Đ. Vidmarović: Posjet Oltaru Domovine na Medvedgradu

Nažalost, mlađi svijet već je pomalo zaboravio ili nije obaviješten o postojanju „Oltara Domovine“ na Medvedgradu. Ne želim nikoga uvrijediti, ali i o Medvedgradu se u javnosti malo znade, a riječ je o jednom od najvećih hrvatskih burgova, važnim mjestom u povijesti hrvatskog naroda i zagrebačke crkve.

Medvedgrad je stari grad (burg, gradina, utvrđenje) sagrađen u 13. stoljeću (1249. – 1254. g.) nakon provale Mongola 1242. g. Smješten je na južnim padinama planine Medvednice, na brdu Mali Plazur, na visini od 593 m. Riječ je o području na kojem tragove života možemo pratiti još od prapovijesti. Takav smještaj pružao je odličan položaj za nadzor okolice i omogućavao je kontrolu prometnih putova prema Slavoniji i Turopolju. Ime dobiva po samoj planini Medvednici, a u brojnim ispravama spominje se u različitoj mađarsko-slavenskoj terminologiji. Bio je jedna od najvećih utvrda u Hrvatskoj. Na Medvedgradu se nalazi ranogotička kapelica sv. Filipa i Jakova i Oltar Domovine, spomenik palim hrvatskim vojnicima u Domovinskom ratu. S Medvedgrada se pruža prekrasan pogled na Zagreb, koji je uz pogled iz Sljemenske Žičare žičare najbolje mjesto za promatranje Zagreba noću. Podsjećam: Veliki hrvatski latinist, Janu Pannonius (Ivan Česmički), latinski pjesnik i diplomat umro je na Medvedgradu 27. ožujka 1472. godine.

Na burgu Medvedgrad, prema zamisli prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana 2003. godine podignut je spomenik pod nazivom Oltar Domovine. Spomenik je uradio najveći hrvatski umjetnik, akademik Kuzma Kovačić, na način da je povezao hrvatsku prošlost, sadašnjost i budućnost, Medvedgrad kao vertikalu te povijesti i Zagreb s perspektivom kao hrvatsku horizontalu. Spomenik je jedinstveno umjetničko djelo koje se savršeno uklopilo u arheološki lokalitet, ne narušivši njegov integritet, a dajući mu snagu simbola.

Podsjećam: Oltar Domovine spomenik je svim palima u Domovinskom ratu, a nalazi se ispred južnog bedema na Medvedgradu. Oltar Domovine, otvorio je na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. pokojni predsjednik Franjo Tuđman kao mjesto na kojemu će svi moći odati poštovanje hrvatskoj Domovini. Spomen obilježje tvore kamene kocke od različitih vrsta kamena i nejednake visine te šest staklenih plavih ploča, koje kao da su se po zemlji posložile u hrvatski grb. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Oko i na spomeniku položeno je 29 staklenih plavih i bijelih “kapi”. Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija. U sredini se nalazi “vječna vatra”.

Predsjednik Tuđman je 1. studenog 1999. godine uz dan Svih svetih pohodio Otar Domovine na Medvedgradu, bio je to i njegov posljednji javni nastup prije smrti. Nakon 2000. spomenik je pretrpio oštećenja, a staklene ploče su popucale. Godine 2006. dovršena je prva faza obnove ugradnjom lijevanih staklenih elemenata.

Hrvatske povijesne postrojbe odaju počast palima za Domovinu (foto Đ. VIdmarović)

Šešelj, Galić, Varga, Hitrec, Kuzma Kovačić, Čutura, Bešlić, Mikuljan, Vidmarović

S grupom prijatelja (Milan Bešlić, Kuzma Kovačić, Dinko Ćutura, Hrvoje Hitrec, Goran Galić, Darko Varga i Damir Mikuljan) posjetio sam ovo prekrasno mjesto kako bismo ponovno obilježili Dan hrvatske državnosti i odali počast svim braniteljima i svima poginulima za Domovinu. Akademik Kuzma Kovačić je održao prigodno mudro, ali potresno slovo zbog toga što su ljevičarske stranke koje su došle na vlast nakon smrti predsjednika Tuđmana isključile Oltar Domovine iz protokola prepustivši ga zaboravu i devastaciji. Naime, Oltar Domovine je bio određen kao mjesto gdje će strani državnici nakon posjete RH polaganjem vijenca, uz nazočnosti svečane postrojbe HV – a odati počast zemlji u kojoj gostuju. Takva mjesta ima svaka suverena država jer su ona jedan od simbola državnosti, pa i identiteta. Zajedno sa zastavom, grbom, himnom, novčanicama, nacionalnim institucijama itd. Akademik Kovačić i svi mi nazočni uputili smo apel svim čimbenicima hrvatskoga vodstva, predsjedniku države, premijeru, i ministru vanjskih poslova, gradonačelniku Zagreba i HAZU, da se Oltaru Domovine vrati njegovo predviđeno mjesto u državnome protokolu. Djelo Kuzme Kovačića nema stranački, niti ideološki karakter, nije pristrano niti ekskluzivno, ono je tiha i veličanstvena umjetnička i ljudska poruka o jednom narodu koji je ovdje opstao unatoč povijesnim turbulencijama i nakon milenija podložništva tuđim barjacima izbori krvlju najboljih sinova i kćeri vlastitu slobodu.

Akademik Kuzma Kovačić i hrvatske povijesne postrojbe (foto Đ. Vidmarović)

Akademik Kuzma Kovačić (foto Đ. Vidmarović)

Bilo je dirljivo vidjeti, a imali smo sreću što smo došli u isto vrijeme, skupinu predstavnika hrvatskih povijesnih postrojbi, koje su u svojim bogatim povijesnim odorama odavale počast Domovini i njenim braniteljima. Bio sam tužan zbog toga što zajedno s ovim postrojbama nisam vidio postrojenu Predsjedničku zaštitnu bojnu ili bar visoke časnike Hrvatske vojske. Oltar Domovine i dalje se službeno ignorira. Međutim, vidio sam mnogo građana, mladih i starih, roditelja s malom djecom, kako odlaze put Medvedgrada. Dobro je stari Gustl napisao veličanstveni stih: „Dok je srca bit će i Croatiae“!

Nažalost, vozeći se Zagrebom uočio sam beskrajno malo hrvatskih zastava kojima bi se obilježio ovaj veliki praznik. To je politička demonstracija Gradskog poglavarstva, ali na žalost i državnog poglavara.

Đuro Vidmarović