B. Stanić: Poziv na veliko pospremanje

Na Dan državnosti Republike Hrvatske zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša na misi za domovinu pozvao je na veliko pospremanje vrijednosnoga nereda koji se nakupio tijekom više od tri desetljeća hrvatske državnosti i koji je, pogleda li se bolje, uzrokom mnogo toga što danas koči razvoj hrvatskoga društva. Ako je definicija nereda »stanje koje je nastalo zato što se stvari nisu vraćale na mjesto«, odnosno »zatrpavanje prostora stvarima koje mu ne pripadaju«, iz njegove se homilije može iščitati poziv da se na tri društvena područja – u vrijednosnom smislu – stvari stave na mjesta koja su stoljećima gradile katoličke obitelji i njihova vjera. Istodobno treba kao smeće odbaciti sve što je nesvojstveno hrvatskomu narodu i zdravu razumu, sve što se nagomilalo pogodovanjem dosadašnjih politika različitim lobijima.

Prvo je pozvao na sveopći povratak vrline zahvalnosti. Iz njegovih se riječi jasno dade iščitati da iz nezahvalnosti pojedinaca, njihova udaljavanja od Boga, proizlazi rušilačko kritizersko stajalište. Lako je bilo u nadbiskupovim riječima prepoznati da Hrvatsku koči djelovanje osoba bez samokritičnosti i odgovornosti za izgovorenu javnu riječ, što potkopava povjerenje u institucije i pojedince. Žalosno je da se, kao u lošim filmskim scenarijima, u hrvatskoj javnosti preko najviših državnih dužnosnika razvija kultura narcizma, populizma, avanturizma. Ta kultura, »izražena u raznim oblicima besplodne satire, ironije i kritizerstva«, sklona je, kako je rekao zagrebački nadbiskup, »nepoštovanju nikoga i ničega«, što »snažno potkopava razvoj socijalnih vrlina u mladih naraštaja«.

Primijetio je i, što se može primijeniti i na postojeće obrazovne reforme, da su na pijedestalu odgojno-obrazovnih procesa najčešće izvrsnost i funkcionalnost. Žurna je potreba, istaknuo je, da odgojni i obrazovni procesi postanu i da se razvijaju kao – vrijednosni.

Drugo područje na kojem valja staviti stvari na svoje mjesto tiče se učvršćivanja hrvatskoga identiteta preko najizvrsnijega, naravnoga puta – braka i obitelji. Zapazio je da se danas obnavljaju stari sukobi nesnošljivosti, »isticanja rasističkih stajališta iz raznih razloga, što je na tragu širega pitanja vrijeđanja ljudskoga dostojanstva i gubitka osjećaja za ono što ljudima jest sveto i treba biti sveto«, rekao je mons. Kutleša. Zauzeo se za promicanje i očuvanje duhovnih korijena; za jačanje istine koja povijesnim događajima daje plodnost spomena; za obranu smisla kršćanskih simbola u javnom životu; za zaštitu prirodnih i drugih bogatstava te svega što tvori nacionalni identitet. Među ključnim je njegovim porukama da treba prikladnim zakonima i drugim mjerama promicati i štititi obitelj, što je podupro i riječima pape Franje o potrebi novih obiteljskih politika. Ako dobrobit obitelji nije u fokusu politike, nakazno je da jesu interesi različitih skupina i pojedinaca, skrivenih i javnih.

Velik je, najzad, nered nastao u demografskom pustošenju Hrvatske, čemu je pridonio niz zakonskih promašaja i destruktivnih politika koje su razorile mnoge mladenačke snove. Potvrdila je to nadbiskupova propovijed riječima da »tomu zasigurno na mnogo načina pridonose zakoni koji pobačaj, ubojstvo ljudskoga bića, čine lakše dostupnim i bržim«. Nije stoga čudno da su nadbiskupove poruke odjeknule gotovo posvemašnjom šutnjom proteklih dana u glavnoj medijskoj i političkoj struji, sklonoj prebacivanju vlastita nereda u tuđa dvorišta. Istinski napredak nekoga društva najmanje se može iskazati ekonomskim pokazateljima – jer kao i svim brojevima, vlasti njima uvijek lako mogu manipulirati – a daleko više u rastu vrlina, u učvršćivanju izvornoga identiteta i opstanka naroda koji će više rađati, a manje pokapati. Što je najbolje, svi su ti izazovi rješivi čak i bez europskih fondova.

Branimir Stanić
Glas Koncila