Domovina Urednistvo
Hrvatska je doista Lijepa naša, krasna i zemlja puna potencijala i mogućnosti za sve ljude koji ponovno prepoznaju Evropu kao kontinent s kojeg je utemeljena današnja civilizacija kakvu znamo i živimo. Mnogi ovdašnji mladi rođeni u Australiji sve češće kao zemlju svoga odabira za život izabiru upravo Hrvatsku što veseli a priča o mladom bračnom paru Matošević, 24-ero godišnjacima iz Sydneya koji sljedeći tjedan tj. krajem svibnja odlaze živjeti u Hrvatsku uistinu je inspirativna.
Susret i novinarski intervju dogovorio sam s Dominikom i Katarinom u zapadnom dijelu Sydneya u novoj gradskoj četvrti – Edmondson Park (u kojoj postoji Croatia i Dalmatia avenija, što samo govori tko među ostalim živi ovdje) u kući Katarinine sestre Ivane na kojem je bio i njihov otac Tihomir. Uz pršut, domaće uštipke i dobro australsko crno vino počeo je i razgovor u tijeku kojeg među ostalim saznajem da je na nedavno održanoj aukciji ta kuća prilikom pokušaja prodaje postigla rekord -najvišu cijenu u cijeloj toj novoj gradskoj četvrti. Eto u kakvim kućama žive i kakve kuće grade mladi hrvatski poduzetnici, tj. Katarinina sestra Ivana i njezin muž Ante.
Dominik Matošević rođen je 1998. godine u Njemačkoj a roditelji su mu Stipo i Branka rodom iz Zenice. Odgojen je kao srednji brat uz još dva, starijeg Matea i mlađeg Rafaela. Nakon nekog vremena vraćaju se živjeti u Knin a onda odlaze u Sjedinjene američke države gdje žive u Clevelandu u Ohio od 2000. do 2008. godine. Vraćaju se u Knin gdje su bili od 2008. do 2015. godine a nakon toga njegovi roditelji odlaze u Austriju, a Dominik u Australiju – 2016. godine, tj. nakon što je upoznao Katarinu u Kninu na proslavi „Oluje“ u kolovozu 2015. godine gdje je ona bila s roditeljima na odmoru došavši iz Australije.
Katarina je rođena 1998. godine u Sydneyu od oca Tihomira Zrnić i majke Lucije koji su prije dolaska u Australiju radili kao trgovci, on u trgovini „Borovo“ a ona u samoposluzi do njegove trgovine a oboje su iz Zenice. Poslije rata došli su u Australiju gdje je rođena Katarina koja ima sestru Ivanu i brata Olivera.
Katarina je od malih nogu bila uključena u crkveni zbor u Hrvatskoj župi u Sydneyu u St. Johns Parku, zatim u folklor koji je bio uz hrvatski klub u Punchbowlu a kasnije u folklorne grupe „Linđo“ i „Vukovar“ a u hrvatskoj školi jezika je diplomirala 2016. godine završnim radom o „Oluji“ – hrvatskoj vojnoj akciji koja je oslobodila Hrvatsku.
Oduvijek smo u kući pričali hrvatski govori i smije se otac Tihomir – mi im nismo dali da govore engleski , zato im je hrvatski tako dobar. Sama je naučila čitati i pisati na hrvatskom kaže Tihomir za svoju kćer Katarinu.
Katarina je završila pravni fakultet, radila je u odvjetničkom uredu u Sydneyu, upravo završava psihologiju a za koji dan će biti registrirana kao odvjetnica te počinje magisterij za međunarodno pravo u Engleskoj. Dominik i Katarina vjenčali su se u Zagrebu 2019. godine. Katarina kaže – „Želja mi je bila oduvijek vratiti se u Hrvatsku i kao dijete sam voljela i razmišljala o tome a kako sam postajala starija i studirala počela sam uviđati osim ljepote i probleme u Hrvatskoj i nije mi to bilo svejedno a uvijek mi je bila želja da svoje obrazovanje iskoristim da mogu pomoći svojim ljudima u Hrvatskoj i pogotovo u ove dvije godine „zaključavanja“ radi virusa kovida samo mi je još više povećalo nostalgiju za povratkom. Shvatila sam da mogu raditi kao australska odvjetnica u Hrvatskoj i tako sam upoznala jednog našeg poznatog odvjetnika u Zagrebu koji je rodom i školovanjem iz Australije. Sam moj izbor studiranja prava je upravo i bio da pomognem ljudima, tako sam ja to vidjela i danas to jednako osjećam. Radila sam i u Australiji u odvjetničkom uredu, no nakon što sam se upoznala odvjetnika Don Markušića iz Zagreba shvatila sam da moje želje mogu postati stvarnost samo trebam napraviti tu odluku, taj korak i vratiti se u Hrvatsku. Nisam preko noći napravila tu odluku, o svemu sam dobro razmislila i razgovarala sa svojim suprugom koji je želio isto što i ja – povratak u Hrvatsku. Povezivanje dijaspore s maticom zemljom to je ono što i ja želim, kao rođena Australka ali porijeklom Hrvatica – da spojim svojim radom i svojim doprinosom pomažem povezivanje naše dijaspore s domovinom Hrvatskom.
Dominik kaže – „Od 2019. godine nismo vidjeli svoju rodbinu, ja nisam ni bratu na vjenčanju bio sve radi „zaključavanja“ Australije do prije koji mjesec, radujemo se povratku i životu u Hrvatskoj. Kontejner sa našim stvarima dolazi u Zagorje u Jesenje, mi ćemo živjeti u Zagrebu, krećemo napokon u obilazak rodbine od Knina i Bosne do Austrije. Svoju mladost, snagu i znanje te uz svoju djecu želimo raditi, živjeti i stvarati u našoj Hrvatskoj.
Katarina kaže – moji roditelji isto prodaju svoju kuću u Australiji a prije par godina su kupili kuću u Zagorju u općini Jesenje, u Cerju Jesenskom kod Krapine. Mama je uvijek tražila da nađe nešto kao da je u Bosni smije se Katarina i kaže – eto našla je to u Hrvatskom zagorju. Htjeli su kupiti negdje blizu Zagreba, a s obzirom na nas koji živimo u Sydneyu i gdje je normalno u ovakvom gradu da putuješ bilo gdje po sat vremena – Zagorje je iz naše perspektive doista blizu Zagreba, pa to je tek sat vremena.
Najveći problem je što ljudi odlaze iz Hrvatske nastavlja Katarina – jer ne mogu osigurati život dostojan čovjeka, a najbitnije su kao i svagdje plaće tj. koliko ćeš biti plaćen za svoj rad. Ovdje u Australiji imamo jako dobre plaće i pravni sustav, dobre zakone i to je najbitnije. Ljudi imaju volju ostati u svojoj domovini ali žele nešto u životu da ostvare za sebe i svoje najbliže a vide da to u Hrvatskoj baš i nije lako. Druga važna stvar koja je možda i prva – jest politika i korupcija. Znam iako sam mlada za nekadašnjeg premijera Sanadera i veliki korupcijski skandal koji je razočarao mnoge ljude koji su se razočarali u hrvatsku politiku i političare. To mi je samo razlog više i dodatna motivacija za odlazak u Hrvatsku. Ovdje kod nas u Australiji političar gubi karijeru i biva javno osramoćen jer je dobio bocu skupog vina od bogatog čovjeka kao poklon a u Hrvatskoj ljudi s dokazima o korupciji i to u milijunskim iznosima rade i dalje bez da ih itko za to i proziva a kamoli da ih se smijeni ili zatvori. Sve je to shvatljivo nažalost s obzirom na hrvatsku povijest i komunistički sustav koji kako shvaćam i dalje živi i u današnjoj Hrvatskoj. Puno se toga dešava tamo iza zatvorenih vrata i mnoge stvari trebaju biti transparentne. Pravda i poštenje je najbitnije i to mi je također bio motiv za studiranje prava. Moramo gledati da nitko nije iznad zakona i zato treba pomoć dijaspore. Treba pomoć ljudima koji su u penziji i svim našim ljudima koji se žele vratiti.
Posebna priča su povratnici i investitori u Hrvatsku i mnogi kažu da za Hrvatsku vrijedi sistem ABC, tj. „ Anything But Croatia“( sve samo ne Hrvatska) – treba pokušati maknuti tu stigmu da je Hrvatska neprijateljski nastrojena za strana ulaganja, puno je naših ljudi koji bi htjeli doći živjeti i investirati, no kako kada im država često puta umjesto da pomogne stvara mnogobrojne zapreke.
Veselim se i svome sudjelovanju na „Hrvatskom iseljeničkom kongresu“ u Mostaru pri kraju lipnja ove godine.
Vratiti se u Hrvatsku to je važno, a onda će sve biti puno lakše – kaže Dominik. Znamo da nigdje nije lako, i u ovoj zemlji u Australiji svake godine dolazi skoro 200 000 tisuća novih ljudi svih struka od doktora i inženjera do radnika svih vrsta koji Australiji trebaju i ovdje je doista prava konkurencija za svaki posao tako da se ne bojimo ničega u Hrvatskoj – jer je tamo sve naše i svi su naši bez obzira što smo svjesni da je tamo korupcija i negativna umreženost daleko veća i jača nego u zemljama tzv. zapadne demokracije.
Slušam te mlade ljude gledam ih te u sebi mislim – jesu mladi, i tek na početku života, no uz toliku ljubav i radost, snagu i mladost te uz Katarininu „Olujnu“ sydneysku diplomu ne vidim što ih može u njihovoj Domovini zaustaviti.
Dominik i Katarina hvala vam na primjeru i svjedočanstvu, sretno vam i blagoslovljeno bilo u Hrvatskoj!
