Domovina uredništvo
Branko Miletić je novinar i dugogodišnji djelatni član hrvatske zajednice u Sydneyu koji je suradjivao u mnoštvu ovdašnjih hrvatskih pisanih publikacija, hrvatskoj televiziji i radiju a povremeno objavljuje svoje radove i u našem tjedniku „Domovina“.
Zamolili smo ga za razgovor o sadašnjem trenutku naše zajednice u Australiji te da komentira i nedavnu kupovinu novog hrvatskog kluba „Sydney“ u Concord.
Evo što on kaže – „ Drago mi je da sam vidio toliko oduševljenja na društvenim mrežama te mnogobrojne pozitivne komentare u vezi kupovine novoga hrvatskog kluba u Sydneyu. Sve me to veseli i volio bih da novi klub uspije i da ponovno okuplja dio hrvatske zajednice koja živi u njegovoj blizini.
Dugo pratim i sudjelujem u aktivnostima hrvatske zajednice i vidljiv je trend da nažalost mladih i mladje naraštaje nažalost više ne vidimo u našim hrvatskim klubovima. Klubovi se gase, i nisu ti hrvatski klubovi izuzetak od klubova drugih etničkih zajednica. Najveći dio klubova drugih etničkih zajednica koje su i veće i brojnije i bolje organizirane te daleko utjecajnije nego naša hrvatska zajednica raspali su se i gotovo više i ne postoje.
Gdje su uostalom nekadašnji talijanski, grčki, njemački i i drugi nacionalni klubovi?
Nema ih. Zatvoreni su, prodani i nestali. Kada se gleda današnja situacija unatoč svemu mi zapravo možemo biti ponosni da postoji toliko hrvatskih klubova u Sydneyu. Klub „Istra“ u Sydneyu je hrvatski, klub „Dalmacija“ je u pravnom postupku da se poništi njegova prodaja, „Kralj Tomislav“, „Bosna“ i „Braća Radić“ rade, a nedavno je kupljen i novi klub „Sydney“. Hrvatice i Hrvati Sydneya dakle još uvijek imaju svojih šest klubova.
To zapravo nema nitko od sličnih nama brojem etničkih zajednica u Sydneyu a niti ni od onih daleko brojnijih a kamoli nama sličnih. Hrvatska zajednica u Sydneyu i Australiji je unatoč svemu u neku ruku fenomen. Uspostava naše novo osnovane mlade države Hrvatske je pomogla da svi ti klubovi prežive. Svi ti klubovi su i bili uspostavljeni i osnovani sa željom i ciljem da svi mi koji smo volili i borili se za svoju državu Hrvatsku koja je tada još bila u sastavu prošle države imamo mjesta na kojima se možemo okupljati i jedni druge snažiti i poticati u ljubavi prema svojoj domovini a sada medjunarodno priznatoj samostalnoj državi.
Sjetimo se samo vremena Domovinskog rata od 1991. do 1995. i veličanstvene posjete prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudjmana u Australiju 1995. godine tj. dva mjeseca prije „Oluje“. Hrvatski klubovi u Sydneyu i Australiji opravdali su svoje postojanje. No krajnje je vrijeme i trenutak da se u sve naše klubove unose i ponude novi sadržaji koji će privući našu djecu, naše mlade i mlade obitelji. Svjedoci smo da uprkos svom komunističkom nasljedju i aktualnim vlastima koje od 2000 godine ništa djelatno niti čine niti poduzimaju da stvarno povežu našu dijasporu širom svijeta sa našom domovinom da je Hrvatska dakle unatoč svemu izvrsno mjesto za život.
Ona je lijepa naša! Dijaspora širom svijeta ponosna je na sve uspjehe naše mlade države Hrvatske, na njene hrabre branitelje, te na njene sportaše, na sve njezine ljude. Drago mi je da mogu izvjestiti o inicijativi koja je počela u Sydneyu oko stvaranja plana i programa pod nazivom – „Be a Hero! Be a Croat!“ koji će sa svojom realizacijom početi sljedeće godine. O više detalja ovoga plana nadam se da ću vas moći uskoro obavijestiti. Dakle – Be a Hero! Be a Croat! Mi u dijaspori ponosimo se svojim hrvatskim porijeklom i želimo mladim i najmladjima porijeklom Hrvatima u Australiji pokazati i posvjedočiti kako je lijepo, časno i ponosno biti Hrvatica i Hrvat!
