Put iz Sydneya za Hrvatsku

U ovim vremenima oko Kovida 19 koji još ne posustaje u našoj hrvatskoj zajednici događa se još jedna zanimljiva i vrlo važna stvar: naime mnoge mlade obitelji ubrzano se vraćaju za stalno i trajno u Hrvatsku. Gledajući što se događa i kako je koja zemlja odgovarala na krizu oko Kovida 19 mnogi su s zaprepaštenjem otkrili i shvatili da je jedna od nekadašnjih perjanica zapadnog svijeta taj naš prekrasni kontinent na kraju svijeta, južne polutke – demonstrirao i iskazao nepojmljive mjere policijskog i državnog nasilja gušeći svaki pokušaj drugačijeg mišljenja ili suprostavljanja ovdašnjoj zdravstvenoj politici i njenim mjerama oko Kovida 19.

Doduše ruku na srce mogle bi se pisati knjige i studije a netko će to vjerojatno jednog dana i napraviti kako su i druge zapadne zemlje u Evropi a i širom svijeta radile i još rade isto ili slično ucjenjujući ljude na prisilno cijepljenje te druge mjere zaključavanja, no mislim da je ona posebnost Australije kao bogate, demokratske zemlje i poželjnog mjesta za življenje nestala i pitanje je da li će se ikada više vratit pogotovo kada biste to pitali recimo stanovnike Melbourna koji je svjetski rekorder u tome koliko je dana bio zaključan. Što vam vrijede svi novci na svijetu, sve kuće i auti sve ove prekrasne plaže, parkovi i priroda Australije kada ste zaključani i ne možete ni iz vlastite kuće. I ne samo to, koliko god vi volite i poštujete tu zemlju i zahvalni ste joj, vi znate i osjećate da to nije vaša Domovina, jer vaše srce je cijelo vrijeme negdje drugdje u – Hrvatskoj.

A Hrvatska je bez obzira na trenutnu hrvatsko-srpsku vladu premijera Plenkovića, na korupciju koja je u odnosu na Australiju očita i vidljiva, bez obzira na sve pokušaje ideološkog silovanja i lažiranja praktično jučerašnje povijesti oko Domovinskog rata i npr. pozdrava “za dom spremni”, dakle bez obzira na sve to – Hrvatska je prekrasna, ugodna za život, članica je Evropske unije tržišta od 500 milijuna ljudi u odnosu na naših australskih 25 milijuna, i ona je – naša Domovina.
Hrvatska je toliko posebna, toliko rijetka i tako lijepa, ona je – Lijepa Naša!

Svi problem i svi hrvatski nedostatci ništa su gledano na količinu ljubavi, zanosa i neukrotivog duha oslobodjenih slavnim Domovinskim ratom i svojom nezavisnom državom koju napokon imamo. Svi naši sportski uspjesi, svi naši Mate Rimci, Infobipi i slične private kompanije koje su već sada vrijedne milijarde dolara a mnogi se tek začinju i nastaju – svi oni su mogući i biti će još veći jer imamo svoju državu – Lijepu našu. O tome nam svjedoči i Goran Šaravanja iz Sydneya i toliki drugi koji su shvatili da je naša Hrvatska rodjena nakon Domovinskog rata doista posebno mjesto na ovom svijetu.

Svaka čast Australiji no kako su Irska ili Izrael ekonomski preporodjeni u desetljeće ili dva i primjeri su izvrsnosti i ekonomskog bogatstva – uzor su i primjer onome što Hrvatsku tek čeka. I Irska i Izrael uspjeli su i opstali zahvaljujući svojoj dijaspori. Hrvatska dijaspora je svojom ekonomskom pomoću i ljubavlju pomogla da se rodi slobodna Hrvatska a sada je došlo vrijeme da se dijaspora opet uključi u razvoj Hrvatske da ona postane europska Irska i evropski Izrael pogotovo gledajući da su nam susjedi Srbija, Crna Gora i nažalost sve više većinska muslimanska Bosna i Hercegovina.
Hrvatska dijasporo 1991.-1995. je bila tek prva etapa, imamo Hrvatsku, a sada je valja uzeti iz ruku djece udbaša i crvene buržoazije i pretvoriti je iz nekadašnje i još uvijek socijalističke republike u nezavisnu državu.

Hrvatska je vrijedna naših života, našeg truda i rada, hvala na svemu Australijo, evo nas draga Domovino – Hrvatska!