Tri oproštaja od Fabijana Lovokovića

POČIVAJ U MIRU BOŽJEM FABIAN LOVOKOVIĆ

Poziv za slobodnu i neovisnu Hrvatsku živio je u nama do ostvarenja tog gotovo vječnog cilja 1990-tih godina, u hrvatskoj zajednici hrvatskog iseljeništva u Australiji desetlijećima i to uveliko zahvaljujući Fabijanu Lovokoviću. Bježući 1945. godine iz mračne novoutemeljene komunističke Jugoslavije kojoj je visoki cilj bio ugnjetavati, klati, mrziti i proganjati sve Hrvate i Hrvatice koji su se borili za i koji su željeli neovisnost Hrvatske nakon pet godina izbjeglištva u Austriji nastanio se Fabijan Lovoković u Sydneyu 1950. godine. Preminuo je u Sydneyu u ponedjeljak 28. ožujka 2022. i s njegovim odlaskom Svevišnjemu ugasilo se na ovoj zemlji i jedno konstantno blistavo svijetlo koje nas je kao hrvatsku zajednicu Australije (pa i svijeta) stalno podsjećivalo na neprocjenjivu vrijednost hrvatske slobode od komunizma i motivirao nas na aktivnosti održavanja hrvatskoga identiteta u Australiji. Bila mi je osobno posebna čast poznavati Fabijana i s njim raditi, rame uz rame, u nekoliko projekata za dobrobit hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu tijekom proteklih nekoliko desetljeća.

Fabijan Lovoković bio je izdavač, glavni urednik i publicist australsko-hrvatskog tjednika “Spremnost” od 1957. do 2007. godine kada su iste novine prestale i izlaziti. Lovokovićeva “Spremnost” okupljala je Hrvate ne samo u Australiji već diljem svijeta osobito one koji su bili snažni i odlučni borci protiv komunizma i Hrvatske unutar te jugoslavenske tvorevine te se ovaj tjednik veoma lako i ispravno može usporediti sa lučem hrvatske slobode i neovisnosti. Tijekom Domovinskog rata Fabijan je nastavio i fizički ojačao svoje aktivnosti za slobodu Hrvatske jakim i djelotvornim tempom i žarom. Sakupljao je novčanu pomoć Hrvatskoj, govorio na brojnim prosvjedima i javnim nastupima protiv rata srpske agresije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegoviniu te istim se zalagao za neovisnu islobodnu Hrvatsku, vršio je dobrovoljne dužnosti u Upravnim odborima hrvatskih udruga i društava u Sydneyu i po Australiji. Svoje aktivnosti u korist hrvatskog imena i hrvatske istine širio je svugdje te bio dio javnih nastupa u raznim australskim društvenim i političkim hodnicima moći i to često u vremenima kada je UDBa vodila računa o tome da lažima i podmetanjima crni i ocrni hrvatsko ime u Australiji i diljem svijeta. Fabijan Lovoković predstavlja svojevrsno oličenje udbinih žrtava u iseljeništvu jer je često bio meta orkestriranih laži protiv Hrvata u sklopu sada poznatih udbinih aktivnosti lažima i klevetama u Australiji protiv Hrvata. Ali Fabijan Lovoković predstavlja i oličenje i snagu s kojom su Hrvati dokazali vlastitim djelima da je hrvatski narod koji se uvijek borio za neovisnu Hrvatsku dika i čast čovječanstvu.

 

Njegove bogate publicističke aktivnosti bile su temelj njegove opsežne knjige „Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća“ koju je izdao 2010. iz Sydneya, Kingsgrve.  Njegove knjige „Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća“, Kingsgrove 2010. te kronika pomoći australskih Hrvata u Domovinskom radu „U pomoć Hrvatskoj“, Kingsgrove 2016. , digitalizirane su i dostupne u Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. One i jesu trajno svjedočanstvo hrvatske dionice Fabijana Lovokovića ali i mlađih naraštaja u Australiji koja je Hrvatima željnih hrvatske slobode i pružala mogućnosti i potporu za zakonitu borbu protiv komunističke Jugoslavije.

 

U svibnju 1996. godine Prvi predsjednik Republike Hrvatske, Dr. Franjo Tuđman, odlikovao je Fabijana Lovokovića odličjem Red hrvatskog pletera koji se dodjeljuje za zasluge unapređenje napretka i ugleda Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.

 

Hvala ti Fabijane za sve što si učinio žrtvovanjem i ljubavlju za našu domovinu Hrvatsku i hrvatski narod diljem svijeta. Hvala tin a obrani hrvatskog imena diljem svijeta. Evo pomislih na tebe kada se sjetim pjesme iz 1842. godine hrvatskog velikana poezije Dmitrija Demeter koji je u svojoj pjesmi napisanoj kao hrvatska budnica te povodom 600. obljetnici bitke na Grobničkom polju te pobjede Hrvata nad Tatarima, “Pjesma Hrvata” poznata i pod nazivom “Prosto zrakom ptica leti”, čije je stihove i uglazbio slavni naš Vatroslav Lisinski, napisao ovo:

 

“Prosto zrakom ptica leti,

Prosto gore zvijer prolazi,

A ja da se lancim speti

Dam tuđincu da me gazi?

Tko ne voli umrijet prije,

U tom naša krv ne vrije!

 

Znam da moji pradjedovi

Cijelim svijetom gospođahu;

A ja jezik da njihovi

U robskome tajim strahu?

Tko ne voli umrijet prije,

U tom naša krv ne vriije!

 

Sam ću ubit mog jedinca,

Nož u srce rinut žene;

Neg da vidim od tuđinca

Slobode mi porušene.

Tko to izvest gotov nije,

U tom naša krv ne vrije!

 

Sâm ću palit krov nad glavom,

Pripravit si grob gorući;

Neg’ da tuđin mojim pravom

U mojoj se bani kući.

Tko to izvest gotov nije,

U tom naša krv ne vrije!”

 

Zbogom Fabijan Lovoković! Neka ti dragi i milostivi Gospodin daruje pokoj vječni i neka nad tobom svijetli vječna svjetlost, mir i ponos duše.

 

Ina Vukić


IN MEMORIAM

 

Fabijan Lovoković (Podgorač, Hrvatska, 18. siječnja 1927. – Sydney, Australija, 28. ožujka 2022.)†

 

U ponedjeljak 28. ožujka 2022. u vječnost se preselio Fabijan Lovoković ugledni pripadnik i aktivni član hrvatske zajednice u Sydneyju i cijeloj Australiji. Fabijan Lovoković bio je hrvatski rodoljub par excellence. Od svog dolaska u Australiju 1950. godine neumorno je radio za svoj hrvatski narod i svoju domovinu Hrvatsku. Pripadao je onom naraštaju hrvatskih domoljuba, doseljenika u Australiju poslije Drugog svjetskog rata koji su uglavnom bili politički emigranti. Oni su nosili baklju i držali luč hrvatstva, čvrsto su stajali uz svoja temeljena načela i ideje: hrvatske slobode i hrvatske neovisnosti. Odlučno su promicali ideju prava hrvatskog naroda na svoju slobodu, samostalnost i samobitnost. Skoro su pola stoljeća svijetu tumačili i govorili: Mi smo Hrvati, nismo Jugoslaveni! I pokazalo se da su bili u pravu.

 

Nadahnuti državotvornom idejom i idejom hrvatske neovisnosti, kojih se nisu ni stidjeli ni odricali, unatoč mnogim neugodnostima i pritiscima s kojima su se suočavali ovdje u Australiji, Hrvati su pedesetih godina 20. stoljeća počeli stvarati i promicati svoj hrvatski identitet te izgrađivati svoje hrvatske zajednice. Hrvatska državnost i neovisnost bile su im svjetionik u svim njihovim nastojanjima. Može se komotno reći da nije bilo hrvatske domoljubne udruge ili hrvatskog domoljubnog društva u Australiji kojima glavni cilj nije bio hrvatska državnost u najširem smislu te riječi. U tom kontekstu promidžba hrvatskog imena i očuvanje hrvatskog identiteta bila je njihova glavna preokupacija.

 

Upravo ovi Hrvati-doseljenici, s izoštrenom sviješću o svome hrvatskome podrijetlu i svome hrvatskome identitetu – pojačani i potmognuti valovima doseljenja Hrvata šezdesetih i sedamdesetih godina – bili su čvrst temelj na kojemu je nikla i izgrađena organizirana hrvatska zajednica, prepoznatljiva kao iznimno hrvatska u višekulturalnom mozaiku australskih doseljeničkih zajednica.  Hrvatski domoljubi gradili su i izgrađivali svoje hrvatske zajednice prema uzoru na sve ono što postoji u  višekulturalnoj australskoj zajednici kao i po uzoru na ono što su imale druge etničke zajednice. U početku su gradili hrvatske klubove i domove, crkve, osnivali nogometne klubove i hrvatske političke organizacije. To su kasnije dopunjavali i upotpunjavali hrvatskim novinama, hrvatskim radijskim programima, utemeljenjem hrvatskih folklornih skupina, otvaranjem škola hrvatskoga jezika, hrvatskim studentskim društvima, kulturnim i književnim društvima, hrvatskim dramskim društvima, studijem hrvatskoga jezika, stvaranjem zaklada za studij hrvatskog jezika, društvima hrvatskih umirovljenika, staračkim domovima i njegovalištima, a ponegdje i pjevačkim zborovima i klapama.

 

Ovo sve navodim zato jer mi je dobro poznato da je u svemu ovome aktivno sudjelovao, a često bio i spiritus movens, Fabijan Lovoković. Osim toga, Fabijana Lovokovića ćemo dugo pamtiti i po Hrvatskom tjedniku Spremnost, čiji je glavni urednik bio 50 godina, te dvije knjige koje je objavio početkom 21. stoljeća: Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća i  U pomoć Hrvatskoj.

 

Fabijan Lovoković bio je urednik Hrvatskog tjednika Spremnost od njegova nastanka 1957. do gašenja u prvom desetljeću 21. stoljeća 2007. godine. Uredničko stajalište Spremnosti odražavalo je nepriznavanje države i vlasti Jugoslavije kao legitimnog i zakonskog predstavnika hrvatskog naroda. To dobro potvrđuje i prva fotografija u njegovoj knjizi Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća na kojoj mladić drži natpis: „Molim te, nemoj me zvati Jugoslaven! Ja sam Hrvat. Jugoslavija je za Hrvate simbol ropstva.“

 

Njegove dvije knjige Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća i  U pomoć Hrvatskoj (o pomoći australskih Hrvata Domovini u vrijeme velikosrpske i JNA agresije na Hrvatsku i BiH) digitalizirane su i dostupne u Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kao trajno svjedočanstvo hrvatskog doprinosa i doprinosa naraštaja Fabijana Lovokovića hrvatskoj zajednici u Australiji i australskoj multikulturnoj zajednici. Iz knjige Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća veoma je lako zaključiti da su hrvatski doseljenici nakon 2. svjetskog rata imali ključnu ulogu kako u razvoju hrvatske zajednice, tako i u razvoju multikulturalne Australije.

 

Iako o Hrvatima i hrvatskoj zajednici u Australiji postoji znatna literatura, na hrvatskom i engleskom jeziku, knjiga Fabijana Lovokovića Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća vrijedan je doprinos toj literaturi. U njoj su prikupljeni i navedeni brojni podatci o društvenim, kulturnim, sportskim, vjerskim i političkim aktivnostima hrvatskih doseljenika u Australiji u razdoblju poslije 2. svjetskog rata. Lovokovićeva će knjiga, nesumnjivo, pridonijeti boljem razumijevanju povijesti i problema hrvatske zajednice u Australiji tijekom vrlo teškog i turbulentnog razdoblja.

 

Ime Fabijana Lovokovića vječno će ostati kao primjer ljubavi , brige i nadahnuća za obitelj, čovjeka i Domovinu Hrvatsku. Neka njegovu dušu naš Veliki Gospodin obdari vječnim mirom i svjetlom,  a od nas neka primi izraze naše ljudske zahvalnosti za sva njegova dobra djela.

 

Ovdje želim izraziti iskrenu sućut Fabijanovim kćerkama Diani i Vesni, njihovim muževima Branku i Boži, kao i njegovima unukama i unucima i praunučadi.

L. Budak

 


A TRIBUTE TO FABIAN LOVOKOVIC

A strong patriot for Croatia – the superb Editor of Sydney’s long-running Spremnost newspaper. Fabian was there when Croatia needed him – with his newspaper he fought tirelessly for the freedom and integrity of his country.

Right from the aggression against Croatia after World War II and the Bleiburg massacre, he saw what was coming and he was there at the peak of Croatia’s crises in the 1990’s when the Serbs unleashed their horrific destruction to take Croatia. Fabian donated all his life to the Croatian cause.

A wonderful husband, father and grandfather. He was my great friend, supporter and mentor – how many times did I ring him? seeking his astute advice, his boundless knowledge; how many articles did he print for me – so many – over so many years – and without hesitation he supported my two Bleiburg books, ensuring “Britanija i Bleiburska Tragedija” went far and wide to spread its message.

We will miss you sorely Fabian. You were unique, one of a kind. My God grant you an exceptional peace in his Kingdom.

Sincere condolences to all Fabian’s family

Suzanne and Gaspar Pincevic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Fabian Lovoković – 50. godina „Spremnosti“ iz Sydneya

„Resurrected Faces of Vukovar 1991 – 2021“ – Editor, Julienne Busic