Domovina Urednistvo
Dr. Franjo Tuđman, 10. prosinca 1999-10.prosinca 2023.godine, prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske i vrhovnik Hrvatske vojske.
Počivao u miru Gospodnjem! Hvala mu i slava!
Franjo Tuđman ostvario je tisućljetni san generacija Hrvata. Kao prvi demokratski izabran predsjednik Hrvatske, pobijedio je u nametnutom ratu, oslobodio zemlju i izborio međunarodno priznanje i primanje u Ujedinjene narode u iznimno složenim geopolitičkim i ekonomskim uvjetima.
Poveo je hrvatski narod u slobodu, gradeći Hrvatsku kao zemlju parlamentarne demokracije za postizanje demokratskih prava svih građana, ali i suverenost hrvatskog naroda.
„ Kada danas pogledamo kontekst u kojima se mnogi narodi i dalje bore da uspostave svoju nacionalnu državu ili da očuvaju svoj teritorijalni integritet tek sad postajemo svjesni kolika je bila uloga Franje Tuđmana u uspostavi hrvatske moderne države“
Domagoj Knežević, Hrvatski institut za povijest.
„Najvažnije je za Franju Tuđmana to da je bio sistematičan, temeljit, uporan marljiv i da nije odustajao ni u jednom trenutku od te svoje zamisli da Hrvatska može postati samostalna država,“
Zorislav Lukić, Matica hrvatska.
Lik i djelo dr. Franje Tuđmana kroz izjave o njemu:
Strani diplomati i dužnosnici:
„Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod, jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“
Henry Kissinger Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća – UHIP, 2002., str. 141
„Ostaje neprijeporno: Amerika duguje vječnu zahvalnost Washingtonu i Lincolnu, a Francuska De Gaulleu. Ništa manje, ako ne i više, Hrvatska duguje Tuđmanu. I što nas vrijeme više udaljuje od njega, sve jasnija bit će nam istina: da je najsvjetlije razdoblje hrvatske povijesti zauvijek obilježeno njegovim imenom.“
Thomas Patrick Melady (Veleposlanik SAD-a pod tri predsjednika) – Dubravko Jelčić: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 183.
„Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u slobodu, ljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno.“
– Predsjednik Bill Clinton, veljače 1996. (Thomas Patrick Melady: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 127.)
„Franjo Tuđman bio je hrvatski domoljub. Njegovo djelo započeto je davno prije zbivanja iz proteklih nekoliko godina… Podupirući mandat Ujedinjenih Naroda i mirnu reintegraciju uz izbjegavanje novih sukoba, on je spasio tisuće života – ne samo hrvatskih, nego i ljudi cijele regije. I što je još važnije, njegova mudra politika omogućila je normalizaciju odnosa sa SR Jugoslavijom… Znam da je strastveno vjerovao u europsku Hrvatsku…“
General Jacques Klein (upravitelj prijelazne uprave Vijeća sigurnosti UN-a za Hrvatsko Podunavlje)
„Danas mislim da smo trebali više surađivati s Tuđmanom iako su nam prigovarali da smo potpuno povezani s Pantovčakom, a to nije bila istina. Dobio sam naredbu iz Washingtona da zaustavim prodor hrvatske vojske prema Banja Luci, i Tuđman je bio kooperativan, ali možda bi bilo drukčije da smo ih pustili da odrade taj vojni dio zadatka.“
– Richard Holbrooke (američki diplomat, posrednik u Daytonskim pregovorima), Večernji list, 14.11.2005.,
„Više puta smo se sastajali u Zagrebu, nekoliko puta u SAD, Bruxellesu. Pamtim ga kao vrlo sposobnog i čvrstog pregovarača koji nije lako odstupao. Mislim da je u Daytonu dobio puno što je planirao. Po mom mišljenju, Tuđman se mora smatrati ocem nove samostalne hrvatske države.“
– Willy Claes, bivši belgijski premijer, generalni tajnik NATO-a 1994.-1995., Globus,
„Smatram da je bivši predsjednik Tuđman bio veliki državnik i da mu dugujemo mnogo za neovisnost Hrvatske.“
– Dr. Otto von Habsburg, Globus, 31. ožujka 2000.
„Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu.“
– Herbert S. Okun, američki veleposlanik: Večernji list, 15. travnja 2006.
„Predsjednik Tuđman je neobično strpljivo i mirno saslušao sva izlaganja nazočnih i ne sjećam se da je ikoga prekidao, da je upadao u riječ ili na bilo koji način utjecao na izlaganja. Govorili su o njemu kao posebno autoritativnoj osobi, kao diktatoru, a ja sam ga doživljavao kao politički vrlo pristojnog čovjeka koji je govorio nakon svih i koji je svima dopuštao da kažu svoje mišljenje“.
– Julije Derossi, (O Tuđmanu s osobnim pogledom, Zagreb 2002., HDZ, 179.)
„Predajući predsjedniku Tuđmanu visoko međunarodno priznanje za mir “Caterina de’ Medici”, prof. Pier Lorenzo Eletti je rekao: Dr. Tuđman “jedan je od lidera i graditelja nove Europe, predani borac za demokraciju, samostalnost Republike Hrvatske i mir u svijetu”, uvevši ga time u društvo dobitnika tog uglednog priznanja, među kojima su i ličnosti poput Willija Brandta, Francoisa Mitteranda, Mihaila Gorbačova.“
– Prof. Pier Lorenzo Eletti, Vjesnik, 26. studenoga 1990., 1.
„Smatram da je bivši predsjednik Tuđman bio veliki državnik i da mu dugujemo mnogo za neovisnost Hrvatske“
– Dr. Otto von Habsburg, Globus, 31. ožujka 2000.
„Primio sam Tuđmana u Quirinalu. Poznavao sam i prije njegovu povijest. Danas ga mnogi kritiziraju i kažu da je imao čvrstu ruku. Pitam se bi li bilo moguće načiniti čudo, koje je on načinio davanjem neovisnosti Hrvatskoj, da nije ponekad upotrijebio i čvrstu ruku prema vani i unutra. Svojom politikom uspio je vratiti krajine koje su bile okupirane“
– Francesco Cossiga, bivši predsjednik Republike Italije, Večernji list, 17.11.2001.
Hrvatski dužnosnici, pisci i novinari:
„Hrvatsku je Tuđman ostavio u relativno dobrom stanju. Dug je inozemstvu bio oko devet milijardi dolara, od čega je polovica bio naslijeđen dug bivše države, strancima je bilo prodano mnogo manje banaka i velikih profitabilnih, strateški državnih firmi, uvoz se još nije bio razmahao kao što će se dogoditi poslije, a sve do danas stanje se (ne)zaposlenosti nije bitno poboljšalo. Umjesto da se čuva to nasljeđe na kojem se mogla stvarati nacionalna ekonomija, postupilo se obratno…“
– Milan Ivkošić, Večernji list str. 11, Subota, 29. kolovoza 2009.
„Nisam susreo čovjeka koji bi više od njega vjerovao u narod i njegovo jedinstvo.“
– Akademik Ivan Aralica: Ambra, Zagreb, 2001., 380.
„Neka im Bog oprosti sve laži o Tuđmanu … Na kraju dajem vam i osnovnu ocjenu dr. Tuđmana kao čovjeka. Volio je vlastiti narod, ali nije imao predrasuda ni prema komu. Otkad sam mu posto savjetnik pa do smrti nikada ga nisam čuo da negativno govori o drugim narodima i vjerama. Bio je svjestan politike granica u današnjoj Europi i nije tražio promjene za Hrvatsku. Ukazivao je na povijesne nepravde i ljudska prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu…“
– Prof. dr. Slobodan Lang (bivši savjetnik Predsjednika RH, Veleposlanik, zastupnik u Saboru), Hrvatski List, br. 220, 11. prosinac 2008
„Predsjednik Tuđman dobro poznaje hrvatski kulturni milje, što ne treba čuditi, jer se u njemu kretao i jer iz njega potječe. Pogotovo, jer mu je poznavanje tog okoliša, u vrijeme kad je kulturni nacionalizam bila jedina živa nacionalna snaga, bilo potrebno u ostvarivanju državotvornih nakana. Ne čudi me ni što poznaje sve važnije književnike i njihove političke orijentacije, to također spada u krug interesa rasnog političara, ali me čudi što tako dobro poznaje samu književnost, osobito proznu, da je uza sve što je činio, i za to našao vremena…“
– Akademik Ivan Aralica: I tu je kraj, Zagreb 1999., 28/9.
„Koliko ja znam, Tuđman je mnogo toga (lošega) znao o ljudima, nisu mu bile skrivene njihove zakulisne i prljave igre i djela, ali je sve to tolerirao, podnosio i tek u rijetkim trenucima očajavao i ponavljao: “S mnogima od njih pod drugim okolnostima ni kavu ne bih popio”.
– Nenad Ivanković: Predsjedniče, što je ostalo? Varaždin 2000., 16.
„Mnogi nisu znali kako krenuti. Tuđman je znao. Bila je iznimna sreća što se toliko toga skupilo u jednoj osobi: povjesnik koji je bio svjestan svih razdora i nejedinstva u prošlosti, čitač učinjenih pogrešaka koje se ne smiju ponoviti, svjedok novije povijesti i poznavatelj tadanje vlasti, poznavatelj osoba i odnosa komunističkih moćnika, čovjek obaviješten o pravom stanju stvari u jugo-armiji, dakle svega što je moglo biti – i bilo je – uporabljivo u ključnom trenutku…“
– Hrvoje Hitrec, O Tuđmanu s osobnim pogledom, Zagreb 2002., HDZ, 68/9.
„U bivšem sistemu dr. Franjo Tuđman imao je položaj i mogućnost da udobno živi s privilegijama i ugledom, ali uz cijenu da bude neosjetljiv za sudbinu svoga naroda. Znanjem i iskustvom uvidio je nepravde i svojom savješću je izabrao težak put nenasilne borbe za slobodu i povijesna prava i istinu o svom narodu. Otkrio je prave probleme, pošao je svjesno putem koji će ga voditi u progone, sve do tamnice. Nailazio je ne samo na nerazumijevanje velikih nego i na protivljenje. Dostojanstvo se velikih se upravo tako očituje da budu zaštita slabih i malih, da jamče slobodu i ostvarenje neotuđivih ljudskih i nacionalnih prava potlačenih.“
– Kardinal Franjo Kuharić: Ne malakšimo, Kana, 30/1999., br. 12, str. 12.
