Domovina uredništvo
Ninivljani su zlo iz svojih srdaca izbacili postom. Jona nije postio i srce mu je ostalo ispunjeno zlovoljom. Može li post očistiti srce od zlovolje? Ninivljani to znaju bolje od Jone. Zato će Ninivljani biti suci Isusovu naraštaju. A možda budu i našem…
Lk 11, 29-32
Naraštaj opak traži znak. U čemu je opakost Isusova naraštaja? U tome da se ne žele mijenjati, nego traže da se Bog njima potvrdi znakom. Ne žele slušati Boga. Hoće da on sluša njih. Isus im kaže da neće dobiti drugi znak doli znak Jonin. Kakav je Jona bio znak Ninivljanima? Bio je Gospodnji prorok. Neobičan. Nevjeran. Došao je u Ninivu nakon velikog bijega od Gospodina. Htio je pobjeći, ali nije uspio. Na koncu je pristao ići i prenijeti Ninivljanima Gospodnju poruku. Bila je kratka, jasna i oštra. „Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.“ (Jon 3, 4). Jona se iznenadio kad su ga Ninivljani poslušali. Postili su, obratili se i Gospodin nije razorio Ninivu. Tada se Jona razočarao. Bilo mu je žao što je Bog koji ga je poslao bio milosrdan. Više bi volio da je bio strog i da je učinio ono što je Jona navijestio.
Neobičan prorok. Propovijeda, ljudi se obrate na njegovu riječ i on bude razočaran. Njegova duša je bila ispunjena zlovoljom. Preko volje je otišao u Ninivu i preko volje je propovijedao. Na koncu je priželjkivao vidjeti Božju kaznu i razočarao se kada je vidio da se Bog predomislio i smilovao Ninivljanima koje on nije volio. Jona je protiv svoje volje navijestio milosrdnog, sućutnog Boga velikog srca i punog ljubavi. Jona nije učinio nikakav čudesan znak. Samo je prenio poruku i Ninivljani su se obratili.
Isusov naraštaj je već čuo Isusa kako govori o Ocu na nebesima. Pa ipak, od njega traže znak. Isus im je rekao da ga neće dobiti. Dobit će samo znak Jonin. Dobit će poruku tko je nebeski Otac, kakav je prema svojoj djeci i što mogu učiniti da mu se otvore.
Mogu isto što i Ninivljani. Čuti riječ, pokajati se, postiti, moliti i iskusiti Božje milosrđe. Ninivljani su zajedno postili, molili i obratili se od svoga zloga puta. Bog im se smilovao. Ovo je tako jednostavno, a tako daleko. Isusovu naraštaju je već bilo daleko. Ni nama, čini se, nije došlo bliže.
Post. Zajednički post. Promjena ponašanja. Obraćenje. Ostavljanje zloga puta. Sve visi o povjerenju u riječ da je Bog milosrdan. Ninivljani su povjerovali naivno i jednostavno. Bez pitanja. Bez nekoga ali. Isusov naraštaj je imao mnogo pitanja. O Isusu, njegovoj vjerodostojnosti, istinitosti njegovih riječi, o znakovima s neba. Nikako da dođu do sebe, posta i obraćenja.
To uvelike naliči nama suvremenim vjernicima. Imamo mnoštvo pitanja. Teoloških, zdravstvenih, društvenih, političkih. Nikako da stignemo do sebe, posta i obraćenja. Kako to da pogani u trenu razumiju i poruku i što im je činiti, a oni koji pripadaju Bogu traže znak? Kako to da su Ninivljani iskusili Božje milosrđe, a Jona ostao ispunjen zlovoljom? Što bi se dogodilo s nama vjernicima kada bi o našem postu, obraćenju i molitvi sudili naši susjedi pogani?
Možda nas Jona može poučiti još nečemu. Ninivljani su zlo iz svojih srdaca izbacili postom. Jona nije postio i srce mu je ostalo ispunjeno zlovoljom. Može li post očistiti srce od zlovolje? Ninivljani to znaju bolje od Jone. Zato će Ninivljani biti suci Isusovu naraštaju. A možda budu i našem.
