‘Mi vjernici želimo otvorenu Crkvu bez lokota na portama’

“O’ kako puk vapi da se kristološki spusite s vrh Kaptola na Dolac i Jelačića plac, pa da na Manduševcu porazagovarate sa Zagrepčanima i Zagrepčkankama kao Isus na zdencu sa Samaritankoma i čujete sve boli i tegobe svog naroda, prepuštenog smog sebi, kome kad sve oduzmite ostaju molitva Crkva i Bog”!

Poštovani nadbiskupe Dražene, u ovu zoru Bijele nedjelju, koju je papa Ivan Pavao Il, znakovito proglasio Nedjeljom Božjeg milosrđa, rekavši: „Ovo je najsretniji dan u mom životu!“, osobito mi je i zadovoljstvo čestitati Vam na izboru za novog nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije, čime postajete 77. zagrebački biskup, i 9. nadbiskup metropolit zagrebački. Zagrebačka nadbiskupija i njena živa Crkva, darom Božjeg Duha, s Vama započinje jedno novo razdoblje, što će vjerujem ostaviti svoj duboki trag na vjernički puk, kao i na ukupni crkveni duhovni i liturgijski život naše nadbiskupije i Crkve u Hrvata.

U obrani kršćanske vjere i hrvatskog nacionalnog identiteta, budite mudri pastir poput starine, čvrsta hrid, na buri jedro nesalomljivo i tisućljetni hrasta, sve za Krst časni i slobodu zlatnu. Povjerena Vam je velika odgovornost da svojim pastirskim štapom čuvate stado naše raspršeno od suvremenih lutanja, da bude na obiteljskom okupu postojano, nasuprot ovoj bezbožnoj borbi materijalističkog opstanka, da uz pomoć Boga i dalje budemo svoji i na svome. Da očuvamo svoju vjeru i vjernost Rimokatoičkoj crkvi, kroz povijest, očitovanu nadahnućima na prakrsnom zavjetu uklesanom jedinstvenom hrvatskom glagoljicom na kanenu zdencu ranohrvatske Višeslavove krstionice, oltarnoj gredi kneza Branimira… ANNORUM CHRISTI SACRA DE VIRG…, Duvanjskog polja, Tomislavova i Crkvenog Splitskog Sabora.

To su pečati, na trajnim zavjetima vjere naših otaca Rimokatoličkoj Crkvi, koja je izdržala sve nedaće i kušnje vremena, koja bijaše ziđe i predziđe kršćanske Europe, što je najsnažnijim krikom vjere, u otporu zlu fašizma i komunizma, svjedočio kardinal Alojzije Stepinac, za kog se nadamo da će te nam uskoro iz Rima donijeti vijest o proglašenju Svetim!

Posebno Vam oče nadbiskupe Dražene, želim nadahnuće, u području kulture i umjetnosti gdje postoji jedna velika praznina i urušenost, u Zagrebačkoj nadbiskupiji, koja traži novi zanos i odnos prema; obnovi, u potresu, porušenih crkvi, spomenika kulture, kao i posve novi pristup u stvaranja budućih arhitektonskih i umjetničkih, kulturnih i duhovnih vrijednosti, kako u pogledu obogaćivanja crkvenih i liturgijskih prostora, tako i stvaranja novog fundusa recentnog ovovremenog stvaralaštva. To je važno za našu sadašnju i buduću duhovnost, kulturu i umjetnost, posebno novih sakralnih prstora i pastoralnih centara, kao mjesta susreta i molitve i drugih sadržaja i događanja s kojih će se bistriti duh i um koji razvija kritičku svijest o našoj duhovnosti i grešnosti, nedodirljivosti i krhosti.

Ovo je je posebno važno razumjeti, kao trajni proces preispitivanja i potreba našeg kritičnog prosuđivanja, kroz dijaloga u Crkvi i društvu u cijelini, jer samo je Bog velik. Želim da Vas Stepinčev i Duh Božij obdari u nadbiskupa sremna goriti, Ecllesia militans u žrtvi za Crkvu, u Hrvata i Crkvu zagrabačku!

O’ kako puk vapi da se kristološki spusite s vrh Kaptola na Dolac i Jelačića plac, pa da na Manduševcu porazagovarate sa Zagrepčanima i Zagrepčkankama kao Isus na zdencu sa Samaritankoma i čujete sve boli i tegobe svog naroda, prepuštenog smog sebi, kome kad sve oduzmite ostaju molitva Crkva i Bog! Da, to bi bila gesta izlaska Crkve iz sakristija, uskih interesnih krugova, odabranika i ministranata, kanonika i kurija, prebendara i prebendarija, koje zatvaraju Crkvu zagrebačku u zidine Kaptola.

Jer, kao vijernici želimo otvorenu Crkvu bez lokota na portama, kojoj će te otključati vrata novih duhovnih procesa unutarnjeg ozdravljenja, koji su već jako dugo zakočeni, koji blokiraju duhovnu svijest i potrebu veće prožetosti i zajedništva unutar Crkve, kojoj ćete vjerujem dati snagom Duha, novi polet, nasuprot općoj društvenoj i crkvenoj hipokriziji i materijalistilčkoj koroziji, kojom smo posve ogrezli.

U tom skladu šutnje, hrvatski narod postaje kao plaho stado bez hrabrosti i samosvijesti, svojom i jednako tako zaslugom svjetovnog i crkvenog establišmenta. Ostajemo bez duhovnog orjentira i ideala, prijeko potrebni okaditi se mirisom Svetog dima, ljkovitog tamjana. Ta ljekovitost potrebna nam je, u ozdravljenju Crkve i duša, koja vape za Duhom vjere, srasle, u ljubavi prema svom Utemeljitelju Isusu Kristu!

Ad maiorem Dei gloriam!