Domovina uredništvo
Slučaj valdenza i albigenza dobar je primjer što se događa kad se ljudi usredotoče na grijehe svećenika i biskupa. Mislim da je takvo kritiziranje hrana našoj oholosti i da može učiniti da se osjećamo nadmoćnima vođama naše Crkve. Odatle ne treba mnogo da se njihov nauk počne poistovjećivati s njihovim ponašanjem i da se počne odbijati crkvene doktrine.
U 13. stoljeću mnogi su svećenici najviše marili za bogaćenje i ugodan život. Rijetko su propovijedali, gotovo nikad nisu učili, i plaćali su za visoke položaje da bi se tako još više obogatili. Bilo je svećenika koji su otvoreno živjeli sa ženama i tako sablažnjavali narod. Neki su biskupi bili nevjerojatno bogati, i prodavali su crkvene položaje kako bi nastavili raskošno živjeti. Mnogi su ljudi bili jednako loši kao i njihovi vođe.
Tada su se pojavili mnogi tzv. ‘proroci’, neki dobri, neki ne tako dobri. Govorili su da će ljude zadesiti užasne kazne ako se ne obrate. Jedan od tih reformatora bio je i Pierre Valdo. Dobro je započeo: odrekao se bogatstva, živio u siromaštvu i širio vjeru. Imao je mnogo sljedbenika, koji su također živjeli u siromaštvu i činili pokoru. No kad su bez dopuštenja počeli propovijedati protiv lijenih i grješnih svećenika, lyonski ih je nadbiskup izopćio.
Valdenzi, kako su se nazivali, otišli su papi, koji ih je ohrabrio. Pohvalio je Pierrea što živi u siromaštvu i dozvolio njemu i njegovim sljedbenicima da potiču ljude da žive moralno i sveto gdje god im to biskupi dopuštaju. No kako nisu bili teolozi, nije im bilo dopušteno tumačiti Bibliju ili poučavati ljude u vjeri, ali oni su to svejedno činili.
S vremenom su počeli činiti mnogo pogrješnih stvari, npr. stavljati svoje tumačenje Biblije iznad papinog autoriteta, poricati postojanje čistilišta i protiviti se štovanju svetaca. Također su odbijali ispovijedati se pred nemoralnim svećenicima, i ispovijedali su se pred dobrim ljudima koji nisu bili svećenici. Zbog svega ih je toga papa 1184. godine izopćio.
No i dalje ih je bilo mnogo, i nastavili su širiti svoja kriva vjerovanja. Pojavili su se i albigenzi ili katari, koji su materijalni svijet smatrali zlom. Poricali su važnost sakramenata, a naročito braka. Mnogo je ljudi slušalo preostale valdenze i katare, jer su oni, za razliku od svećenika, živjeli evanđeosko siromaštvo.
