S. Androić: Jeftini i skupi minimalci

U gospodarskim krizama praćenim inflacijama uobičajeni su zahtjevi za povećanje plaća i mirovina. Činjenica da su u većini europskih država masovna pojava zahtjevi za povećanje plaća ili mirovina, uz najave štrajkova, dokazuje da je Europa u gospodarskoj i socijalnoj krizi. Stoga valja pojasniti pojmove netoplaće, najniže plaće i osnovica osiguranja za plaćanje doprinosa te raznim usporedbama pokušati objasniti prosječnim ljudima njihov socijalni položaj u pojedinim razdobljima. Dakle ne ćemo govoriti o brutoplaćama ni prosjecima zarada po osnovi prekovremenoga rada, dežurstava ili po drugim ugovornim osnovama. Naime, brutoplaća daje lažni privid o visini plaće, a kada govore o svojima plaćama, ljudi misle na ono što primaju svakoga mjeseca (na ruke), nakon odbijanja poreza, prireza i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za puno radno vrijeme.

U prosjek netoplaće ne bi trebalo uračunavati ni primanja ostvarena u prekovremenom radu, što se pojedinim skupinama često pogrješno predbacuje kao njihova visoka zarađena netoplaća (npr. dežurstva liječnicima, iako često neisplaćivana).

U svrhu zaštite radnika s najnižim primanjima, posebnim Zakonom o minimalnoj plaći (NN br. 118/18 i 120/21) i uredbama donašanim svake godine određuje se visina minimalne plaće, koju mora isplaćivati poslodavac svojemu zaposleniku.

Za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. bila je propisana minimalna netoplaća u visini od 3750 kuna, a za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. propisana je nova minimalna plaća u neto svoti od 560 eura (to bi u kunama iznosilo 4219). Tim povećanjem minimalne plaće očekuje se da će minimalnu netoplaću početkom ove godine primati oko 70 tisuća zaposlenih (svi oni koji bi primali plaće manje od 560 eura). Ako se ta netoplaća za 2023. (560 eura) usporedi s prosječnom mjesečnom netoplaćom za siječanj 2023. g. (1094 eura), vidi se da zaostaje gotovo 50 posto.

Usporedba s gledišta mirovinskih propisa i propisa o osnovicama osiguranja za plaćanje obveznih doprinosa pokazuje sljedeće odnose veličina.

Najniža obvezna osnovica osiguranja za plaćanje doprinosa tijekom 2023. propisana je u svoti od 519,53 eura. Kod odlaska u mirovinu uzima se najniža obvezna osnovica osiguranja u obračun i ostvarene plaće. Isto vrijedi i za sve druge obvezne osnovice osiguranja za koje se plaćaju propisani doprinosi.

Obvezni doprinosi za mirovinsko osiguranje su 29 posto, od toga 15 posto za I. stup mirovinskoga osiguranja i 55 posto za II. stup mirovinskoga osiguranja. Ako se tomu pribroje i obvezni doprinosi za zdravstveno osiguranje, očito je da su nameti na plaće i osnovice preveliki.

Niske plaće koje se dodatno štite minimalnim plaćama i najnižim osnovicama osiguranja imaju kao posljedicu niske mirovine. Zato svi osiguranici koji su tijekom svojega radnoga vijeka primali minimalne plaće ili su bili osigurani na najniže osnovice osiguranja ostvaruju niske mirovine.

Država u namjeri ublažavanja štetnoga socijalnoga efekta niskih mirovina priznaje takvim umirovljenicima pravo na zajamčenu najnižu mirovinu. Takvom mirovinom ispravlja se zabluda pogrješne mirovinske reforme, kojom su osiguranici s najnižim primanjima i osnovicama osiguranja znatno oštećeni i dovedeni ispod socijalnoga minimuma.

Pod pritiskom zahtjeva Svjetske banke i Međunarodnoga monetarnoga fonda uvodio se restriktivni mirovinski sustav, posljedice kojega sve više osjećaju osiguranici s najnižim primanjima.

S druge strane može se zaključiti da su obveze na plaće i osnovice osiguranja dosta velik teret za poslodavce i za druge obveznike plaćanja doprinosa pa sve to poskupljuje cijenu rada i smanjuje konkurentnost hrvatskoga gospodarstava.

Daljnja štetna posljedica bila je odlazak naše radne snage u inozemstvo. Sada se ti odlasci nadomještaju dovođenjem radnika iz siromašnijih zemalja. To kratkoročno može biti dobro jer to je u pravilu mlađa populacija za koju će se plaćati doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kojim se oni ne će koristiti jer su u većini zdravi, a mirovina je daleko. Budućnost će pokazati je li takva politika s gledišta hrvatskih nacionalnih interesa pametna.

Stjepan Androić
Glas Koncila