Domovina Urednistvo
Hrvatski filmski festival u Sydneyu, nastupi Maksima Mrvice poznatog hrvatskog pijanista – umjetnika na klaviru koji ovih dana nastupa širom Australije, Sydney United 58 FC koji igra u finalu nogometnog kupa Australije, CRO Factor, Croatian World Academy…pregršt je događanja u našoj zajednici ovih dana u Sydneyu a gdje je tek Melbourn, Brisbane, Perth i mnogi manji drugi gradovi i mjesta te hrvatske zajednice u njima iz kojih tek sporadično prenesemo i dobijemo pokoju vijest jer nemamo nikoga da to niti zabilježi a niti nam javi.
Tim je veća radost i iščekivanje uz CRO Factor – tj. natjecanje za djecu i mlade koje polako dolazi u svoju završnicu priprema i skori početak natjecanja a o čemu ćemo više i opširnije pisati u sljedećem broju našeg tjednika, te za skorim početkom rada Croatian World Academy – inicijativama koje imaju veliki potencijal za povezivanjem i unaprjeđivanjem života zajednice. Croatian World Academy zapravo pobuđuje najviše zanimanje i upite jer o njemu zasada i najmanje znamo no svojim najavama svega onoga što namjerava pokrenuti i činiti doista bi mogao biti nešto novo i veliko. Pošto i oni uskoro kreću sa radom vjerujem da ćemo za koji tjedan o svemu moći više pisati i izvještavati.
U svakom slučaju u našoj hrvatskoj zajednici u Sydneyu a tako je i u cijeloj Australiji – osjeća se živost. Ono što sam i sam na neki način kao i mnogi drugi godinama osjećao – taj da si malo i pjesnički dam oduška za opis fenomena – taj osjećaj košnice i prizora pčela koje ulijeću i izlijeću iz košnica – koji su slike hrvatskih zajednica širom svijeta zadnjih godina a posebno ove 2022. godine, a naša “sydneyska košnica” na karti svijeta hrvatske dijaspore – jedna je svakako od većih – slika je koja ushićuje, budi radost i nadu, nosi ponos – te širi život, optimizam i snagu.
Hrvatska dijaspora ni trideset godina nakon obnove hrvatske državnosti i slavnog Domovinskog rata 1991-1995 u kojoj je ponovno nakon stoljeća počela živjeti kao samostalna država – raste velikim brojevima u dijaspori kako nam svjedoči naša australska – hrvatska zajednica.
Taj moj “osjećaj” potvrdio je i činjenicama potkrijepio upravo revolucionaran tekst Davida Matešića koji smo objavili u našem jubilarnom 500.-om broju pod naslovom kako i kojim velikim stopama raste hrvatska populacija u Australiji. A raste bez doseljavanja i emigracije, raste “iz sebe”, tj. mnogi koji su porijeklom po ocu i majci ili djedu ili baki Hrvati a rođeni su u Australiji i koji sa svojim hrvatstvom nisu imali ništa a niti mnogo od njih znaju riječ hrvatskog jezika ili znaju što o Hrvatskoj odjednom su “otkrili” to svoje hrvatstvo. Kako? Trebala bi tu jasno stručna ispitivanja i studije, no i “obična” kako kažemo “zdrava seljačka pamet” je dovoljna da shvati ovaj fenomen. Hrvatska nogometna reprezentacija, slike iz Rusije 2018. u igri koja je planetarno najpopularnija na svijetu – Hrvati igraju i pobjeđuju te igraju godinama u društvu s najboljim, najvećim i najmoćnijim zemljama svijeta, tzv. supersilama. Pa se to onda sve poveže sa slikama najpopularnijih serija i filmova na svijetu od kojih su mnogi snimani na najatraktivnijim lokacijama na svijetu – pa onda ti isti otkriju da je to u Dubrovniku i da je to također u Hrvatskoj. Mnogi prateći slavne osobe, glumce i bogataše shvate da su ti isti otkrili jednu najnoviju čarobnu i dosada tajnu iza željeznog komunističkog zida nekad okovanog – zemlju i prekrasno more sa tisućama otoka pa otkriju da je opet riječ o – Hrvatskoj. Mnogi od Australaca koji si to svojim primanjima jedne od najbogatijih zemalja na svijetu mogu omogućiti da putuju svijetom kada idu uzduž Evrope dođu i do Hrvatske jer je to po riječima mnogih, i stručnih listova, portala i drugih – jednostavno lokacija koja se nameće sama od sebe i tamo se “mora otići to vidjeti” – te ljepote, to more, tu hranu i vino, te čarobne krajolike.
Mnogi koji prate najmodernije tehnologije i tehniku “otkriju” da je najbrže auto na svijetu električno i da dolazi iz Hrvatske pa shvate da je i Nikola Tesla – Hrvat iz Hrvatske. Mnogi koji privučeni svim time malo “proguglaju” po internetu vide da su Hrvati izvanredni ratnici i vojnici pa vide da su Hrvati od 1991. do 1995. skoro goloruki i uz embargo na oružje koje im je nametnula Svjetska organizacija – Ujedinjenih Naroda – usprkos tome – razbili i pobijedili srpsko crnogorske agresore i to na neusporedivo moćniji način nego što naša ukrajinska braća razvaljuju uz pomoć Sjedinjenih američkih država i cijelog zapadnog svijeta Putinov bolesni i u osnovi još uvijek komunističkim duhom zaražen režim lopovluka, laži i korupcije koji je agresor u njihovoj zemlji.
Mnogi koji na karti ili atlasu svijeta pogledaju geografsku kartu Hrvatske ne mogu vjerovati kada pogledaju kako izgleda izdužena i izgrižena sa svih strana ta zemlja, I gotovo da ne postoji ijedna država koja liči izgledom na nju – a samo malo bolji pogled na nju otkriva sliku zmaja – glava je Istra, krila su Slavonija a izduženo tijelo je Dalmacija.
Oni koji prate fenomen tzv. pandemije oko korona virusa – vide da je jedini normalan i primjeren odgovor od svih zemalja svijeta na tu “pandemiju” imala Švedska a njoj je uz bok Hrvatska gdje su zaslugom Nenada Bakića i dr. Gordana Lauca ismijani tzv. “znanstvenici” i nažalost “pravi” znanstvenici koji su nas silili na cijepljenje, zatvarali, ograničavali naše živote te uvjeravali da je to za naše dobro i da smo time i takvim ponašanjem “odgovorni” i “pomažemo druge”.
Hrvatska je – kardinal Alojzije Stepinac, svetac velikan teškog vremena 2. Svjetskog rata koji je spasio tisuće života o kojem je objavljeno više od 300 knjiga kojem je doslovno seciran i opisan “svaki zalogaj koji je u životu pojeo” nasuprot politike pa i one crkvene koja mu još traži “dlaku u jajetu” i potkusuruje ga kao vatikansku monetu za tzv. ekumenizam – tj. lažno bratimljenje kršćana.
Biti Hrvat znači biti sin i kćer malog ali snažnog, ratničkog naroda kojem je najveća vrijednost njegova vjera – koja se očituje u ljubavi prema Bogu, obitelji i domu i koji ima valjda jedan od najljepših pozdrava na svijetu – koji izražava da za braniti svoj dom i ognjište uvijek valja biti spreman.
Budimo sretni, zadovoljni i ponosni da upravo poput Izraelaca vođenih Mojsijem živimo u vremenu slobodne, suverene i nezavisne Hrvatske. Podržimo je, izgrađujmo, volimo i učinimo Hrvatsku zemljom u koju će se Hrvati iz cijelog svijeta useljavati a ne iz nje bježati i odlaziti.
Hrvatska, te Bosna i Hercegovina naše su Domovine. Lijepe Naše!
