Ako ste pročitali vijest da je EK – Europska komisija – izdala vodič za svoje visoke službenike kako trebaju komunicirati međusobno i s drugima, odmah ste se sjetili vremena komunizma kod nas kada je bila određena jezična komunikacija među ljudima radničke klase. Bilo je određeno koje riječi ili koje pojmove i pjesme ne smiješ upotrebljavati odnosno pjevati u javnom životu.
Cilj tih mjerila je bila politička volja vladajućih da stvore novu svijest – novu kulturu – i time unište staru kršćansku katoličku kulturu. Tko je s radošću povjerovao da su takva vremena prošlost, prevario se. Promijenili su se sociološki nazivi: onda komunizam danas globalizam, ali sadržaj i cilj gotovo isti. Tko danas zabranjuje upotrebljavanje riječi Bog, Božić, blagdan, katolički, kršćanski, muž, žena, otac, majka itd. taj hoće nastaviti put totalitarističkih sistema, koje je ta ista Europa proglasila zločinačkim. Taj hoće stvoriti drugu kulturu posve različitu od dvije tisuća postojeće kršćanske kulture u Europi. To je javno proglašeni projekt svih lijevo-liberalnih političkih snaga današnjeg vremena. Zabrana javno govoriti i veseliti se nad sadržajem riječi i pojmova Božić, božićno vrijeme, božićni blagdan rođenja Sina Božjega, Božić blagdan obitelji, i tražiti umjesto toga nazive zimski praznici, djed mraz, vrijeme skijanja i zabave, taj hoće preko upotrebe jezika zavladati sviješću ljudi i uništiti postojeću svijest kršćanske katoličke kulture sa svim njezinim sadržajem. To su ciljevi svake revolucije – francuske, oktobarske. To je izraz totalitarističkog svjetonazora. Očito je da političke ljevičarske snage prihvaćaju filozofsku formulu o „smrti Boga“, i kod toga osjećaju veliko oslobođenje. Ti ljudi se osjećaju slobodni i autonomni u svim pitanjima morala i etike u smislu izreke Dostojevskoga: Ako Bog ne postoji, sve je dozvoljeno. Bilo bi možda korisno da se te ateističke snage Europe sjete još jedne duboke izreke: „Gdje nije Bog, tu vladaju demoni.“ (Novalis).
Posljedice takvog idejnog usmjerenja su se brzo događale u svakidašnjici Europe. Kršćanski simboli, običaji, tradicija su se počeli najprije ignorirati u javnom životu, a kasnije jednostavno zabranjivati ili izbacivati iz službenih institucija tobože radi tolerancije prema drugim religijama, zapravo prema muslimanima koji su sve više dolazili u Europu. To se osobito prakticiralo u Njemačkoj gdje vlasti zabranjuju slavljenje kršćanskih običaja u dječjim vrtićima, u školama, na javnim mjestima. Primjer: koncem 2000. godine su se milijuni kalendara dijelili u školama Njemačke kao EU-kalendari. Svi od reda kršćanskih blagdana nisu bili naštampani u tom kalendaru. U mnogim školama nisu bile više poželjne tradicionalne božićne pjesme. Ne slavi se više sveti Nikola s darovima itd. Europske elite ili bolje rečeno europski moćnici politike i kulture dali su se na posao: uništiti svijest kršćanske baštine, naravno u mladoj generaciji, i stvoriti novu Europu, ne više na temeljima načela i principa kršćanske kulture nego na novo „izmišljenoj“ teoriji: „gender-teoriji ili rodnoj ideologiji.
Ostatak članka pročitajte na ovoj poveznici: https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/38745-j-sabol-djed-mraz-cestita-europi-zimske-praznike.html