Domovina uredništvo
Zapravo se ne mogu sjetiti nikoga iz Biblije tko nije prošao kroz žestoku tjeskobu, od Josipa bačena u zdenac do Pavla koji se našao u brodolomu. Uostalom, nije li srž Muke tjeskoba, osjećaj napuštenosti koji je Krista preplavio na križu?
Depresija se smatra modernom bolešću, ali ljudi su i u prošlosti bili potišteni, samo su to zvali melankolijom. I u Bibliji se na mnogo mjesta spominju depresivna stanja, recimo u Mudrim izrekama gdje se kaže da „briga u srcu pritišće čovjeka, a dobra ga riječ razvedri”.
Iako, rekli bismo da to nije prava depresija ako se čovjeka može razvedriti samo jednom riječju, makar i dobrom. Kralj Ahab, koji je zabrinut lutao uokolo, bio je već teži slučaj. A što tek reći o proroku Iliji koji je otišao dan hoda u pustinju i sjeo pod jedino drvce što je ondje raslo, za koje ne postoji riječ u našem jeziku, a izgleda poput metle zabodene u zemlju naopako? Želio je još samo umrijeti, piše u Svetom pismu, i ovako se molio: „Dosta je toga. Uzmi, Gospodine, moj život; jer nisam bolji od svojih otaca!”
Nakon te optimistične molitve legao je u toj kržljavoj sjeni i zaspao, jamačno s nadom da se više neće probuditi. Nije on jedini biblijski lik koji se molio da umre; i prorok Jona je mislio da je bolje da umre nego da živi, a Sara je, pak, molila ovako: „Učini da nestanem s ove zemlje!”
