Domovina uredništvo
Ante Vukman jedan je od poznatijih poduzetnika u gradjevinarstvu iz mladje generacije australskih poduzetnika hrvatskih korijena iz Sydneya i vlasnik je kompanije Kompass Group Australia Pty Ltd. Ante je rodjen je 1982. godine u Sinju od oca Ivice i majke Mare r. Banović koji su oboje rodom iz Hrvaca kod Sinja. Malo nedugo nakon rodjenja Ante je s obitelji završio u Australiji jer je njegov otac u potrazi za boljim životom došao kod svog brata Ante i sestre Marije Lovrić u Sydney. 1996. godine se obitelj Vukman vraća živjeti u Hrvatsku te tako Ante s braćom Stipom (rodjenim 1988. godine) i Petrom( rodjenim 1992. godine) dolaze u Hrvace a otac otvara svoj stolarski posao u Splitu.
Ante upisuju prvi razred Franjevačke klasične gimnazije u Sinju koju je i završio nakon četri godine – 2000 godine. „Na početku sam prolio puno suza kaže Ante, nisam htio ići u tu školu, tražio sam druge opcije jer mi je bilo teško – nisam razumio hrvatski jezik, bilo je teško naći prijatelje u novom društvu. No polako se je to sve mijenjalo nabolje. Trebalo mi je dvije godine da shvatim kako misliti na hrvatskom i kako uopće sudjelovati u razredu. Fra Augustin Akrap tadašnji ravnatelj gimnazije znao bi reći drugim mladjim djacima a pogotovo kasnije i drugima koji su došli iz Australije, Njemačke ili drugih zemalja – „… ovdje je bio jedan australac( a mislio je na mene) koji nije znao ni „a“ od hrvatskog jezika pa je maturirao i završio s četvorkom, ako je on mogao možete i vi!“.
Profesori u gimnaziji su vidjeli su da se trudim, zavolili su me, no ipak sam svake godine bio na popravnom ispitu iz hrvatskog i matematike. Profesor fra Josip Grbavac iz hrvatskog jezika znao bi mi reći;“ znaš za dvojku, ali ja hoću da ti znaš što je fon, a to je i sad pamtim, najmanja jezična jednica. Učeči hrvatsku gramatiku pomoglo mi je naučiti i englesku gramatiku. Zanimljivo je da sam uspio dobiti u Sinju u gimnaziji jedinicu iz engleskog i to radi neznanja gramatike. U Hrvatskoj sam dakle naučio ne samo hrvatsku nego i englesku gramatiku. Te četri godine mi ostaju u sjećanju kao najbolje četri godine moga života ispunjene učenjem, igrom, vožnjom biciklom, kupanjem. Posebno su mi ostali u sjećanju ljetni praznici jer su bili različiti od onih iz osnovne škole u Australiji. U Hrvatskoj čovjek baš osjeti sezonu i sva četri godišnja doba, Božićno doba s hladnoćom i snijegom, kada je hladno, svi su na okupu cijela obitelj. Slavlje Božića, Uskrsa i Velike Gospe su nešto posebno.
2000. godine cijela obitelj se opet vraća u Australiju. Ante upisuje fakultet kompjutorskih znanosti no nakon nekog vremena prebacuje se na fakultet gradjevinarstva. Ante radi s ocem u njegovoj firmi kao stolar ( carpenter) te u isto vrijeme nakon posla navečer studira. 2007. godine Ante uz veliku očevu pomoć otvara svoju firmu Kompass Group kojoj je i danas na čelu a koja trenutno zapošljava šezdeset ljudi od kojih dobar dio hrvatskog porijekla . Od malih nogu Ante je odgajan u vjerničkoj obitelji, otac Ivica pjeva u župnom zboru, baka, očeva mama živjela je neko vrijeme s njima u Australiji i Ante kaže – ona me je naučila moliti tako da njoj mogu zahvaliti puno toga. U Sinju u mojoj gimnaziji svaki dan je počinjao molitvom i to na latinskom te je tako i završavao. I dan danas iako mi mobitel zvoni svaki dan radi posla stalno, kada sam u crkvi tih sat vremena je uvijek isključen i tamo sam slobodan i isključen od svega, predan Bogu i molitvi. Crkva mi je utočište mira.
U braku od 2010. godine s suprugom Sanjom r. Barić, rodjenom u Sydneyu koja je srednje školska profesorica ekonomije i povijesti Ante ima troje djece; Sebastijana (9 godina), Marko (7) i Lijana (5). Supruga Sanja od četrnaeste godine života pleše u folkloru i to godinama u ansamblu prvo „Lindjo“a zatim „Vukovar“ gdje i sada plešu i sviraju te pjevaju i njezina braća i majka.
Ante je redoviti član župne zajednice Sv. Nikole Tavelića u St. Johns Parku te sudjeluje u svim akcijama oko obnove i uredjenja crkve a posebno ističe tri svoja odlaska i svoga oca Ivice na Solomonske otoke s tadašnjim župnikom fra Smiljanom gdje su o svom trošku i materijalu radili na tom misijskom području tisuće kilometara daleko od Australije pomažući tamošnjoj misiji hrvatskih časnih sestara Milosrdnica koje su došle iz samostana u Frankopansko ulici u Zagrebu. Ante je i inače uvijek na pomoć u bilo kojem gradjevinskom i sličnom projektu ne samo u svojoj župi nego i recimo u Wollongongu kod fra Ive a i drugdje gdje zatreba.
„Gospa Sinjska ili proslava Velike Gospe je za svakoga od nas tko je rodom iz Sinja nešto posebno i taj dan tj. na Veliku Gospu u našoj firmi u Sydneyu nikada se ne radi, niti mi, niti Australci niti Kinezi koji rade za nas. To je blagdan i svi znaju da se taj dan ne radi, pokušao sam to Australcima par puta objasniti no oni to ne shvaćaju pa sam to njima rekao da je to – „wogday“. Vi Sinjani ne vjerujete u Boga nego samo u Gospu Sinjsku znao mi je u šali reći jedan fratar, a zapravo na jedan način dobro opisujući koliko je Gospa Sinjska štovana u našem kraju. Svaka kuća u našem kraju u Sinju ima neku svoju sliku Gospe Sinjske.
Ponosan sam na to što sam rodjen u Hrvatskoj a što sam dobio obitelj i obiteljski život u Australiji, svoju djecu trebamo učiti da znaju i budu ponosni na svoje porijeklo. Hrvat sam u srcu, i kada me netko pita ja mu to rado objasnim, kada nekome u Australiji kažeš da si Hrvat ili hrvatskih korijena odmah točno znaju tko si i što si i da se ponosiš time. Nogomet je tome puno pomogao pogotovo što je dugo vremena pola australske nogometne reprezentacije bilo hrvatskog podrijekla, uostalom donedavno je kapetan australske nogometne reprezentacije bio naš Mile Jedinak iz Sydneya a 1998. godina i bronca u Francuskoj te srebro u Rusiji 2018. godine hrvatske reprezentacije su cijeli svijet dobro upoznali s time tko su Hrvati.
Povezan sam i dalje sa svojim mjestom Hrvace, govori Ante – u kojem sam živio svoje četri hrvatske godine, upoznao sam i stekao tamo puno svojih još uvijek dobrih prijatelja. Prije par godina dobio sam poziv i zamolbu iz Hrvatske da li bi mogao pomoći jednom lokalnom malonogometnom klubu u svojim Hrvacama, i pristao sam. Klub su nazvali Hrvace-Kompass Group i već sam sedam godina glavni sponzor. Dizajn dresa ima obilježja naše općine tj. mjesta – peka i ptica. Počasni sam predsjednik toga kluba, i drago mi je da eto makar dijelom mogu nešto pomoći svom mjestu.
Gledam ovdašnju talijansku i grčku zajednicu u Australiji i mi smo zapravo sretni jer oni su jednu generaciju više prisutni i stariji od nas na ovom kontinentu i vidimo što se dogadja kod njih i kako gube poveznicu sa svojom kulturom i povijesnim nasljedjem. Mi još imamo vremena to preduhitriti i spriječiti, i zato je važno njegovati nogomet, folklor, hrvatske škole u Australiji. Drago mi je da čujem o novoj inicijativi svojevrsnog X Factora natjecanja u hrvatskoj zajednici koje se organizira i to ne samo u pjevanju, nego u pismenim, likovnim i filmskim zapisima a sve vezano za hrvatsko podrijeklo i bit će mi drago pomoći i tu inicijativu i sve što promiče hrvatsku kulturu u Australiji. Hrvatska je doista „Lijepa naša“i ja se ponosim svojom obitelji, svojim Sinjskim krajem, našom Velikom Gospom i hrvatskim porijeklom.
