Domovina uredništvo
Postoje nebrojene studije raznih društvenih i humanističkih disciplina koje detektiraju nestanak kršćanstva u Europi. Ništa novo. Tako je prošli tjedan i francuska filozofkinja Chantal Delsol izdala knjigu baš takvog naslova, „Kraj kršćanstva“. Pod tim ona smatra nestanak kršćanstva kao civilizacije, koje utječe na donošenje zakona, na javni moral i institucije. No to ne znači nestanak kršćanstva i kršćana kao vjere, oni će i dalje, kao manjina, nastaviti postojati, ali bez ikakvog utjecaja na društvo i društvene procese, na izgradnju (nove) europske civilizacije, što je, na kraju krajeva, europski Ustav (Lisabonski ugovor) i amenovao odbijajući spomenuti kršćanske korijene Europe, negirajući istinsku važnost kršćanske civilizacije za formiranje Europe u prošlosti, pa je logično iz takvog duha vremena odbiti bilo kakvu važnost kršćanstva i za budućnost europske civilizacije.
U redu, nemamo se razloga ne složiti s očitošću nestanka kršćanstva kao civilizacije, ali u povijesti, svaki put kada bi neka „velika priča“ koja je prožimala sve pore društva nestala, u tu prazninu mora uskočiti nešto drugo koje će istu prazninu popuniti.
Prema Chantal Delsol u tu prazninu upada nova europska religija koju je nazvala kozmoteizam: „Kozmoteizam je novo vjerovanje. Kada kršćanstvo izblijedi, ne zamjenjuje ga neko ništa. Ostaje, doduše, nezanemariv postotak kršćana. Ali ostali ne padaju u ništavilo, oni traže zamjenske priče, počinju vjerovati u druge stvari. To je štovanje svijeta. To je ono što se događa s ekologijom, koja je u procesu postajanja religijom“, zaključuje Delsol.
Spašavanje planeta
Ekologija, kojom je zapad opsjednut, tako kopira religijske termine i mehanizme. Umjesto o brizi za okoliš (dakle, nisam protiv ekologije) govori se o „spašavanju planeta“, što je soteriološki, teološki termin. Umjesto Gospe ljudima se ukazuje mala Greta i, kao u Međugorju, svako malo čovječanstvu šalje svoje poruke i pozive na ekološko obraćenje. Tu je i apokaliptički ton ekoloških klerika koji govore identičnim apokaliptičkim jezikom kao i Biblija, govoreći o, doslovno, smaku svijeta, nestanku života kao takvog. Jednako kao i religija, ovim novim svećenicima i navjestiteljima spasenja svijeta, važno je proizvesti osjećaj krivnje. Čovjek više nije popravljivi grešnik koji treba ispovijed i kajanje, on je sada nepopravljivi „tumor svijeta“ odgovoran za sve u kontekstu klimatskih promjena, te samim tim postaje objekt nove ekološke inkvizicije putem različitih zelenih poreza (kao indulgencije u srednjem vijeku) kojima može „otkupiti“ vlastite grijehe. Ta zelena inkvizicija najviše napada sirotinju, kako je fenomen žutih prsluka pokazao.
Ostatak članka pročitajte na ovome linku: https://www.hkv.hr/vijesti/komentari/38259-i-sola-umjesto-gospe-ljudima-se-ukazuje-mala-greta-i-kao-u-medugorju.html
