V. Starešina: Ovo je stvarno komedija…

Državno odvjetništvo, odnosno USKOK kao njegova udarna pesnica, počastili su nas ovaj tjedan svojom internom komedijom.

U glavnim su se ulogama našle čelne dame institucija čija je dužnost po definiciji braniti i štititi Ustav i zakone Republike Hrvatske, dvije najviše državne odvjetnice: sada već bivša šefica USKOK-a Vanja Marušić i glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek.

Dakle sada već bivša šefica USKOK-a Vanja Marušić podnijela je ostavku, odnosno zatražila svoje razrješenje od glavne državne odvjetnice. Navodno iz privatnih razloga. No odmah je puštena paralelna priča o navodno stvarnim razlozima ostavke. Za ostavku šefice najmoćnijeg tijela kaznenog progona u državi navodno su krivi – nemar i nepažnja šofera.

Jer njezin je vozač prije godinu dana razbio auto, koji je vlasništvo SOA-e, a SOA za njega nije imala kasko-osiguranje, jer je SOA navodno procijenila da im je niži rizik voziti aute bez kaska (mudre li procjene?!). Pa je šteta isplaćena iz državnog proračuna. A dosadašnja šefica USKOK-a Vanja Marušić navodno je propustila u proteklih godinu dana o tome obavijestiti šeficu DORH-a Zlatu Hrvoj-Šipek, s kojom navodno i inače nije u dobrim odnosima pa se onda, eto, iz privatnih razloga odlučila zatražiti razrješenje.

Kad sam vidjela vijest da je Vanja Marušić zatražila razrješenje, na trenutak sam se ponadala da to možda ima neke veze s onim što je USKOK pod njezinim ravnanjem činio ili propustio učiniti. Možda zbog onih nekoliko desetaka kaznenih predmeta koje je zbog hrvatskih zlouporaba novca iz europskih fondova (više od pola milijarde eura) već otvorio Ured europskog javnog tužitelja (EPPO), a USKOK ih je godinama propuštao primijetiti?

Možda zbog slučaja “software”, koji je EPPO već pretočio u optužnicu protiv bivše ministrice za europske fondove Gabrijele Žalac, s perspektivom širenja slučaja? Ili možda zbog još svježijeg i Riječanki Vanji Marušić zavičajno bližeg slučaja sortirnice u Mihačevoj Dragi, koji istražuje EPPO, a zasad istraga obuhvaća vlasnika “Tehnixa” Đuru Horvata i nekoliko najbližih suradnika bivšeg riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, također s perspektivom širenja?

Uz uobičajene tehnike namještanja natječaja za korištenje europskih fondova, poznati međimurski poduzetnik i inovator Đuro Horvat je u suradnji s ljudima iz riječke gradske uprave uveo jednu inovaciju i u natječajnu proceduru. Prema onome što je iz krugova istrage plasirano u medije, ne samo što je posao namještan isključivo za Horvatovu tvrtku, već je sam Horvat odgovarao na upite svojih konkurenata na natječaju! Za USKOK-a je to bio ne-predmet.

Kao ravnateljica USKOK-a, Vanja Marušić, koju lijevi politički aktivisti portretiraju kao beskompromisnu profesionalku, odgovorna je za te propuste. Bilo da je sama gurnula predmete u ladicu ili ih nije prepoznala, bilo da je to (u)činila samostalno ili pod nečijim pritiskom. Ostavka bi bila čin odgovornosti.

A gotovo bi obvezala na sličan potez i svoju šeficu, glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek. Ali ne, ništa od toga. Bivša šefica USKOK-a, nadležna za kazneni progon najkrupnijeg organiziranog kriminala u državi, navodno je otišla jer godinu dana nije rekla svojoj šefici da je vozač razbio auto. Ili bi barem željeli da u to povjerujemo.

U razvijenim zapadnim demokracijama glavni državni odvjetnik i njegov glavni operativac za organizirani kriminal su glavni čuvari pravnog poretka. I logično je da ih vozi i štiti neki vozač blizak nekoj SOA-i. Ali s kaskom. U diktaturama, despocijama i jednopartijskim državama državni tužitelji djeluju kao udarna pesnica diktatora, despota, Partije. Kao Staljinov Višinski, Titov Blažević i tako redom.

U hrvatskoj tranzicijskoj stvarnosti šefovi i šefice DORH-a i USKOK-a izgledaju kao provoditelji dogovorno-nagodbene pravde, koja se u sivoj zoni pogađa i dogovara između još vitalnih struktura duboke jugoslavenske države koje su zadržale presudnu moć i novih političkih elita koje ipak djelomično upravljaju državom.

Takav sustav Državnog odvjetništva, kojeg su postavili i personalno ekipirali još Mladen Bajić i Dinko Cvitan, pisao je optužnice za ratne zločine koje su izgledale kao da ih je pisao glavni tužitelj bivše JNA, pod egidom beskompromisnosti eliminirao nepodobne s političke pozornice, optužnicama upitne kvalitete krojio izborne rezultate, propustio zaštititi državnu imovinu od neprijateljskih preuzimanja, propustio primijetiti velike pljačke državnog novca od predstečajnih nagodbi nadalje, pisao optužnice koje moraju pasti na sudu, jedinog ratnog profitera detektirao u Ivi Sanaderu…

A ponekad su i zbilja provodili zakone i štitili poredak. I s vremenom su se pretvorili u zatvoreni gremij koji kod građana ne izaziva respekt, već strah od neizvjesnosti, samovolje i neformalnih središta moći. Ne umiješa li se neki izvanjski faktor (EK, EPPO), bojim se da će tako ostati i nakon što je šefica USKOK-a podnijela ostavku i preselila se na poziciju zamjenice glavne državne odvjetnice.

Na kojoj može pričekati njezin odlazak i svoju šansu da postane glavna državna odvjetnica. U skladu s onim aforizmom iz vremena komunizma: sve se mijenja, drugovi (drugarice) se rotiraju.

Višnja Starešina
Slobodna Dalmacija