Moj urednički uvodnik za naš tjednik Domovina pišem obično nedjeljom tako je i ovaj put. Opet je pregršt novih vijesti i ovdje iz naše australske zajednice a također iz Hrvatske, a sve bi to trebalo nekako objediniti i da ne bude dugo a da poruka bude jasna i jezgrovita. Pokušat ću i ovaj put tako i izdvojiti ću i probrati meni najvažnije.
Prvo tri vijesti iz Hrvatske. U Vukovaru jučer, 16.10.2022. godišnjica pogibije generala Blage Zadre i stotine ljudi koji iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine dolaze za taj dan. Isti taj dan srpski patrijarh Porfirije u Vukovaru posvećuje srpsku pravoslavnu crkvu. Isti taj dan u Zagrebu Hrvatska pravoslavna crkva u službu uvodi još jednog novog svećenika. Ne moram valjda spominjati koja je od te tri vijesti bila glavna u svim tzv. „hrvatskim medijima“ koja je bila sporedna, a koja uopće nije bila ni zabilježena.
Idemo sada na Australiju. U Zapadnoj Australiji festival hrvatskih vina o kojem izvještavamo u ovom broju. Stipe Kekez govori o CRO Factoru. Branko Jažić, Ina Vukić i još neki iz zajednice šalju svoje komentare na nogometnu utakmici finala kupa Australije 1.10.2022. između Sydney Uniteda 58 FC i Macarthur FC.
Kako to pomiriti, shvatiti i prihvatiti.
Krunicom.
Molitvom.
Upravo se i nalazimo u listopadu u mjesecu koji je uz svibanj posebno posvećen Blaženoj Djevici Mariji.
U životu nema slučajnosti. Ništa nije slučajno. To da li mi možemo shvatiti i prihvatit neke stvari to je drugo.
A sada idemo sve ovo zajedno zaključiti.
Domovinski rat u Hrvatskoj dobiven je molitvom krunice i oružjem. Pogledajmo što braća Ukrajinci rade tzv. drugoj vojnoj sili na svijetu već pola godine i kako ih sustavno pobjeđuju i potiskuju. I u Hrvatskoj i u Ukrajini nije bilo u pitanju samo oružje.
Cijela hrvatska povijest vezana je uz duboku kršćansku vjeru i mnogobrojne intervencije svetaca i Blažene Djevice Marije, kao npr. kako su poraženi Turci kod Sinja ili u poznatoj bitci kod Lepanta kada je cijeli kršćanski svijet pobijedio predvođen papinskom flotom mnogobrojniju i jaču tursku vojnu silu a gdje je na kršćanskoj strani tada svaki peti vojnik bio iz Hrvatske.
Cijela hrvatska povijest puna je junaka poput Nikole Šubića Zrinskog i mnogobrojnih biskupa i svećenika koji su vodili oružane čete te križem i oružjem u ruci oslobađali domove, našu Domovinu i svojim životima štitili živote svojih žena, djece, starih i nemoćnih.
Molitva je najteži posao na svijetu, jer kada počnete i pokušate moliti sotona će vas pokušati sa stotinama razloga odvući od molitve.
I zato nije slučajno da poznati nogometaš iz Sydneya Tomislav Uskok radi, dijeli i širi molitvu krunice. Zlatko Dalić je molitvom i krunicom napravio hrvatsko čudo u Rusiji 2018. godine. Nije slučajnost da je jedan od glavnih promotora krunice u Zagrebu naš dr. Vice Batarelo koji je rođen i odrastao u Sydneyu.
Krunica i molitva su za prave muškarce. One koji vode i koji pobjeđuju. Krunica je za stolare, vodoinstalatere, ribare, građevinare, advokate, poduzetnike, vojnike,…ali opet ne za svakoga, krunica i molitva su samo za prave, čvrste muškarce – za vođe. One koji nisu oholi, nego imaju poniznosti da shvate da oni nisu glavni i da je to jedini ispravan način za voditi sebe, svoje obitelji, svoje zajednice, svoje biznise, svoje države.