Hrvati u svijetu: Roger E. Maris

Rijetki su smrtnici čije lice osvane na poštanskoj markici jedne velike demokratske zemlje kao što je Amerika (SAD) i čije ime nose, među ostalim: veliki medicinski centar za liječenje raka, muzej, godišnji golfski turnir slavnih, bejzbolsko igralište, ime ulice… Jedan od takvih iznimnih ljudi bio je Roger Maris, slavni američki športaš hrvatskih korijena.

Roger Eugene Maras rođen je 10. rujna 1934. u Hibbingu (Minnesota). Roditelji su mu bili Rudolph/Rudy (1911. – 1992.) i Ann Corrine r. Perkovich (1914. – 2004.). Djed Stipan i baka Katarina došli su iz Hrvatske, pobliže iz Like, u Ameriku početkom 20. stoljeća. U useljeničkim dokumentima na Ellis Islandu za nekoliko Marasa navodi se da su iz mjesta Lič. Za jednoga Stipana Marasa stoji da je iz tog mjesta došao u Ameriku 1909. Je li to bio Rogerov djed, ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Početkom prošloga stoljeća u Minnesoti je bilo blizu trideset tisuća Hrvata, od koji je velik broj bio iz Like, pa je i Stipan tamo dospio. Najvjerojatnije je i on radio u rudnicima kao i većina tamošnjih mu sunarodnjaka.

Rogerov otac Rudy radio je za tvrtku Great Northern Railroad i s obitelji se 1942. preselio u gradić Grand Forks u susjednoj državi North Dakoti, a godine 1946. obitelj se za stalno nastanila u malo većem i prometnijem gradu Fargu.

Školovanje i početak športske karijere

Sa svojim godinu dana starijim bratom Rudyjem (zvanim Buddy), Roger je pohađao Shanley High School. Braća su bili vrsni športaši, a Roger je briljirao u košarci i posebice u američkom nogometu (footballu). Zbog dugih i oštrih zima u tom dijelu Amerike, njihova škola nije imala program za bejzbol, koji se igra na otvorenom kad zatopli, pa je Roger ljetnih mjeseci igrao za mjesnu momčad Američkih ratnih veterana i bio među najboljima. Nažalost, brat mu je Buddy obolio (1951.) od dječje paralize (polio). Na svu sreću, preživio je bolest, ali njegova moguća karijera u športu time je zaustavljena.

Da je mladi Roger bio dobar igrač američkoga nogometa, ukazuje i činjenica da mu je Sveučilište Oklahoma dodijelilo športsku (nogometnu) stipendiju. On je ponudu prihvatio i upisao se na sveučilište, ali se nakon samo jednoga semestra vratio doma u Fargo. Uvidio je da mu je budućnost u bejzbolu, a ne u footballu i godine 1953. potpisao je ugovor s poznatim bejzbolskim timom Cleveland Indians. Četiri je godine igrao u regionalnoj ligi, a 1957. postao je profesionalac.

Promjena prezimena

Sve do unatrag nekoliko desetljeća mnogi su u Americi mijenjali prezime, djelomično ili cjelovito. Naime, zadugo je vladalo očekivanje da se doseljenici što prije amerikaniziraju i potpuno integriraju – da se svi etnički identiteti (ra)stope u jedinstveni američki. Mnogi su amerikanizirali prezime da bi se oni ili njihova djeca lakše uzdizali u društvenom i profesionalnom životu. Kod Marasa je postojao i dodatni razlog. Školski bi kolege iz zezancije prezime Maras znali izgovoriti Mar-ass, što na engleskom zvuči pogrdno. Tako su i Roger i brat mu od Maras postali Maris.

Profesionalni uspon i slava

Kroz svoju više nego uspješnu karijeru bejzbol-profesionalca Roger je igrao u nekoliko momčadi. Otpočeo je s Cleveland Indiansima 1957. i nakon uspješne jedne i pol sezone zaigrao je za Kansas City Athletics. Da je već 1959. bio izabran u All-Star momčad, ukazuje na njegove velike uspjehe. Ali njegova je zvijezda zablistala tek kad je prešao igrati za klub New York Yankees (1960. – 1966.). Premda je zbog ozljede promašio 17 utakmica, već prve godine u New Yorku postiže sjajne rezultate. Proglašen je najuspješnijim igračem Američke lige (druga je Nacionalna liga), dobio je prestižnu nagradu Zlatna rukavica i igrao u World Series, gdje se natječe najbolji tim iz Nacionalne s najboljim iz Američke lige.

No najvišu slavu Roger je postigao sljedeće (1961.) godine. Bila je to za njega i za bejzbol povijesna godina. Naime, 1. listopada 1961. Roger je postigao svoj 61. home run u jednoj sezoni i time postavio novi rekord u tom žuđenom uspjehu svih igrača bejbola. (Home run je kad igrač palicom udari loptu tako da može u istom optrčaju osvojiti sve tri baze i uspješno stići home, to jest na početnu četvrtu bazu.) Zahvaljujući Rogeru, New York Yankees su te godine pobijedili tzv. Svjetsku seriju, bili su najbolji u Americi i Kanadi, odnosno u svijetu, a Roger je drugu godinu zaredom proglašen najboljim igračem Američke lige.

Značenje njegova 61. home runa može se razumjeti jedino ako znamo da je davne 1927. godine Babe Ruth imao 60 uspješnih optrčaja u jednoj sezoni i tek nakon 34 godina Maris je oborio rekord svojega slavnoga prethodnika. Rogerov rekord stajao je neoboren sljedećih 37 godina, do 1998. Ali mnogi smatraju da taj rekord i danas stoji. Naime, oni koji su srušili njegov rezultat to su napraviti koristeći se steroidima i hormonima za rast, dok su Rogerovi uspjesi ostvareni čistom atletskom vještinom i tjelesnom snagom.

Na kraju sezone 1966. Roger Maris otišao je u St. Louis i igrao dvije godine za tamošnju momčad Cardinals. I njima je pripomogao postići velike uspjehe, ništa manje nego pobjedu u tzv. World Series 1967. godine. Igrali su u WS i 1968., ali nisu pobijedili. Bilo je to sedmi put da je Maris igrao u tom najprestižnijem bejzbolskom natjecanju. Na kraju sezone godine 1968., Roger je objavio da prestaje igrati profesionalni bejzbol.

Bejzbol nije sve

Osim uspjeha u bejzbolu, Roger Maris bio je obiteljski čovjek. Svoju suprugu Patriciju upoznao je dok je još bio u srednjoj školi. U braku im je rođeno šestero djece, koju su uzorno odgojili. Osim bejzbola, Roger Maris je glumio (1962.) u dvama popularnima filmovima Safe at Home i That Touch of Mink. Nakon što se povukao iz aktivnoga športa, s bratom Rudyjem (Buddy) krenuo je u poslovne vode, ali nije to dugo potrajalo. Roger je umro od raka limfoma 14. prosinca 1985. u 51. godini.

Prošle je godine utemeljena Hrvatsko-američka športska kuća slavnih. Prvi svečani prijam u Kuću slavnih održan je u Clevelandu 16. listopada 2022. Među prvih deset športaša hrvatskoga podrijetla kojima je dodijeljena ova čast za njihova iznimna športska postignuća bio je i Roger E. Maris. Njegov sin Kevin nazočio je toj svečanosti, govorio o životu svojega oca i zahvalio u ime cijele obitelji Maras/Maris, ističući ponos što je njegov otac bio izdanak hrvatskoga naroda.

dr. Ante Čuvalo