Hoće li nas izvanredna uprava Agrokora spasiti te konačno potpisati nagodbu ili će se morati ići u više od 70 stečajeva, u bezdan u kojem se mogu izgubiti tisuće radnih mjesta, povećati državni deficit, još više ugroziti selo u Slavoniji i smanjiti porezni prihodi?
Svima je poznato iz nezavisnog izvješća revizora PWC-a, koje je angažirala izvanredna uprava, kako su dana 31. prosinca 2016. Todorićeve obveze bile oko 57 milijardi kuna, a imovina 42 milijarde te je visina gubitka iznad visine kapitala iznosila oko 14,5 milijardi kuna. Međutim, Todorić je, kako stvari stoje, lažirao izvješća uz pomoć revizorske kuće Baker Tilly Hrvatska, koja je za taj angažman godišnje dobivala oko pet milijuna eura, te su naveli kako umjesto minusa u bilanci postoji plus od sedam milijardi kuna.
Što je sve Todorić radio da se dovede u takvu situaciju jednostavno je za pojasniti: u financijskom izvješću nije prikazao kredite koje je uzeo od raznih banaka, i to u iznosu 3,9 milijardi kuna, te je skrio troškove kao da nisu nastali u iznosu, od 2,3 milijarde kuna, a bilo je i puno drugih kreativnih financijskih rješenja.
Jednostavnim jezikom to bi bilo kao da na kredit kupite stan i auto pa onda potrošite cijelu plaću na ostale kupovine odjeće, izlazaka… Nestane vam novca za otplaćivati ratu kredita za stan i auto, a nemate više ni za hranu i režije pa krenete dalje posuđivati, idete od susjeda do susjeda i notorno lažete da niste posudili od drugih te da ćete brzo vratiti novac jer imate samo “mali trenutni“ problem.
Sad zamislite što bi vam se dogodilo da ste toliko potrošili i posuđujete dalje? Imali biste posla s blokadom, tužbama, ovrhom, policijom, zatvorom… Ili da je vaš susjed to sve isto napravio pa vam “prodaje priču“ kako sve što je stvarao zadnjih godina poklanja državi? Pa vi bi takvog čovjeka osim lopovom, proglasili još i ludim!
Kakav je kaos i užas nastao znaju najbolje financijaši
Međutim, Todorić nije u Hrvatskoj na optuženičkoj klupi, nije čak ni jasno verbalizirano u javnosti koliko je velika njegva laž i što je sve ugrozio.
Svi su u iščekivanju potpisivanja nagodbe kojom bi se konačno stabiliziralo gospodarstvo usred financijskih potresa koji vladaju zadnjih godinu dana, a nakon što je agencija za kreditni rejting Moody’s u veljači 2017. objavila da je koncernu Agrokor, koji je obuhvaćao oko 160 poduzeća, siguran steča, nakon čega je uslijedio pad vrijednosti obveznica Agrokora za 71 posto te slom na Zagrebačkoj burzi.
Kakav je kaos nastao u financijskom svijetu znaju najbolje financijaši: Vlada se našla pred praznim policama Agrokora, 60.000 radnika je trebalo na ulicu te oko 150.000 zaposlenih kod dobavljača također bilo ugroženo i to sve pred turističkom sezonom od koje cijela Hrvatska živi.
Sami dobavljači bili su financijski do krajnjih granica iscrpljeni jer im je Todorić produžio rok plaćanja za robu koju su isporučili na 90 dana pa na pola godine te još nekim kreativnim prijedlozima i dulje, tako da je kod mnogih, a naročito kod mikro OPG-ova bilo pitanje dana i sata kada staviti ključ u bravu. Također je prijetilo povećanje državnog deficita za 1,5 posto.
Ono što je najviše prestravilo financijski svijet zapravo je to što se ne bi radilo o jednom stečaju (na hrvatski način), već o više od 70 stečajeva! O kakvoj se stravi i užasu radi, možemo slikovito objasniti usporedbom o požaru ili ratu. Kao da umjesto jednog požarišta morate gasiti njih 70 ili boriti se na 70 otvorenih bojišnica!
Vlada je po hitnom postupku u veljači sazvala sastanak na koji je pozvala nestranačke savjetnike koji imaju iskustva s londonskim i američkim tržištem novca te je zahtijevala hitnu razradu ideje kako pomoći Agrokoru.
Podsjetnik na dobre učinke koje je donio lex Agrokor
Međutim, tijekom analiza je zaključeno kako su izvješća toliko lažirana da se Agrokoru ne smije više posuđivati novac. Da se ne bi krenulo s velikim brojem stečajnih postupaka, koji jako drugo traju u praksi i tijekom kojih dobavljači čekaju godinama da dobiju neki novac, došlo se do ideje da se napiše lex Agrokor koji bi se omogućilo trenutno punjenje polica pred turističku sezonu, zadržavanje svih radnih mjesta te vraćanje duha malim dobavljačima odmah a srednjim i velikim dogovorenim tempom.
Lex Agrokor imao je bar devet varijacija dok ga konačno nije izglasao i potvrdio Hrvatski sabor, potvrdio i hrvatski Ustavni sud te sud u Engleskoj. Izvanredna uprava je napravila što je obećala: isplatili su 100 posto duga malim OPG-ovima te 50 posto srednjim i velikim dobavljačima prije propisivanja nagodbe, a dogovoreno je do 70 posto nakon potpisivanja nagodbe. Tako dobro dobavljači u nekom stečajnom postupku u Hrvatskoj nikada nisu prošli. Isplate su bile u prosjeku oko 35-50 posto duga u isplatnom roku od par godina.
Hajka protiv savjetnika kao Todorićev odgovor
Savjetnici, koji su od početka jasno rekli kako se moraju prvo zaštititi najmanji te da im se mora isplatiti 100 posto duga, a ostalima minimum koji su dobivali u drugim stečajevima u Hrvatskoj, bili su izloženi neviđenoj medijskoj i političkoj hajki, posebno oni koji su direktno pregovarali s dobavljačima.
Pretpostavlja se da je hajka organizirana od strane Todorićeve obrane i PR službi te nezadovoljnih vjerovnika koji su time vršili pritisak na upravu ne bi li dobili bolje uvjete.
Naime, sam odvjetnik Čedo Prodanović najavio je kako će se obrana Todorića zasnivati na kriminalizaciji zakona, kriminalizaciji pisaca zakona te provoditelja lex Agrokora, ne bi li se umanjila Todorićeva krivnja kada dođe na sud. U kuloarima je navodno kružila i priča kako je Todorić zaprijetio riječima ‘vratit ću se i napit vam se krvi’.
Međutim, izvanredna uprava je svemu odoljela, napravljeni su i politički kompromisi te je smijenjena Martina Dalić, hrabra političarka koja je bila mašina najvažnije financijske operacije i obrane u Hrvatskoj ekonomiji od njenog osnivanja!
Zamjerili su joj dopisivanje s pozvanim savjetnicima preko privatnih servera, ali zapravo e-mailovi nikada nisu objavljeni u cijelosti, već su izvučeni isječci. Smijenjen je i povjerenik Ramljak pod izlikom pogodovanja, ali zapravo je on isto bio meta, kako Todorića tako možda i nekih vjerovnika kao važna karika u postizanju nagodbe.
Dalić i Ramljak jesu napravili greške u procesu zbog kojih su smijenjeni, ali ne treba zaboraviti da je dio komunikacije izvađen iz konteksta i da su cijelo vrijeme bili na “piku” Ivice Todorića i onih velikih igrača koji su željeli da nagodba ide u njihovom smjeru.
Za skrivanje Todorićevih laži više nema mjesta!
Istina je kako su savjetnici koji su u najkraćem mogućem roku sudjelovali na pisanju lex Agrokor te započeli rad na najhitnijoj njegovoj primjeni zapravo, iako školovani i sa svjetskim iskustvom, pristali na domaće tarife te je njihova satnica 2-2,5 puta manja od satnica stranaca, a čak pet puta manja od najviše satnice stranaca.
Na restrukturiranju sudjeluje više od 140 savjetnika, od kojih 56 domaćih te 44 posto stranih. Ne samo da su satnice primjerene radu i čak umanjene te odrađene, što je i premijer potvrdio pregledavši izvješće o satnicama, već su i cjelokupni troškovi restrukturiranja svedeni s uobičajenih 3,7 posto na jedan posto, upravo zbog angažmana i hrvatskih savjetnika.
Još jedno priznaje se mora odati izvanrednoj upravi: iako su znali za sve manipulacije Todorićevog tima ni u jednom trenu nisu primijenili taktiku omalovažavanja suprotne strane po medijima jer to jednostavno nije profesionalno i nije dio njihovog posla, bez obzira na to što su upoznati sa svim detaljima koji su opisani i predani u prijavama DORH-u.
Za skrivanje Todorićevih laži više nema mjesta! Nitko ne želi da se cijela Hrvatska gurne u ekonomsku agoniju jer se on zadužio 57 milijardi kuna i to ne može vratiti! Pred nama je da vidimo u sljedećim danima hoće li politička scena te svi sudionici pregovora prepoznati važnost potpisivanja nagodbe za hrvatsku ekonomiju te tko će i dalje vršiti pritiske na Privremenu upravu, koja je do sada odradila odličan posao!