovnu suradnju između Hrvatske i Australije. Osim njega, tu je i poliklinika Bagatin, koja je također uključena u razne akcije, planove, projekte i konferencije te ima bogatu klijentelu iz Australije koja dolazi na redovite dentalne operacije, preglede, dermatološke preglede i na sve što njihova klinika može pružiti. To su konkretni poslovi u kojima smo sudjelovali i mi.
Kakva je gospodarska razmjena između Hrvatske i Australije, s čime najviše trgujemo? Gdje je u toj priči Podravka?
– Ako gledamo gospodarsku razmjenu 2015. godine u odnosu na 2019. godinu, ona se utrostručila u korist Hrvatske. Radi se manje o robnoj razmjeni, a više na usluge. Podravka se u cijeloj Australiji razvija izvrsno, i to zahvaljujući brendu Vegete i ostalim proizvodima, jer osim što se uvoze Podravkini proizvodi iz Hrvatske, mi imamo i vlastitu proizvodnju u Australiji, a to su tekući dodaci jelima i tekuće juhe jer su to zapravo ‘trendi’ stvari na tržištu u Australiji. U tim sektorima Podravka je lider ili jedan od lidera i to je bitna razlika s obzirom na druge hrvatske tvrtke koje posluju u Australiji. Ne baziramo se samo na uvozu, već imamo i svoju proizvodnju koju smo uspjeli razviti baš ovdje u Australiji. Podravkini proizvodi prisutni su u većini trgovina u Australiji, prodaju se svi proizvodi koji su i na hrvatskom tržištu, no Vegeta je zapravo ‘alfa i omega’ u prodaji. Prisutni smo u dva najveća trgovačka lanca koji su donedavno praktički imali monopol. Pred dogovorom smo i s trećom trgovačkom kućom koja se širi na australskom tržištu.
Kako biste usporedili poslovanje u Australiji i u Hrvatskoj, koje su najveće razlike?
– Birokracija ‘guši’ naš cijeli sustav poslovanja, stvari se odvijaju u pozitivnom smjeru u Hrvatskoj, ali to je još uvijek nekako sporo za razliku od drugih, boljih zemalja, koje uzimamo kao primjer ili kao konkurenciju. Vlastiti posao u Australiji može se otvoriti u roku od 24 sata na internetu, administracija se rješava brzo i efikasno ako su sva davanja plaćena. U Australiji je mnogo jednostavnije i zatvoriti firmu, dok je u Hrvatskoj to puno teže. Ako se poštuju pravila kojih, važno je reći, nema mnogo, poslovanje u Australiji je, barem što se tiče birokracije, administracije i raznih inspekcija, vrlo jednostavno. Kod nas je, izgleda, važno da se zadovolji forma – imamo mnogo pravila i inspekcija i sve je regularno do detalja. Sad je pitanje kako se ta pravila provode i primjenjuju li se isto na sve. U Australiji se to može reći sa sigurnošću, svi su u istoj poziciji i s te strane mnogo je bolja poduzetnička klima.
Ima li korupcije u Australiji?
– Korupcija postoji, ali na puno manjoj razini. Pravila se ne krše, već postoje neki uzajamni dogovori, no tu se ne radi o klasičnoj korupciji. Kao primjer kako se u Australiji gleda na korupciju mogu izdvojiti slučaj kada je gradonačelnik jednog grada dao ostavku jer su nadležni otkrili da je primio šampanjac vrijedan 200-tinjak dolara koji nije smio primiti, dok kod nas nisam čuo da bi zbog takvog nečeg netko dao ostavku. U Australiji i Hrvatskoj politička i poslovna kultura drugačija je, no to ne proizlazi samo iz političkog sustava, nego i iz društvenog uređenja – Australci su više praktičari, dok su Hrvati birokrati.
Kakav je život u Australiji? Je li istinita predodžba za njih kao narod koji živi ležerno, uživa u moru i pješčanoj plaži uz pivo za gablec.
– Da, ali u božićno vrijeme, kad su svi na godišnjem odmoru, inače je sasvim suprotno. U Australiji je život mnogo brži i dinamičniji, radno je vrijeme puno dulje, recimo od 8 do 17.30 ili 18 sati. Tamo nema spajanja neradnih dana i kolektivnih odmora. Smatram da je životni stil u Hrvatskoj puno zdraviji, dugoročno gledano, ali to opet ovisi tko ima kakav posao i plaću, pa s obzirom na više slobodnog vremena, može više uživati. Život u Australiji vrlo je užurban i za radnog dana nemate previše ili gotovo ništa vremena za sebe. Istina, vikendom se ne radi, ali sve to nadoknadite preko tjedna. Plaće u Australiji isplaćuju se tjedno, a mjesečno se radi u prosjeku o otprilike 4000 dolara, što je oko 18.000 kuna, ali su troškovi mnogo veći u odnosu na Hrvatsku. Cijene nekretnina izuzetno su visoke. Vrtići u Australiji znatno su skuplji, dosežu i 100 do 150 dolara na dan, odnosno od 450 do 600 kuna. Prihodi su visoki, ali ni troškovi ne zaostaju. U Australiji postoji državno zdravstveno osiguranje, no ono pokriva samo osnovnu zdravstvenu skrb, puno je skromnije nego u Hrvatskoj, stoga svatko ima privatno osiguranje.
U kojim sektorima Hrvatska i Australija imaju najviše potencijala za gospodarsku suradnju? Koji bi bili hrvatski izvozni aduti za Australiju?
– Ako ljudi žele poslovati u Australiji ili bilo gdje drugdje izvan Hrvatske, moraju o tome dobro razmisliti i moraju naći ozbiljan plan, odnosno naći dobrog poslovnog partnera ili distributera s druge strane. Zbog geografske udaljenosti jako je bitno imati nekog poznatog tko će ti pomoći u tim konkretnim poslovima. No, ako se radi o nekom programiranju, aplikacijama preko interneta, za to nije nužno imati posrednika i zapravo je to najlakši način ulaska na australsko tržište. Naravno, i tu se može ponuditi nešto novo, originalno i produktivno, ali ako se radi o robama koje netko želi izvoziti, bitno je imati pouzdanog lokalnog čovjeka. Potaknuo bih naše ljude da razmišljaju u tom pravcu ako žele ozbiljno krenuti u cijelu priču poslovanja u Australiji. Prehrambena industrija ima najviše potencijala za poslovanje, no iako je Podravka najpoznatija, i druge kompanije imaju relativno dobar izvoz kao što su Franck, Koestlin. Dem Trade iz Koprivnice izvozi kavu na australsko tržište, a prisutno je i Osječko te Karlovačko pivo. Dobro mogu poslovati i tvrtke s IT uslugama, ali može proći i turizam pa tako manje turističke agencije mogu dobro poslovati na australskom tržištu jer je interes jako velik.
