J. Sabol: „Pokret za zaštitu života“ – odgovor sekularističkoj EU

U mjesecu svibnju doživljavamo različite događaje. Jedan od njih je „Hod za život“ koji daje od prve naslutiti da se radi o nekoj ozbiljnoj tematici. Na ulicama naših gradova hodaju mnogi: mladi, stariji s mnogo djece, nasmijani, raspjevani s porukama koje pozivaju na razmišljanje. Glavna poruka glasi: branimo i čuvajmo život svakog čovjeka. Lako je naslutiti razlog: jer ima ljudi koji se ne slažu sa sloganom u potpunosti. Ali ne samo ljudi nego i države EU: zakonodavstvo i politika. Jednom riječju: doživljavamo u svakidašnjem životu da je ugroženo najvrjednije što svaki čovjek ima i želi imati: život. Ozbiljnost predmeta trebala bi biti poziv na kritičko promišljanje što većeg broja građana.

Najprije samokritično pitanje: zar je moguće da „život“ kao vrhunska vrjednota bude ugrožen u „kršćanskoj Europi“, u Europi filozofa, znanstvenika, revolucija za prava čovjeka? Te nazive Europa je zaslužila u razvoju kroz dvije tisuće godina postavši „moderna civilizacija“ sa svojstvom uzora za cijeli svijet, prije svega za ustoličenje prava čovjeka na čelu s pravom na život svakog čovjeka. I danas smo primorani raspravljati zašto mnoge grupacije stavljaju pravo na život još nerođenog čovjeka u pitanje, a država podržava te grupacije sa stvaranjem „novih prava“ među kojima je ono najtragičnije: pravo na abortus, pravo na ubojstvo nedužnoga čovjeka-djeteta? Zar to nije udarac za zdravi razum? Zar to nije pobuna protiv volje Boga Stvoritelja izražene u Deset zapovijedi proglašenjem Mojsija? Zar tih Deset zapovijedi nisu temelj svake zajednice, prije svega države, bez kojih država, ta politička zajednica, ne bi mogla postojati ni funkcionirati? I sada, danas, moraju svjesni ljudi, nadahnuti Duhom Božjim, osnivati „pokret za zaštitu života“, moraju organizirati „Hod za život“ i druge aktivnosti da bi zaustavili posljedice pobune protiv Boga i Deset zapovijedi takozvanih progresivnih, liberalnih, marksističkih, ateističkih skupina i organizacija u EU, u SAD i svuda po svijetu? Ove spomenute snage ruše kulturu EU, izobličuju identitet EU koji je čuvan i održavan sa sustavom prava i zakona u političkom uređenju koje ima tri bitna izvora: u misli Grčke, u pravnoj strukturi Rima i u Kristovoj žrtvi na križu za spasenje svijeta. To razaranje identiteta Europe uzelo je na nišan baš onu duhovnu snagu koja je tamo od petoga stoljeća nakon Kristova rođenja postala izvor nastajanja oblika života sveopće kulture, znanosti, društvenog uređenja. Kršćanska vjera i Katolička Crkva su svojim postojanjem i svojim djelovanjem udarile svoj nezamjenjiv pečat zajedničkom životu ljudi i naroda, gotovo svakom kulturnom području, počevši od gospodarskih i društvenih odnosa, na području odgoja i obrazovanja, na području znanosti i umjetnosti, socijalnih i karitativnih institucija, morala i etike. No Europa je doživjela tijekom svoje povijesti nastanak i djelovanje kulturno-političkih snaga koje se suprotstavljaju temeljnim istinama kršćanske katoličke vjere i katoličkog društvenog nauka…

Temeljne vrjednote EU danas

Kada god se pojave nesuglasice između članica Europe, uvijek se naglašava da se vrjednote Europe moraju pod svaku cijenu poštivati i očuvati. Na koje se vrjednote tada misli? Jesu li to one vrijednosti na kojima je sagrađena EU? Jesu li to još one vrjednote koje su „elite“ nakon 1945. ponovno otkrile: dostojanstvo čovjeka, njegova sloboda i njegova prava, njegova odgovornost za bližnjega, za suprugu/supruga, za obitelj s djecom, za vlastiti narod, za sve koji spadaju k političkoj domovini (nacionalne manjine)? Je li to svijest o Bogu i odgovornosti svakoga pred Bogom, osobito državnih čelnika i političara u čijim rukama se nalazi ostvarivanje općega dobra? Sve te vrjednote, naime, bile su izdane i pogažene u naletu bezbožne ideologije nacionalsocijalizma i boljševizma/komunizma. Nije nikakva tajna da ideje tih propalih sustava i danas imaju svoje obožavatelje. Još više: „Mi imamo za cilj naše politike: izbrisati iz svijesti naših građana kršćansku svijest i vjeru, kršćanski moral i shvaćanje braka i obitelji“. To su riječi španjolskog socijalista nakon što je postao predsjednik vlade. Slično se čuje iz Francuske i drugih država gdje vladaju lijeve političke snage.

„Novi čovjek“ i „nova globalna civilizacija“

Svjedoci smo da su se dogodile i da se gotovo svakodnevno događaju duboke promjene u shvaćanju vrjednota i ciljeva života. Spontano pitamo kako je moglo doći do toga da je dugotrajno tradicionalno uvjerenje o svetosti braka, o njegovoj nerazrješivosti i njegovoj upravljenosti na rađanje novog života kod velikog broja suvremenika oslabilo ili čak nestalo iz svijesti? Djelomični odgovor glasi: do toga je došlo jer je došlo do duboke promjene u shvaćanju i vrjednovanju ljudske spolnosti. Sveobuhvatni odgovor glasi: do toga je došlo jer se u zajedničkoj javnoj svijesti promijenila slika svijeta i čovjeka. Ta promjena nije pala s neba. Na njoj rade već nekoliko stoljeća mislioci, znanstveni centri, političari, jednom riječju ljudi od intelektualne i materijalne moći, koji su protivnici kulture i civilizacije, nastale pod mjerodavnim utjecajem humanističkog i kršćanskog katoličkog shvaćanja čovjeka i svijeta. Jednom riječju: radi se na uništenju sjećanja na kršćanske korijene identiteta europske kulture.

Pogledajmo što smo dobili, odnosno što ćemo dobiti ako se ne probudimo i ako se ne usprotivimo revolucionarnom projektu stvaranja „novog čovjeka“ i nove kulture, protivnih kršćanskom svjetonazoru. Prema izglasanoj Rezoluciji EU 24. lipnja 2021., trebala bi se ostvariti svuda u EU, u svakoj državi, pa i u Hrvatskoj, sljedeća stajališta: Biološki čovjek nije određen kao muško ili žensko; to su samo socijalno konstruirane i zato promjenljive (spolne) uloge; to se zove „gender“ ili rod: muški, ženski, srednji, pomiješani i drugi rod. Muškarca i žene nema, spol je samo u mašti u koju vjerujemo jer smo tako odgojeni; treba raditi na tome da se svjetsko pučanstvo brojčano umanjuje. Za volju uživanja treba ukinuti razlike između muškaraca i žena, treba ukinuti majčinstvo za čitavog života; treba osigurati slobodni pristup ka kontracepcijskim sredstvima i legalizirati pravo na abortus kako bi se moglo bez straha seksualno uživati. Homoseksualno ponašanje treba širiti jer ono ne dovodi do povećanja populacije; mora se osigurati seksualni odgoj i poučavanje za djecu i mlade. Cilj seksualnog odgoja je buditi želju za seksualnim eksperimentiranjem. Treba poraditi na tome da se ukinu prava roditelja nad njihovom djecom. Sva područja zaposlenja moraju biti strukturirana po formuli pola za žene, pola za muške. Religije, koje ne će surađivati u ostvarivanju ovih ideja, trebaju biti prikazivane smiješnima i štetnima za daljnji napredak civilizacije. To posebno vrijedi za katolike i Katoličku Crkvu. Abortus se mora proglasiti pravom čovjeka i država mora financirati da se svaka želja za pobačajem ostvari na način moderne medicine i to besplatno. Želju za vlastitim dijetetom i izvan prirodnog načina država mora osigurati homoseksualcima.

Rezoluciju Europskog parlamenta od 21. rujna 2017. možemo razumjeti kao prvi korak prema kriminalizaciji „pokreta prava za život“. U toj rezoluciji čitamo: nepružanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i time povezanih prava i usluga, uključujući sigurni i legalni pobačaj („prekid trudnoće“) označuje se kao jedan oblik „nasilja“ protiv žena i djevojaka; one same moraju raspolagati svojim tijelom i seksualitetom. Traži se da članice EU osiguraju široki seksualni odgoj, pristup žena k planiranju obitelji i k cjelokupnom spektru reproduktivnih i seksualnih usluga zdravlja, uključujući moderne metode sprečavanja začeća i prakticiranje sigurnog i legalnog abortusa…

Većina muških i ženskih zastupnika u parlamentu izgleda da nije zapazila očitu i zastrašujuću proturječnost u citiranom tekstu. Proturječnost se vidi u tvrdnji da je sprječavanje ubojstva nekog čovjeka „nasilje“ protiv jednog drugog čovjeka. Dakle, braniti jednog napadnutog čovjeka kvalificira se „nasiljem“. Zastupnici nisu to uvidjeli i velikom većinom su glasovali „za“: da je sprječavanje abortusa „nasilje“. Po toj logici: tko moli krunicu pred ulaskom u kliniku za abortiranje je „nasilnik“ za zastupnike EP EU. Liječnik, koji iz priziva savjesti odbija izvršiti ubojstvo djeteta je „nasilnik“. Samo izvršenje ubojstva djeteta za njih, dakle, nije „nasilje“. A što je onda? Neka reknu otvoreno. Vjerojatno će reći da je to za zdravlje žene ili da je „pravo“ žene na ubojstvo, naime da nije ubojstvo jer ona ima na to pravo. Jesu li razmišljali o tome da „pravo“ nikada ne može iz zloga djela načiniti dobro? Nije li ozračje ovakvog razmišljanja „dopuštenje“ za sljedeće činjenice: EU je najveći javni financijer pobačaja; EU je rame uz rame UN-a i njegovih agentura centar institucionalnih prakticiranja abortusa? EU ima Parlament, dakle stoji pod kontrolom birača koji biraju svoje zastupnike pa bi trebalo očekivati da birači ne šalju u Parlament takve ljude koji se zalažu za abortus. Među njima su majke i očevi te bi bilo normalno da takve zakone ili takve odluke ne donose. Ili pak je već i EP pod kontrolom lobija za abortus i zastupnici su se dali uvjeriti da je „pokret za zaštitu života“ svakog čovjeka pred rođenjem, poslije rođenja, za vrijeme putovanja kroz život do kraja života „nasilje protiv žena i djevojaka“?

Jedno je sigurno: živimo u društvu koje vodi borbu protiv kršćanstva stvarajući sve konkretnije i sve brže antikršćansko antikatoličko uređenje javnoga života. UN-rezolucije, EU-deklaracije, na tisuće takozvanih nevladinih udruga po svijetu, stranačko-partijski programi, propaganda medija, instituti obrazovanja i odgoja… imaju važan cilj: borbenim sekularizmom konačno odstraniti kršćansku katoličku vjeru i kulturu iz javnoga života. Moramo shvatiti i spoznati: ovo vrijeme je čas da se pripremimo za progonstvo i za duhovno-emocionalno mučeništvo.

dr. Josip Sabol