Domovina Urednistvo
Uoči blagdana Svetog Josipa Radnika koji se slavi prvog svibnja, u petak, 28. travnja 2023. organizirano je treće po redu hodočašće koje je počelo u večernjim satima u katedrali u Sydneyu misom u 8 sati navečer koju je predvodio biskup Richard Umbers a nakon nje bio je obred blagoslova hodočasnika, svi su bili muškarci, i bilo ih je oko tisuću. U ozračju liturgije latinske mise, uz pjev gregorijanskih korala, biskupa koji je propovijedao sa visoko uzdignute propovjedaonice a ne s oltara, uz poseban obred dijeljenja bijelih konopa Sv. Josipa sa sedam čvorova sličnih redovničkim koji su podijeljeni u procesiji dolazeći pred oltar gdje je biskup dao svaki taj konop uz stisak ruke i blagoslov svakom hodočasniku, uz stotine ispovijedi te večeri, molitvom prije same mise, pohođenjem kripte u samoj katedrali gdje je sahranjen nedavno umrli kardinal Pell…sve je to ovu večer i početak hodočašća učinilo neopisivo lijepim, za dušu toliko bogatim, da sam na kraju samog obreda pomislio, Bože da je ovo kraj hodočašća, ovo je izvanredno a tek počinjemo. Nakon zajedničkog slikanja na velikom stepeništu katedrale uz biskupa na samom kraju mise i obreda, uslijedio je hod kroz noć do sljedećih osam crkava od St Benedict’s Broadway, St Joseph’s Camperdown, St Brendan’s Annandale, St Fiacre Leichhardt, St Thomas of Canterbury Lewisham, St Brigid’s Marrickville i St Paul of Cross Dulwich Hill do jutra kada smo u zoru oko 6 sati ujutro sljedećeg dana, tj. u subotu prispjeli u St. Joseph Enfield gdje smo imali svetu misu, podjelu čudotvornih medaljica Bezgrešne Djevice Marije te uz hrvatsku rakiju i australski BBQ (roštilj) doručak.
Ovo je treće takvo hodočašće, na prvom je 2021. godine bilo nekoliko desetaka ljudi, izvještaj s prošlog hodočašća 2022. godine kojem sam prisustvovao novinarski sam naslovio kao „Cjelonoćno hrvatsko hodočašće Svetom Josipu ulicama Sydneya“ jer je više od pola od tadašnjih oko 150 hodočasnika bilo Hrvata, no s radošću mogu izvijestiti da je ove godine među oko skoro 500 hodočasnika sigurno stotinjak ako ne i trećina njih bilo Hrvata, što se je uostalom i vidjelo jer je među hodočasnicima bilo upadljivo najviše hrvatskih grbova uglavnom na majicama koje su nosili članovi Bratovštine Predragocjene Krvi Kristove iz Sydneya koji su skoro svi porijeklom Hrvati. Mnogi hodočasnici pitali su putem što to znači „Za vječni dom spremni“ jer je to natpis na hrvatskom grbu koji na leđima nose članovi ove Bratovštine kao službeni logotip jer najveći dio Hrvata te večeri bio je upravo iz te Bratovštine što se jasno vidljivo isticalo tijekom hodočašća u svim crkvama i cijelim putem.
Bilo je doista ljudi svih uzrasta, od 18 do 80 godina, nekoliko ih je bilo u kolicima, tempo hoda je bio prilično žustar. U svim crkvama koje smo pohodili svagdje je bio izložen Presveti Oltarski sakramenat, u crkve se je ulazilo i izlazilo u tišini i tih otprilike dvadesetak minuta u svakoj crkvi koje smo proveli uglavnom na koljenima u klanjanju i molitvi bilo je svojevrsna duhovna i tjelesna okrepa za daljnji nastavak puta. U svim nagovorima tj. kratkim obraćanjima u svim crkvama koje su vodili svećenici župa koje smo pohodili te večeri svi govori bili su o krepostima Svetog Josipa a koje su potrebne svim muškarcima, od rada kojim hranimo do vodstva i hrabrosti da štitimo povjerene nam obitelji te društva i države u kojoj živimo gdje smo pozvani svjedočiti i širiti svoju vjeru.
Vremenska prognoza za tu noć najavila je kišu, ali nebo se nije otvorilo dok hrabri ljudi nisu završili svoje hodočašće, i dok nije počela zdravica hrvatskom rakijom nakon svete mise na doručku na zaštićenom trijemu kraj crkve Svetog Josipa.
Hvala ti sve Josipe za sve, a i za kuprešku rakiju(hvala Zoranu Mihaljeviću!) spravljenu u Australiju koju smo pili to jutro!
A sama ta noć i hodočašće je nešto što je teško opisati, tako da sljedeće ako Bog da 2024. godine – dođi i vidi!
Ljudi koji su počeli tu večer hod kao stranci, do jutra su postali braća i prijatelji.
Kako riječima opisati pet stotina muškaraca od kojih mnogi i s krunicama u rukama u samom centru Sydneya u petak navečer prolaze kraj pubova kraj autobusnih stanica punih mladih koji začuđeni u centru velegrada gledaju križ na čelu kolone uz barjake s Blaženom Djevicom Marijom i Svetim Josipom.
Voditelj „Mreže muške katoličke službe – Maximus“ Ivica Kovač rekao je da je to bilo nevjerojatno i blagoslovljeno iskustvo, dajući muškarcima priliku da rastu u vjeri i bratstvu. Rekao je da postoji stvarna duhovna glad među muškarcima svih dobi i da Camino, tj. hodočašće Sv. Josipu pruža put za ispunjenje njihove čežnje. “Sveti Josip je bio prvi čovjek koji je preko noći prešao mnoge milje u klanjanju, štiteći našeg Gospodina u Gospinoj utrobi, bez GPS-a ili smještaja, ali vjerujući u Božju providnost”, rekao je. „Na naš mali način, po zagovoru svetog Josipa Radnika, nasljedovali smo svetog Josipa ulicama Sydneya.
Hodočasnik Bruce Missen, župljanin St Luke’s Revesbyja, rekao je da je to bila “duhovno najkorisnija stvar koju je ikada učinio”. Bilo je apsolutno nevjerojatno, odradio sam sve postaje i to je stvarno duhovno putovanje koje ispunjava”, rekao je. “Divno je vidjeti kako nam broj raste, što je, po meni, dokaz da je Krist živ u svakome od nas. Mi smo odgovorni za davanje primjera našim ženama i djeci. Statistike pokazuju da ako očevi idu u crkvu, ići će i djeca.
Svećenik Emmanuel Seo koji je također hodočastio cijelu noć(a koji je prošle godine u svojoj župi kao na zadnjoj postaji ugostio hodočasnike) rekao je da su nevjerojatna glad muškaraca za Bogom, duhovna solidarnost, entuzijazam i prijateljstvo nadmašili njegova očekivanja. “Muškarci dolaze iz različitih društvenih slojeva i imaju različite privatne nakane, i javno su pokazali i svjedočili da su spremni ostaviti san po strani i biti vani na hladnoći kako bi se približili Bogu – i to je veliko nadahnuće. Za našu skromnu ponudu jedne noći sna, Krist nas je nagradio svojom duhovnom prisutnošću, naša srca gorjela su žarom poput učenika na putu za Emaus”, rekao je. Potičem sve da se pridruže i iskuse nadahnjujući potencijal i snagu vjere na djelu i nadam se da će mnogi svećenici i biskupi također sudjelovati u hodu – to je više nego vrijedno žrtve.”
Samo hodočašće donijelo je nebrojne plodove o kojima bi mogao svjedočiti svaki od prisutnih hodočasnika te vjerujem i članova obitelji u koji su se to jutro vratili, a bilježim primjer kako je Renato Krišto jedan od hodočasnika koje sam kroz noć upoznao na kraju samog hodočašća u crkvi Svetog Josipa u dvorištu uz njegov kip zaprosio svoju djevojku i ponudio joj prsten a ona je rekla – da!
Hrvatska zajednica muškaraca katolika u Sydneyu od kojih je dobar dio članova Bratovštine Predragocjene Krvi Kristove dala je ovom hodočašću svoj veliki doprinos, prvenstveno brojnom nazočnošću i jasno molitvom.
Sveti Josip koji je zaštitnik Hrvatske( i mnogih drugih zemalja) neka štiti povjerene mu Hrvate širom svijeta te neka bude uzor svim muškarcima i muževima kako se čuva i štiti obitelj, kako se i kojim vrijednostima odgaja djecu i upućuje u život, te kako se voli i odnosi prema suprugama i ženama.
Sveti Josipe moli za nas!
