Domovina Urednistvo
Prošle 2021. godine prodan je hrvatski kub „Dalmacija“ u Sydneyu, nakon kojeg je dio nekadašnje stare uprave kluba koju je vodio predsjednik kluba Veljko Bosnić i njegov brat Tom, imao između sebe sudski spor radi prodaje kluba. Sve je to uzrokovalo veliku uznemirenost u našoj hrvatskoj zajednici u Sydneyu a pogotovo među Blaćanima s otoka Korčule koji su zapravo faktično i vodili i činili najveći dio članstva toga kluba kroz sve ove godine. Kao novinar pokušao sam u više navrata razgovarati s članovima uprave kluba te našim čitateljima i zajednici donesti vijesti o tome što se događa, no jedan dio nekadašnje uprave nije se htio odazvati i govoriti o tome a drugi su kao argument iznosili to da je još uvijek u tijeku sudski spor pa ne smiju ili ne mogu govoriti. Kako smo čuli a sada i znamo – sudski spor je gotov( iako ima glasina da će članovi nove uprave koji su dakle ostali bez kluba ali im je na račun došao novac od prodaje pokrenuti novi spor kojim će pokušati novim dokazima opet osporiti prodaju kluba) – i sadašnje činjenice jasno govore da je klub „Dalmacija“ prodan. Cijeli taj pravni postupak i rješenje suda može se vidjeti na internet stranicama na adresi https://www.caselaw.nsw.gov.au/decision/180ca8b1fd18301edace5cc9
Mnogi stariji članovi kluba koji su svoje živote, trud, rad i novac uložili u taj klub javljali su nam se cijelo ovo vrijeme u redakciju naših novina. Jedan od njih je i 85-godišnji građevinski poduzetnik Joakim Jack Bačić koga sam u društvu kolege novinara Mark Franovića posjetio u njegovoj novoj i lijepoj kući u istočnom dijelu Sydneya u Wahroonga. U gotovo dvosatnom razgovoru kojeg objavljujemo zasada samo manji dio bili smo lijepo primljeni i cijelo vrijeme razgovora jeli kolače „blatske utopljenike“ kako ih zovu i rade u Blatu a koje je napravila Jackova žena Vjera koja nas je ugostila. Dok smo slušali vitalnog i u priči izuzetno odmjerenog poslovnog čovjeka starije dobi koji je još uvijek aktivan i u svom nekadašnjem poslu drago mi je da mogu reći i nešto o njemu samome.
Joakim Jack Bačić rođen je 31.3. 1937. u Blatu na Korčuli od oca Marka i majka Jake, uz dva brata -starijeg Petra rođenog 1931, sestra Petrica r. 1934, te brata Zdravka r. 1940. godine. Kada je završio osnovnu školu radio je na poljoprivredi s ocem, otišao u vojsku 1957. godine u Zagreb. Oženio se 1961. godine za Vjeru iz Žrnova, bio je na brodu radio kao pomorac kao mornar na palubi za „Obalnu plovidbu“ kompaniju iz Vele Luke s otoka Korčule. 1961 godine došao je u Broken Hill u Australiji, imao je tamo Jagodu Bačić svoju rodicu gdje je ostao živjeti raditi dvije godine. Jack Bašić je oduvijek bio uključen u zajednicu, čim je došao u Australiju tj. u Broken Hill počeo je igrati nogomet za tamošnji naš klub koji se zvao „Dinamo“. Klub su osnovali hrvatski doseljenici porijeklom iz Blata s otoka Korčule i Jacka su odmah prihvatili jer su znali da je bio dobar igrač u lokalnom klubu u Blatu koji se zvao a i danas mu je tako ime – „Zmaj“. Broken Hill je zapravo za većinu Blaćana koji su dolazili u Australiju bio prva adresa, kako kaže Jack a onda se otuda išlo dalje, u Sydney, Perth i već gdje je tko otišao. Jack je čuo da su u Queenslandu na sjeveru Australije zarađuju dobri novci na šećernoj trstici, i tako su sva tri brata jedno četiri godine radili taj posao od 1962 do 1964., jer je Joakim, tj. Jack oba brata doveo sebi u Australiju. Nakon toga stariji brat se vratio da bude s roditeljima u Blatu, a Joakim i mlađi brat su otišli u Sydney. Naime nakon četiri godine rada u Queenslandu Joakim je zaradio dovoljno da je mogao u Sydneyu kupiti sebi kuću. On i brat su se zaposlili u Sydneyu u kompaniji u kojoj je radilo puno Blaćana a koja je radila keramičke proizvode za kupaone, no to je bilo kratko vrijeme, a onda su počeli kao i dobar dio njihovih zemljaka a pogotovo iz Blata raditi u graditeljstvo. Počeli su kupovati stare kuće, uređivati ih i prodavati, graditi svoje kuće. 1987. godine Joakim je prihvatio biti agent za prodaju nekretnina, a poslije desetak godina otvorio je svoju vlastitu agenciju za nekretnine „Dalmatina“ sa nekoliko djelatnika, a sve to uz gradnju kuća koju je cijelo to vrijeme radio i vodio. U posao je uključio i svoje sinove, Kena rođenog 1965. godine i Petra koji je rođen 1971. godine.
Dok Jack priča o svom životu spominje kupovinu kuće u Chatswood u Sydneyu osamdesetih godina prošlog stoljeća u kojoj su se Blaćani okupljali, spominje svog vršnjaka iz Blata dr. Konstantina Bosnića koji isto nije svojim idejama kada je došao iz Zagreba uspio promijeniti većinsko mišljenje koje je vladalo u tadašnjem klubu Blaćana. No promijene su se počele dešavati kada je izabran u klubu novi predsjednik Drago Oreb, prodala se je postojeća kuća, kupila se nova zemlja za klub i počela je izgradnja novoga kluba i to je temelj današnjega kluba „Dalmacija Sydney“ koji je sada prodan. Iz duge autobiografske priče o svom životu koji je u kratkim crtama ispričao Joakim mogao bi se napisati roman ili snimiti film no i dalje ostaje neodgovoren upit radi kojeg smo i došli do Joakima – zašto je prodan klub „Dalmacija“ u Sydneyu?
Pitanje koje postavio Joakim Jack Bačić ponavljam i ja te pitam našu zajednicu u Sydneyu – zašto je prodan klub „Dalmacija“? Te dodajem još jedno, što će postojeća nova uprava tog kluba učiniti s novcem koji sada ima na svom računu?
