Veliko cjelonoćno hodočašće Svetom Josipu u Sydneyu pod nazivom „Camino of St. Joseph“ koje je održano u noći s petka 29. travnja na subotu 30. travnja a sve to dan prije samog spomendana Svetog Josipa Radnika koji se slavi u nedjelju 1. svibnja prozvao sam hrvatskim jer je skoro pola učesnika bilo Hrvata. Hodočašće je bilo organizirano po drugi puta te je sa prošlogodišnjih prvih četrdeset učesnika brojka ove godine otišla na preko 150 a cijeli taj molitveni događaj su na „ljestvicu više“ podigli hrvatski katolički vjernici najviše zaslugom zajednice Vitezova Predragocjene Krvi Kristove koju čine Hrvati iz Sydneya. Samo hodočašće počelo je u petak večernjom misom u 21 h u crkvi Svetog Jeronima u Punchbowlu koju je predvodio biskup Richard Umbers. Nakon svete mise i blagoslova medaljica Blažene djevice Marije koji su svi sudionici stavili oko vrata uslijedilo je hod od 25 kilometara uzduž Sydneya s time da su otprilike svakih sat vremena hoda uslijedile molitvene postaje, i to redom u crkvama – St. Felix u Bankstown, Immaculate Heart of Mary u Seftonu, Sveti Petar u Berala, St. Joachim u Lidcombe, zatim medjupostaja u Cathy Freeman Park u Homebush Bay te završetak i zadnja postaja s misom u 6.20 ujutro u subotu u St. Michael crkvi u Meadowbank. Na to fizički podosta zahtjevno hodočašće jer tempo hoda bio je prilično brz po izuzetno lijepom vremenu jesenske noći bilo je milina i doista blagoslov biti dio te povorke. Na samom početku kolone bio je visoko uzdignut križ za kojim su slijedili više molitvenih barjaka s Gospinim i likom Svetog Josipa a vrijeme tijekom hoda bilo je uglavnom rezervirano za prijateljske razgovore i molitvu. Bilo je fascinantno gledati prijelaz i prolaz duge kolone muškaraca s krunicama u ruci gradskim ulicama te reakcije prolaznika i vozača koji su to sve gledali iz svojih auta. Dobar dio hrvatskih hodočasnika činili su radnici sličnih građevinskih zanimanja onom Sv. Josipa koji je bio stolar te je bilo upravo dirljivo gledati kako ti naizgled ali i stvarno tvrdi i čvrsti muževi u fizičkom poslu, krotko u molitvi hodaju i časte svog zaštitnika – svih radnika – Svetog Josipa.
Prizor hodočasnika koji u tišini ulaze u crkve u kojima je osvijetljen samo Presveti oltarski sakramenat, njihovo klečanje, pobožnost i molitveni stav poniznosti, prebiranje zrna krunice u krupnim i hrapavim muškim rukama, svećenici koji ih dočekuju u crkvama te bodre i ohrabruju poticajnim riječima ne samo za noć u kojoj su hodili nego i za daljnji nastavak života, mir i snagu koju je isijavala ta kolona sydneyskim ulicama nešto je što je riječima teško opisati.
Sav napor, trud i umor te večeri hodočasnici su prikazali za svoje obitelji, za svoje supruge i djecu.
U Australiji gdje s jedne strane većina stanovnika više uopće nisu kršćani, događa se izgleda zasada „tiha revolucija“ i molitveni „protuudar“ koji kako se vidi predvodi hrvatska zajednica no opis tog fenomena ostavimo za neki drugi izvještaj. Sveti Josip koji je službeni zaštitnik Hrvatske već stoljećima očito otvara i svoju australsku podružnicu čiji je izgleda posao „otvorenja“ povjerio svojim vjernim štovateljima iz male evropske Lijepe naše.
Sveti Josipe zaštitniče Hrvatske čuvaj, štiti i blagoslovi i našu drugu domovinu Australiju, te sve očeve i muževe, sve radnike svijeta koji se bore i vode svoje povjerene im obitelji u današnjem svijetu.