R. Ćurković: Pohvala jednomu drugačijem katalogu

Vulgus veritatis pessimus interpres.
(Rulja je najgori tumač istine.)
(L. A. Seneka)

Hrvatski pomorski muzej Split (HPMS) objavio je u prosincu 2022. godine knjigu katalog U korican stare MATRIKULE / Zbirka pisane dokumentarne građe Hrvatskoga pomorskog muzeja Split koju je priredila Branka Teklić, magistra hrvatskoga jezika i književnosti i povijesti te kustosica u Pomorskome muzeju.

HPMS čuva vrijednu Zbirku pisane dokumentarne građe koja autentično potkrepljuje različite segmente nacionalne i regionalne pomorske povijesti čija se vrijednost ponajprije otkriva u tome što čuva neke iznimno značajne i raritetne pisane građe pomorske provenijencije. Zbirka vremenski obuhvaća predmete od kraja 18. do 21. stoljeća, a prostorno države koje su nekad vladale hrvatskim dijelom istočnojadranske obale. Najveći dio zbirke čine brodske knjige i isprave te isprave pomoraca: različite vrste pomorskih dnevnika, razni popisi, isprave pomoraca, razne knjižice (pomorske, zdravstvene…). Zbirka obuhvaća i predmete koji su blisko vezani uz pomorstvo općenito (putne karte, pečate…).

U Zbirci se posebno ističu dvije svjedodžbe: svjedodžba Petra Smirčića iz 1854. godine kojom se imenuje kapetanom trgovačke mornarice duge plovidbe, koja mu je omogućila da se kao zapovjednik austrougarskoga brika Supplice istakne hrabrošću u nevolji na moru, te svjedodžba osposobljenosti za pomorskoga strojara III. klase iz 1908. godine Petra Šakića, Splićanina, prva svjedodžba pomorskoga strojara i prva svjedodžba pomorskoga zvanja izdana na hrvatskome jeziku. (Treba znati da su se ovakve i slične svjedodžbe, poput Šakićeve, u to vrijeme izdavale na talijanskome jeziku jer su obrasci bili samo na spomenutome jeziku.) U dijakronijskome pogledu: nekad su to bili postupci i dokumenti, hrabrost i svjedodžba na hrvatskome jeziku, kojima se nije dovoljno samo diviti, bili su nadahnuće i svjetionik, u današnje vrijeme, u kojem se strmoglavljuju karakterne i duhovne vrijednosti, a dokumenti su pretvoreni u putujući đinđeraj, to je samo podatak koji se komentira bogatom sintaksom i leksikologijom: E, i?

Katalog je koncipiran tako da sustavno ukaže na vrijednosti pisane dokumentarne građe kao polazišta za istraživanje različitih aspekata hrvatske pomorske povijesti. S pomoću pisane riječi, koja zbog svoje suhoparnosti može djelovati, zamka!, samorazumljivo, može se očitavati šira slika hrvatske države, ali i osobne sudbine svakoga pojedinog pomorca. U kombinaciji s fotografijama doista se može rekonstruirati makrohistorija i mikrohistorija burne hrvatske pomorske povijesti i život tzv. maloga čovjeka, dajući ponder svakoj napisanoj riječi, svakomu znaku na dokumentu, svakomu detalju na fotografiji.

To je sve utjecalo i na podjelu kataloga na tri dijela: 1. Odabrana građa; 2. Dokumenti i sudbine; 3. Pregled građe. Ta je podjela naglašeno logična (što, naravno, ne podrazumijeva da se to lako shvati, mnogi su s logikom na Vi, a pojavljuju se i oni, vrlo napredni današijenci, koji su s logikom na – ono!).

Zašto se treba upoznati s ovim katalogom i u čemu se razlikuje od drugih kataloga?

Tekstura korice: s mjerom i jezičnom osjetljivošću izabran naslov. Napisan na književnome jeziku oduzeo bi dijalektnu toplinu i kolorit navedenomu naslovu. Matrikula u odnosu na moreplovnicu ima akustičnu težinu i time je bliža od moreplovnice frazemu kruh sa sedam kora. Ni etimologija nije zanemariva: u korijenu matrikule latinska je riječ māter; čini se da u nazivima dokumenta prevladavaju imenice ženskoga roda (domovnica, krštenica, putovnica, svjedodžba, diploma…). Di ste muškardini?! Na korici dominiraju marinskoplava, ultraplava i plavičasta. Za plavu boju, osim očite simbolike, vrijedi da će nas smiriti, stimulirati imunitet i pomoći nam da zadržimo smirenost i bezbrižnost.

Tekstura stranica: štivo, s nizom fotografija, tiskano je na dva stupca što tekstu daje naglašenu preglednost i prohodnost. Redci s jednom ili dvjema fiksacijama pitko se čitaju i faktografija se ne čini napornom, niti broj stranica izaziva zaziranje od čitanja. I cjelokupni tekst napisan je marinskoplavom kao da, uz ostalo, daje stranicama na baš lako objašnjivu razigranu uzdižuću vibraciju.

Cjelokupni je dizajn napravljen u klasičnoj formi, takvoj koja je bliža neprolaznoj vrijednosti (nego uobičajenoj) u kojoj je sve, čini se, skladano tako je da svaki dio, i tekstualni i fotografski, takt cjelokupne kompozicije. Takva forma baštini izvornu kulturu podneblja koja seže u IX. stoljeće u doba glagoljice.

Živimo u vremenu koje je kao stvoreno za kataloge, tzv. kataloško vrijeme: računalni programi mogu napraviti kataloge svega i svačega i – ničega (po uzoru na K. Maljeviča). Pličine i kratki dijametri današnjega čovjeka imperativno zahtijevaju kataloge o svemu. Jer oni ništa ne propitkuju niti problematiziraju. Donose svarene informacije koje se gutaju.

Nema tog ptijalina ni takva pektina koji bi ih mogli probaviti.

Oprah Winfrey u jednome svom talk showu pozvala je svoga gosta Anthonyja Hopkinsa da pročita pola stranice teksta telefonskoga imenika New Yorka. Kao: lako je oživiti solilokvij koji počinje stihom: To be or not to be, that is the question! (Behold, our William, koji se mahom netočno prevodi!), ali oživiti tekst telefonskoga imenika, nunc et hic! Hopkins je uzeo imenik od nekoliko kilograma na nekoliko minuta. I gle! (Moje srce, od radosti, glasno kuca…). To više nisu bila imena s brojevima. „Lidiyja Sandgren, Spring Street: one, six four six, five five five, three eight nine zero?“ (Govorio je Hopkins, govorio, a ne čitao.). Lica u publici bila su upitno zategnuta, i moje također ispred ekrana, očekujući da se javi Lidiyja Sandgren. Tek nakon nekoliko trenutaka, začarani Hopkinsovim glasom, osvijestili smo se i zaglušujuće zapljeskali. Well done, Master!

Zato je katalog U korican stare MATRIKULE pohvala jednomu drugačijem katalogu koji nas upućuje da naše mišljenje kako sve počinje od nas ne da je pogubno za nas (jer se odričemo kőrijēnā), nego je i potpuno netočno. Branka Teklić učinila je navedeni katalog živim. Kako? To se ne da u potpunosti pretočiti u riječi, ponešto je ispred napisano, baš kao što se ni Hopkinsovo govorenje oživljena telefonskoga imenika ne da pretočiti u riječi, nego ga treba poslušati. To kako je Glumac govorio nije samo ljudsko, bilo je nečeg božanskog u timbru i tonu njegova govora koji se baš otimaju zbijanju u riječi. Listaj i čitaj U korican stare MATRIKULE jer će te on učiniti ponosnim i osloboditi mnogih iluzija (primjerice, identiteta i identitétā, vremena i vreménā, duhovnih vrijednosti, lažnih i izvornih…), a možda otkriješ i poneki božanski prah ako si još za njega otvoren.

Rudolf Ćurković