Članovi Hrvatskog društva Sydney, većinskom odlukom su postali novi vlasnici Concord RSL-a. Novčana ponuda je prihvaćena a legalni proces preuzimanja je u toku. Kad se kupi nova kuća, obično naš narod veli; sretno, pa evo moramo i mi po našem običaju sebi poželjeti sreću i Božji blagoslov u ovoj našoj novoj kući.
Bio sam prisutan uz veći broj seniorskih članova koji su radoznalo došli pregledati i glasovati za kupnju novog kluba. Bilo je tog dana i članova srednje dobi kao i mladih ljudi koji su znatiželjno pregledavali svaki kutak novog hrvatskog doma. Dok su stariji ulaskom u klub zaobilazili stubišta mladi su vani pregledavali potencijal zelenih površina koje su njih puno više interesirale. Premda , unutrasnjost kao i izvanjska struktura treba zahtjevnu obnovu većina članova su pozitivno ocijenili potencijal ove nekretnine.
Dok smo ubacivali glasačke listiće u pripremljenu kartonsku kutiju ,čuo sam nekoliko ljudi koji su komentirali dobronamjerne upute naših uvaženih članova sydneyske hrvatske zajednice a koje su objavljene u tjedniku “Domovina”povodom kupnje novog kluba. Osobito se komentiralo mišljenje našeg cijenjenog gos. Marka Franovića koji je izmedu ostalog rekao da bi bilo dobro dati odredjenu svotu novaca hrvatskom društvu Kralj Tomislav za podizanje kluba na kat gdje bi dogradili jednu veću prostoriju za funkcije većeg obujma. Dobronamjerna ideja gos. Franovića se svakako temelji na udruživanju društvene hrvatske zajednice koja nažalost postaje sve starija i neaktivnija dok mladi nedovoljno preuzimaju rodoljubne odgovornosti i njene aktivnosti. Rekao bih kao i svi dobronamjeni članovi hrvatskog zajedništva da je to realna konstatacija koja u perfektnom svijetu i nema alternative.
No ipak , u ovom gordijskom čvoru različitih mišljenja poslužit ću se australskom poslovicom “the devil is in the details” detalji se kriju u malim slovima. Naime logika nameće pitanja koja su nezaobilazna kad su u pitanju članstvo i simpatizeri Hrvatskog društva Sydney koji obitavaju na ovim prostorima gdje se kupuje novi klub. Tu se svakako treba spomenuti živu i aktivnu hrvatsku Katoličku crkvu u Summer Hill-u , popularni nogometni klub Zagreb /Hurstville, folklorne udruge koje vježbaju ples u hrvatskom društvu, kao i hrvatske subotnje škole koje su indirektno upućene na Hrvatsko društvo Sydney. Tu ne smijemo izostaviti i sve one Hrvate koji rade na ovim prostorima Sydneya što znači da su i oni potencijalni gosti našeg kluba. Ujedno se treba spomenuti i atraktivnost lokacije novog kluba koja će danas sutra privući lokalne stanovnike ukoliko se pripremi dobar propagandni program privlačenja novih gostiju. U sklopu ove generacijske promjene treba napomenuti da djeca i unuci naših seniorskih članova hrvatskog društva manje -više su većinom ostali živjeti na ovim prostorima koja su puno praktičnija i bliža za “clubbing” u Concord-u nego putovanje do kluba u Edensor Park ili u neka druga hrvatska društva.
Kako bi ublazili oprečnost realnog naspram optimističkog , moramo se podsjetiti činjenice da svi mi koji smo došli na ovaj kontinent prije pedeset i više godina smo promijenili nekoliko stambenih adresa i svaki put kad smo se premještali, uvijek s pozitivnim razmišljanjem smo osjećali da pravimo progres. Sličnu sudbinu prolazi i naš klub. Naime ovo je treći put da Hrvatsko društvo seli, prvi put iz Surry Hills-a gdje je osnovano odlazi kao podstanar u Marrickvile a potom u predgrade Punchbowl-u gdje smo sproveli skoro 40 godina. Na tom putu bilo je mnogo uspona i padova , pa ako ovo premještanje gledamo primarno s financijskog stajališta, onda Hrvatsko društvo Sydney puno bolje stoji sada nego u predhodnim preseljenjima. U percepciji optimizma članovi trebaju biti proaktivni , pronaći dobrog upravitelja kluba , odanu upravu , primamljive programe i ako se to sve posloži rodoljubni osjećaj za klub će rasti a time i sami klub. Ipak,najljepše od svega je čuti kad član svog društva kaže da se osjeća kod kuće kad dodje u svoj klub, a te riječi sam puno puta čuo od članova Hrvatskog društva Sydney.
Na kraju dolazimo i do naše emocionalne komponente koja duboko seže u povijest našeg društva a usudjujem se reći da pored pragmatičkih(geografskih) razloga takvi osjećaji najviše utječu dotičnoj odluci. U tom sklopu moramo napomenuti da je ovo ipak najstarije hrvatsko društvo koje pored nacionalnog obilježja posjeduje snagu imena koje egzistira zadnjih 70 godina. Dakle, nije lako ugasiti osjećaj pripadnosti i nešto što nije propalo, kao i nešto što ima perspektivu. Mnogi članovi hrvatskog društva Sydney smatraju da je ovo iskorak iz stagnacije i da je ovo investicija koja je bazirana na realnom optimizmu, i to ne samo ove mlade uprave već i većine članstva koja je podržala ovu odluku, s napomenom da oni na kraju krajeva imaju zadnju riječ.
Zašto je ovo iskorak iz stagnacije?
Možda je to najbolje objasniti brojkama koje su meni dostavljene.
Ako je nas klub u Punchbowl-u prodan za 26 milijuna dolara, i ako je ,4 milijuna, vraćeno svima onima koji su posudili novac Hrvatskom društvu Sydney , ostaje 22 milijuna, što znači da nakon isplate novog kluba u iznosu od 8.6 milijuna imamo 13.4 milijuna za preuredenje novih prostorija. Predpostavimo da se i potrosi 4-5 milijuna na uredenje novih prostorija , ipak možemo zaključiti da “Hrvatsko društvo Sydney” ima svjetlu budućnost. Uz vrijedne ruke hrvatskih graditelja nadamo se da čim prije otpočme obnavljanje i da naš novi dom otvori vrata svojim članovima i posjetiteljima.
A, ukoliko želimo okrupnjivati društvenu hrvatsku zajednicu u ovom momentu, mislim da za sada postoji mogućnost u kreiranju dviju cjelina ,(a to najviše proizlazi iz geografskih razloga), jedna istočna kojoj bi stožer mogao biti Hrvatsko drustvo Sydney s Hrvatskim klubom Dalmacija i nogometni klub Zagreb/Hurstvile te zapadni dio Sydneya u kojem bi drugu cjelinu sačinjavao Hrvatski klub “Kralj Tomislav”,Hrvatsko kulturno društvo Bosna i Društvo Braća Radić sa sportskim udrugama u dotičnim klubovima. Navedenu viziju povezujem s debatom koja je uslijedila prodajom H.D.Sydney, s napomenom da ovaj prijedlog podliježe odluci članova i uprava spomenutih klubova. U ovoj debati, s dozom ironije može se reći da ,u sadašnjem stanju, problemi hrvatskih društava nas na neki način više povezuju nego razlike s kojima bi tražili ulazak u zajedništvo.
Zaključimo da ovom otvorenom i dobronamjernom raspravom predsjednika hrvatskih klubova kao i istaknutih pojedinaca hrvatske zajednice bistrimo mnoge nepoznanice i time ublažavamo prijepore za budućnost čime ćemo ,nadam se lakše prihvatiti razlike koje će nas danas-sutra ojačat i jos čvršće povezati. U ovoj potrebnoj diskusiji nesmijemo relativizirati niti osporavati bilo kojeg sugovornika, s naglaskom da u toj maniri takoder moramo prihvatiti većinsku odluku članova Hrvatskog društva Sydney i poželjeti im sreću i uspjeh u ovoj novoj investiciji. Strategije i vizije za daljnjih 50 ili više godina će se mijenjati prema uvjetima koje mi ne mozemo predvidjeti sada ,ali ako je sadašnji novac investiran u nekretninu koju trebamo, onda će njena vrijednost u datom momentu biti temelj za novu potrebu hrvatske zajednice. Predispozicija za ovu viziju su naši mladi kojima trebamo vjerovati i uključiti u društveni rad , jer svi dobro znamo da bez njih sve strategije svijeta nam ne mogu pomoći.
U to ime nek je SRETNO “Hrvatskom društvu Sydney” na novoj adresi; 1 Nullawarra Avenue, Concord NSW 2137.