Domovina uredništvo
Temelje vjere primio sam u obitelji, s roditeljima sam redovito odlazio na svetu misu, a kad oni nisu mogli, sam sam rado odlazio na svetu misu biciklom. Lijepe uspomene ostale su mi s vjeronauka kojeg sam imao u kapelici u svom rodnom mjestu i našoj župnoj crkvi sv. Ane u Križevcima. Iako nisam bio ministrant, pomagao sam u crkvi uz pokojnog djeda koji je bio aktivan vjernik u crkvi. Volio sam ići pješice na hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj. Nakon što sam se preselio iz Križevaca u Koprivnicu, upoznao sam franjevce i uključio se u život tamošnje župe. Uz pomoć župnika fra Marijana Opitza ponovo sam otkrio Božji poziv, ne samo svećenički već i redovnički i tako pošao u postulaturu u Samobor. Uslijedila je godina dana novicijata na Trsatu te studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i đakonski praktikum u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču.
Moje mladomisničko geslo bilo je: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Ps 51,12). Možemo čitati u Svetom pismu kako Isus svoje sučeljavanje s farizejima i pismoznancima, o čistom i nečistom, veže poglavito za nutarnju čistoću srca. Također, uči kako ono što izlazi iz njegova srca, to jedino istinski prlja čovjeka i čini ga nečistim. Samo čisto srce omogućuje čovjeku da se u svoj iskrenosti susretne s drugim čovjekom, odnosno da se u konačnici susretne i s Bogom. Od velike je važnosti za čovjeka da očisti svoje srce, kako bi bilo u stanju susresti Boga već u ovostranosti, ali isto tako u iskrenosti srca prepoznati ga i u jednostavnim i običnim ljudima u ovome svijetu.
Nakon nekoliko godina rada u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču drago mi je da sam u četvrtak, 25.11. 2021. na blagdan Svete Katarine došao u Sydney gdje svoj svećenički rad nastavljam u HKC Blacktown.
