Domovina uredništvo
[ad_1]
U najnovijem broju Hrvatskog franjevačkog vjesnika objavili smo razgovor s paterom Ikom Mandurićem, hrvatskim isusovcem i pokretačem Krunice Hrvata svega svijeta. Radosni smo das smo patera Iku mogli ugostiti u ovom listu i na portalu Dijaspora.hr koji otpočetka donose duhovnu obnovu našem narodu.
Predstavljamo Hrvatsku katoličku župu München, domaćina sljedeće Krunice Hrvata svega svijeta koja je na rasporedu u subotu, 25. ožujka. Nakon Drugog svjetskog rata organizirane pastve za Hrvate u zemljama zapadne Europe nije bilo. Ono malo svećenika toga vremena vezalo se uz izbjegličke logore u Austriji, Njemačkoj i Italiji. Hrvate katolike u Münchenu prvi je počeo […]
Dragi pater Ike, na početku recite nam kako je došlo do Krunice Hrvata svega svijeta? Što je ono što Vas je motiviralo da se upustite u jedan ovakav projekt?
Kada sam prije četiri – pet godina obilazio našu dijasporu po Kanadi, Americi i Australiji, uočio sam kako među našim ljudima u dijaspori postoji velika želja i potreba za dodatnim prijedlozima povezivanja ova dva korpusa hrvatskog naroda. Našim svećenicima u dijaspori puno je teže odgovoriti na sve potrebe vjernika iz mnoštva razloga. Pokrivaju veliki prostor, teško je imati pregled, stalne su migracije, nemoguće je organizirati sve oblike pastorala za sve skupine kako bi i trebalo, a zatim i jezične barijere i poteškoće, itd. Rezultat toga je da često nedostaju programi kakvi bi im trebali. Stoga, primijetio sam da oni čeznu i tragaju za programima i svećenicima iz domovine, te, osim toga, trebaju intenzivniju povezanost, osobito duhovnu, s domovinom. Ali isto vrijedi i u suprotnom smjeru: Hrvati iz domovine čeznu za našim ljudima po svijetu, žele ih bliskije doživjeti, upoznati, susretati se barem virtualno. Stoga se nekako nametnula ideja da, za početak, Hrvati u domovini i dijaspori, barem krenu zajedno moliti, u stvarnom vremenu. I to krunicu, najsnažniju i najrašireniju molitvu koja nas obilježava.
Koji su ciljevi Krunice Hrvata svega svijeta?
Ciljevi, koji su se tijekom vremena iskristalizirali, su vezani za onaj prvi osjećaj potrebe intenzivnijeg povezivanja Hrvata u domovini i svijetu na konkretnim duhovnim programima. Želja nam je, u molitvenom ozračju, domovini predstavljati živu vjeru naših zajednica i pojedinaca u svijetu, i tako još više snažiti svijest o jednom tijelu, duhovno povjerenje, ali i buditi želju za još većim zajedništvom, te, kroz molitvu, osvješćivati naše zajedničke potrebe i želje, kako na nacionalnom, tako i na vjerskom području. Za tim jedinstvom vape i svećenici, redovnici i redovnice, mladi i stari; oni koji imaju nekoga svoga u bijelom svijetu, kao i oni koji tamo nemaju nikoga bliskog. Samo na duhovnoj razini se događa i gradi ono najdublje jedinstvo, i to ćemo činiti i dalje, otkrivajući daljnje mogućnosti i izazove, na svakom području.
Hrvatska katolička misija London 2019. godine proslavila je pola stoljeća organizirane pastoralne skrbi za Hrvate u Ujedinjenoj Kraljevini. Njezin voditelj reći će da je zajednica uvijek bila brojčano mala, ali da je svakako dio Božjeg plana… “HKM London nastoji biti sigurna luka u kojoj naši vjernici mogu pronaći zajedništvo, riječ Božju, ohrabrenje, oprost, prijateljstvo i […]
Kakva je reakcija naših ljudi na sve ovo?
Svugdje diljem svijeta i domovine, bez izuzetka, gdje dođem imati neku duhovnu obnovu, prilaze mi brojni vjernici i svjedoče koliko im je krunica osobito značila u vrijeme pandemije koronavirusa, ali i sada, dok s nama mole krunicu svaku večer u 21 sat po hrvatskom vremenu na našoj Facebook stranici Krunica Hrvata. Mnogi svjedoče kako je po ovoj krunici u njihovu obitelj ponovno ušla zajednička obiteljska molitva, kako su upravo osjetili duhovnu povezanost s domovinom, i ponovno i u suprotnom smjeru. Brojni apeliraju kako ne smijemo prestati, nego kako moramo ponovno krenuti i sa subotnjim istodobnim krunicama, s čim smo, evo, i krenuli ove korizme.
Vi ste često u dijaspori i jedan ste od onih svećenika koji su naše iseljeništvo prešli uzduž i poprijeko vodeći seminare i duhovne obnove. Što Vam se čini, kakva je ta hrvatska dijaspora i što je ono najvrjednije što mi u iseljeništvu možemo darovati domovini?
Uvijek mi je velika radost odazvati se na poziv iz dijaspore i uvijek to doživljavam kako veliku čast i privilegiju. Možda stoga imam dojam da ipak nisam često. Iako vrlo rado odlazim u svaki kraj Hrvatske, najradije bih, zato što mi se čini da je to ondje daleko potrebnije, držao duhovne obnove samo po dijaspori. Stoga je to izazovnije. No, teško je generalizirati. Ponegdje je velika barijera jezik; ponegdje se čini da je glavni motiv našim vjernicima očuvanje socijalnog života Hrvata; ali se stječe dojam vjerske zapuštenosti, dok na primjer, u Njemačkoj i drugim europskim zemljama, imamo veći broj mladih na duhovnim programima nego u brojnim župama u domovini jer se dogodio ogroman odljev mladih naraštaja. Stoga osobito trpe naše župe, ali je i glad velika. Ali, generalno, čvrsta vjernost Katoličkoj crkvi i domovini vrlo je upečatljiva. Što se domoljubnih osjećaja tiče – a što nam je također silno važno – osjeća se ogromna glad za tješnjom povezanošću s domovinom, toliko da se bol osjeća u zraku. Dojam je da bi se tu moglo puno više učiniti, ali nešto okorjelo tome stoji na putu. Pa i stoga nam je važna ova molitva Krunice i stalno molimo da Bog providi putove povezivanja, pa i povratka u domovinu.
Dobro došli u šesti grad po veličini u Kanadi i treći u regiji Ontario. Prema podacima iz 2021. godine, Mississauga je dom više od 720 tisuća stanovnika, od koji se 37 posto izjasnilo kao katolici. U ovom relativno novom gradu, smještenom nedaleko od Toronta, djeluje i župa Hrvatskih mučenika, utemeljena 6. prosinca 1977. Budući da […]
Koja su Vaša najljepša iskustva vezana uz naše iseljeništvo?
Daleko najljepša stvar mi je upoznavanje novih lica kojima gori srce za Hrvatskom, ljude s visoko moralnim načelima, čvrste vjere i poštenja; čvrste pobožne vjerničke obitelji koje su sačuvale sve ono blago u našemu narodu kovano kroz stoljeća patnje. Ta posebnost vjerskog inacionalno „made in Croatia“ posvuda, od Amerike do Australije, uvijek me gane do suza. Ima ih i mladih koji su doselili tek prije nekoliko godina, ali i onih koji su ondje već treći naraštaj, ili još i više od toga. To su prava umjetnička djela, oaze milosti, u kojima se, kada budem gost, osjećam kao u raju. S tim se još jedino može mjeriti susret s predanim svećenikom koji izgara do zadnjeg žiška, a kakvih je bilo puno, svetih i predanih, posvuda gdje su bili Hrvati. Mogu još spomenuti – bez imalo podilaženja – kako me silno dojmio posjet Vašoj zajednici u Chicagu i kontemplacija nad povijesnim djelom ove kuće, uz riječi pokojnog fra Ljube Krasića ili ondašnjeg kustosa fra Joze Grbeša. Na puno mjesta sam o tome pričao. Te, na posljetku još jednu vrlo bolno i sveto iskustvo: posjet groblju Hrvata u Sydneyu kada su mi pred očima titrali hrvatski grbovi na nadgrobnim spomenicima hrvatskih imena. To me slomilo kao rijetko što u životu. Sve je to naša stvarnost, i ljepota, puna boli, ali koja nas sili na pronalazak smisla i nade, i novih putova i prožimanja žila živog zajedništva, jer to srca hoće, kao što su htjela i naših djedova.
Ima li u domovini, na svim njezinim razinama, svijesti i sluha za iseljeništvo?
U Hrvatskoj je posvuda prisutna neka velika disonanca onoga što Hrvat hoće i što bi htio, i onoga što institucije stvarno i čuju, ili žele čuti. Hrvatske institucije nisu naslonile uho na srce svom narodu da bi osjetile njegovo bilo. I mogu si to priuštiti jer je glas naroda prigušen, zaustavljen, pa uho prislanjaju negdje drugo, i nekome drugome. To se stoga odražava i na ovome području. Tako da, odgovor je dvoznačan: Narod jako žudi, čezne, i želio bi tješnje veze s dijasporom, i to se jasno vidi kroz ovu našu krunicu. No, što se institucija tiče, moramo malo i sami sebe okriviti: institucije su snažne onoliko koliko je civilno društvo snažno; koliko su naše inicijative brojne, snažne i domišljate. Mislim da tu leži ključni prostor promjene, čemu mali doprinos daje ova naša inicijativa. No, takvih mora biti daleko više. Tek kad se to dogodi, onda će i institucije jasno čuti – jer će morati – i glas i bilo naroda, i činiti kako on želi.
Predstavljamo Hrvatsko vjersko središte Sv. Nikola Tavelić iz Buenos Airesa, domaćina sljedeće Krunice Hrvata svega svijeta koja je na rasporedu u subotu, 1. travnja. Prvi povijesni podaci o Hrvatima na području tadašnje Argentine spominju hrvatskog isusovca Nikolu Plantića koji je ondje doselio 1748. godine. Plantić je rođen u Zagrebu 1720. Bio je profesor logike na […]
Krunica Hrvata svega svijeta postala je nezaobilazni dio naše hrvatske zbilje. Uspjeli ste je pozicionirati i učiniti prepoznatljivom. Što su sljedeći koraci? Koje projekte planirate i što je ono što naši ljudi u iseljeništvu mogu očekivati u skoroj budućnosti?
Svi smo pomalo u tome sudjelovali. No, vrlo brzo nam je postalo jasno da nam se otvara ogroman prostor i kako moramo odgovoriti na potrebe koje uočavamo. Nastavno na prvotni dojam kako, zbog specifičnih poteškoća, pastoral dijaspore treba dodatne impulse, nametnula se ideja za izradu jedne aplikacije koja će dodatno unaprijediti digitalni pastoral po mjeri Hrvata u domovini i svijetu. To će, kako planiramo, činiti na tri načina: prvo, tako što će nuditi na jednom mjestu sabrano mnoštvo duhovnih sadržaja kakvi su potrebni, najprije Hrvatima u dijaspori, ali uviđamo, i nama u domovini. Zatim će nastojati redovito prenositi duhovne programe koji se uvijek negdje diljem Hrvatske i dijaspore, održavaju, kako bi ih učinila dostupnim svima onima koji ih teško mogu pohoditi. Te, treće, nastojat ćemo i sami proizvoditi studijske programe, kakva je postojeća Krunica Hrvata, ali u druge brojne programe, duhovnih obnova, vježbi, kateheza, predavanja, molitvi i slično. Oko ovoga ćemo sigurno trebati i određena financijska sredstva pa uskoro kanimo krenuti i s kampanjom prikupljanja sredstava kako bi ovaj projekt bio vrhunske kvalitete i kako bi ga na profesionalnoj razini što prije mogli darovati našim vjernicima u svijetu, ali i u domovini. Uzdamo se u Božju providnost da ćemo to napraviti onako kako smo zamislili i da će to biti veliko obogaćenje digitalnog pastorala Hrvatima svega svijeta. Uzdamo se u zagovor Najvjernije odvjetnice Hrvata, koja je i zaštitnica ove krunice.
[ad_2]
Source link
