Ekskluzivno za tjednik Domovina: Razgovor sa zastupnicom u Hrvatskom saboru, Karolinom Vidović Krišto

ZA ULAZ U MOJU STRANKU POTPISIVAT ĆE SE LUSTRACIJSKI FORMULAR

Karolina Vidović Krišto prošle je godine izabrana u Hrvatski sabor kao nezavisna političarka na listi Domovinskog pokretau 9. izbornoj jedinici. Dobila je 5217 glasova, što je bio sjajan rezultat za kandidata koji se prvi puta natjecao na izborima za Hrvatski (državni) sabor. Ubrzo nakon izbora Karolina Vidović postaje jedan od najaktivnijih, a moglo bi se reći i najpopularnijih, oporbenih političara u Hrvatskom saboru. Uvijek dobro pripremljena s činjenicama i dokazima, oštro je prozivala i kritizirala Vladu Republike Hrvatske, u kojoj sudjeluju i mnogi ministri. Budući je hrvatska zajednica u Australiji, koja je jako puno učinila za stvaranje, obranu i priznanje Hrvatske, i dalje živo zainteresirana, i zabrinuta, što se na političkom polju u Hrvatskoj događa, objavljujemo razgovor s Karolinom Vidović, o kojoj se sve više govori i piše kao budućem vođi domoljubnih i državotvornih Hrvata u Republici Hrvatskoj, koji su u ovom trenutku jako oslabljen, jer su razbacani na previše stranaka.

– Gospođo Vidović Krišto možete li prokomentirati nedavnu anketu na jednom dosta čitanom portalu u Hrvatskoj u kojoj su Vas čitatelji u ovom trenutku prepoznali kao daleko najozbiljnijeg i najpopularnijeg domoljubnog političara koji bi uskoro mogao preuzeti ulogu vodećeg oporbenog političara? Primjerice, u toj anketi do sada vrlo popularni Miroslav Škoro završio je na 4. mjestu. Što Vam to dogovori i je li Vam to pokazuje da ste na pravom putu?

Hrvatska politička scena je već dugi niz godina pod svojevrsnom političkom okupacijom. Mediji su pod potpunom kontrolom, a moćne strukture koje upravljaju tim medijima imaju svoje uporište u udbo-komunističkim strukturama, zabranjuju svaku vrstu demokratskog djelovanja, te medijski promiču onu vrstu političara koja je „pod kontrolom“. Tako da je u Hrvatskoj dopušteno i vrijeđanje i ideološko lamentiranje, ali nije dopušteno propitivanje i ugrožavanje vladajućih struktura. Osjećam se odgovornom isključivo svojim biračima i hrvatskom narodu, a moj rad je u potpunosti podređen stvaranju pravedne Hrvatske u kojoj će zakoni vrijediti za sve jednako. I doista imam dobru reakciju ljudi, iako me vladajuće strukture medijski potpuno izoliraju. Ali ima ona poslovica – gdje postoji volja, nađe se i rješenje. Nedvojbena je činjenica da su pred Hrvatskom promjene koje se moraju dogoditi, i dogodit će se, unatoč korumpiranim udbaškim strukturama.

– Duhovna, moralna, politička i gospodarska situacija u Hrvatskoj izuzetno je teška. Čak je i Katolička crkva u Hrvatskoj jako uzdrmana. Mnogi govore da u Hrvatskoj danas vlada kriza i pesimizam koji se ne može usporediti ni s velikosrpskom agresijom početkom 90. godina, kad je Hrvatska bila potpuno razoružana i bez prijatelja u svijetu? Što se, prema Vašem mišljenju, mora i treba učiniti da se to za hrvatski narod opasno stanje promijeni?

Nije ovo nikakva nepoznata situacija u političkoj povijesti svijeta. Vladajuće strukture u Hrvatskoj štite svoje pozicije koje su protuzakonite. Kako bi te svoje nemoralne rabote mogle ostvarivati blokirali su institucije sustava, a ta situacija posljedično stvara tjeskobu, nepravdu i, naravno, osjećaj nemoći kod prosječnog čovjeka. Postoji bezbroj primjera u novijoj povijesti kako su se takve tjeskobne i destruktivne situacije rješavale. Hrvatska mora provesti proces suočavanja s prošlošću, mora profunkcionirati vladavina prava u kojoj zakoni vrijede za sve isto, ali, vrlo jasno kažem, moraju biti privedeni odgovornosti oni koji sprječavaju primjenu zakona. I tu nema nikakve dvojbe tko su ti koji su odgovorni za današnju situaciju u Hrvatskoj. To su stare udbo-komunističke strukture i njihova djeca. Oni isključivo mogu funkcionirati u bezakonju i privilegijama. Rad i rezultati za njih su nepoznanica, jer sve što su stekli temelji se na privilegiranosti.

– Hrvatska zajednica u Australiji broji nekoliko stotina tisuća ljudi prve druge i treće generacije, što je uistinu veliki potencijal za osnaživanje svih vrsta odnosa između hrvatskih iseljenika na tom kontinentu i Republike Hrvatske te Hrvata u Bosni i Hercegovini. Stječe se dojam da u toj zemlji niste još dovoljno poznati među Hrvatima. Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima – gdje ste rođeni, u kojim ste sve zemljama živjeli i što ste po zanimanju? Imate li obitelj?

Odrasla sam u Bavarskoj, u Münchenu. Početkom agresije na Hrvatsku priključila sam se HDZ-u u Munchenu i bila sam jedna od utemeljiteljica tamošnje Mladeži HDZ-a. Moj san je uspješna i pravedna Hrvatska. Ta želja i cilj su me nagnali da se s dvadeset godina, tada sama bez obitelji, vratim u Hrvatsku. Udana sam i majka četvero djece; radila sam na HRT-u, a prošle sam godine izabrana u Hrvatski sabor.

– Kako tumačite gotovo suludi i neprijateljski odnos službenih hrvatskih vlasti, a posebno premijera Plenkovića, prema cijelom hrvatskom iseljeništvu, bez čije pomoći se nećemo tako lako izvući iz demografske i gospodarske propasti? Povratnici iz iseljeništva koji su dali veliki obol tijekom pedeset godina u prošlom stoljeću u širenju i čuvanje ideje o pravu hrvatskog naroda na vlastitu državu danas su u Hrvatskoj građani drugog reda. Imate li namjeru to promijeniti?

Kad bismo izostavili emocije, a u nacionalnom smislu emocije nikada ne možemo izostaviti, onda je odricanje od vlastitog naroda koji živi po svijetu iracionalno i štetno za državu. Manje-više sve države s velikom dijasporom imaju poticaje za povratak domovini, od Izraela do mnogoljudne Kine. Međutim, Plenković pripada onoj privilegiranoj vladajućoj kasti u Hrvatskoj kojoj je dijaspora konkurencija, te bi svojim – ne samo kapitalom, već i vrijednosnim sustavom – ugrozila današnje, njima podređene društvene odnose u Hrvatskoj. Jedan od temelja mog političkog djelovanja jest upravo promjena te opisane štetne politike. Hrvatska je prelijepa država s ogromnim potencijalom. Kada suzbijemo korupciju, Hrvatska će postati poželjno mjesto za život i uvjerena sam da će se tada i Hrvati iz dijaspore početi vraćati.

– U Hrvatskoj vlada epidemija korupcije, od općina do najviših državnih tijela, o čemu Vi najčešće govorite u Hrvatskom saboru. Kao što vidimo u zadnje vrijeme, pravosuđe je u centru te korupcije. Ima li uopće nade da se ta korupcionaška i mafijska mreža može razbiti, ili barem ograničiti?

To je početak i kraj svih promjena u Hrvatskoj koje će se dogoditi. To pravosuđe širi demagogiju da su promjene nemoguće, a one su moguće i to na vrlo transparentan, demokratski i Europi prepoznatljiv način. Ako njemačka pokrajina Bavarska ima potrebu sigurnosne provjere svojih sudaca, onda ćemo to uvesti i u Hrvatskoj, a taj ispit dobar dio sudaca i državnih odvjetnika ne će položiti. U Hrvatskoj ima 1700 sudaca i ne vidim nikakav problem da nađemo 800 ili 900 poštenih koji će zamijeniti sadašnje koji to nisu. I tu počinje stvaranje pravne i pravedne Hrvatske.

– Jesu li Plenković i HDZ prevarili hrvatski narod, ili je pak u pitanju uhljebništvo u kojem se pojedinac u vrlo teškim vremenima, u kojima država, kao u feudalnom sustavu, odlučuje o svemu, bori samo za opstanak i vlastite interese? Hrvatska kao država i njezina budućnost, sve je manje u fokusu društvenog života u Hrvatskoj.

Vrlo često znam svojim prijateljima i suradnicima objašnjavati da volju naroda nitko ne može trajno sprječavati u ostvarivanju njegovih istinskih težnji. Kako je bilo biti Poljak 1947.? Nakon jednog zla došlo je drugo zlo. I upravo ti Poljaci su pokazali, i kod rušenja komunizma i današnjim razvojem, kako se upornim radom i predanošću mogu postići dobri rezultati. Vladajuće samozvane elite doista jesu hrvatskom čovjeku ubile nadu u mogućnost promjena, ali to ne znači da je Hrvat prestao voljeti svoju domovinu. Nisu samo HDZ i Plenković iznevjerili svoje birače, iznevjereni su i lijevi i desni, jer je politika u Hrvatskoj svrha samoj sebi, i zato mora doći do korjenitih promjena. Osobno svjedočim svakodnevnoj potpori hrvatskih građana za stvarnim promjenama, stoga će se te promjene i dogoditi, jer volju naroda nikada nitko nije mogao zaustaviti.

– U zadnje vrijeme u strašnom je naletu jugoslavenstvo u svim segmentima hrvatskog društva. Kako to tumačite?

Jugoslavenstvo je politička platforma vladajuće strukture u Hrvatskoj. Taj koncept je stvaranje stalnih društvenih tenzija i sustavno sprječavanje utvrđivanja istine. Jer utvrđivanje istine, ako hoćete i o toj Jugoslaviji, bi neminovno dovelo i do utvrđivanja istine, na primjer, o privatizaciji i komunističkim zlodjelima. Neminovnost suočavanja s prošlošću vidimo u svim državama bivšeg komunističkog bloka, a kao što znamo, gdje god je došlo do suočavanja s prošlošću, došlo je i do gospodarskog napretka, povećanja platežne moći i zdravih društvenih odnosa.

– Što mislite o današnjem HDZ-u i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, koji se pretvorio u najvećeg diktatora u Europskoj uniji? Koji je zapravo njegov politički cilj?

Ta struktura uopće nema politički cilj. Njihov jedini motiv je zadržavanje osobne vlasti i komfora. Današnje vladajuće vrhuške doživljavam bezidejnim i sadržajno ispraznim.

– Vi ste dugo godina bila novinarka na HRT-u, gdje ste se borili protiv ideološke i svake druge cenzure. Zbog toga su Vam bila oduzimana i prava koja jamči Ustav Republike Hrvatske – sloboda mišljenja i izražavanja misli. Postoji li danas sloboda javnog govora i izražavanja misli u Hrvatskoj?

Maltretiranja kojima sam bila izložena nisu spomena vrijedna naspram svih nepravdi koje doživljavaju hrvatski ljudi u svakodnevici. U Hrvatskoj postoje tri područja koja su međusobno uvezana, a čiji je osnovni cilj međusobna zaštita, a što samim time znači zlostavljanje hrvatskih građana. To su područja vodeće politike, pravosuđa i medija. U trenutku kada jedno od tih područja bude profunkcioniralo, u smislu zakonitih i demokratskih postulata, Hrvatska će početi napredovati.

– Kao njegov savjetnik, predsjedniku Tuđmanu sam već 1991. rekao da se treba bojati povratka jugoslavenstva, koje će gurati veliki svjetski igrači. Predsjednik Tuđman samo se nasmijao i odbacio je to moje razmišljanje. Nažalost trideset godina kasnije jugoslavenstvo i ljevičarstvo, zajedno s globalistima i zelenim aktivistima u velikoj su ofenzivi u Hrvatskoj. Što nas čeka u tom pogledu?

Baš Tuđmanova politička doktrina je odgovor na ovo pitanje. Djelujmo lokalno, a mislimo globalno. Budimo odgovorni i uredimo Hrvatsku na pravi način, jer država koja je uređena može se othrvati svakom negativnom utjecaju. A u mjeri u kojoj to možemo, doprinosimo pozitivnom globalnom razvoju. Problem hrvatskih građana, a time i hrvatske dijaspore, nisu ni Ujedinjeni Narodi, ni Europska komisija, već protuzakonite i korumpirane strukture koje vladaju izvršnim, pravosudnim i zakonodavnim područjima Hrvatske. Razina korupcije u Hrvatskoj je jednostavno nepodnošljiva, tu razinu korupcije ne bi mogao izdržati ni jedan bogati Qatar.

– Zadnje, ali za mene najvažnije pitanje: Kad mislite osnovati stranku? Vrlo dobro Vam je poznato da je u demokratskim sustavima moguće osvojiti vlast samo ako imate svoju stranku. Mnogi ljudi su već jako nestrpljivi da Vam se pridruže i daju svoju potporu.

Ozbiljno se pripremamo, jer za novom strankom postoji društvena potreba, i ona ne smije sadržavati one greške na kojima su drugi u svojim, nekada i ispravnim nastojanjima, padali. Ta stranka mora vratiti povjerenje u politiku, a zajednički nazivnik svakog člana bit će – služiti napretku Domovine, a ne vlastitom probitku. I ono što Vam mogu najaviti, u pristupnici će biti sadržan i svojevrsni lustracijski formular koji će biti preduvjet za članstvo u toj stranci. Ta stranka se ne će zalagati za jednu, a provoditi drugu politiku, kao što je slučaj s današnjom političkom strukturom. Naprotiv, ono što bude u programskim ciljevima, to će se provoditi doslovno u djelo. I nemam nikakve dvojbe u uspjeh tog političkog projekta.