Domovina uredništvo
”Nedavno smo mogli gledati Hrvatsku čak tri sata na svjetski poznatom National Geographicu. Slavni kuhar Gordon Ramsay u Istri, priča o Rimac automobilima, pa Hrvatska iz zraka. To je fantastična promocija ‘Lijepe naše’. Svi sada jedva čekaju doći ovamo, jer je slika Hrvatske u svijetu danas vrlo pozitivna. To ostavlja trag kod onih koji odlučuju gdje investirati. To je takozvani ‘soft power’, a toga je malo tko svjestan”, primjećuje Goran Šaravanja, ekonomski stručnjak i konzultant – povratnik iz Australije. Dodaje da su mnogi u Hrvatskoj previše negativni, zbog čega nije lako provesti nužne reforme. ”Ovdje se fokus stalno stavlja na razlike, a ne na ono oko čega se slažemo, što je pogrešno’, naglašava.
Ministar Josip Aladrović na HTV-u je nedavno izjavio kako je Hrvatska ‘fenomenalno mjesto za život’, da je u posljednje dvije-tri godine vidljiv trend povratka ljudi koji su otišli iz Hrvatske, kao i da je prisutan kontinuirani dolazak stranaca u našu zemlju…
Na pitanje, bi li vršnjaka iz Australije nagovorio onda da dođe u Hrvatsku, odgovorio je: ‘Apsolutno bih!’
S druge pak strane, docent dr. sc. Tado Jurić, koji u neposrednom kontaktu s iseljenicima istražuje razloge iseljavanja iz RH u posljednjih osam godina, tvrdi da hrvatska država nije ispunila glavni cilj svoga postojanja jer nije osigurala opstanak svojih građana – zbog čega toliki na koncu i iseljavaju.
”Premda je korupcija jedan od glavnih razloga masovnih odlazaka iz RH, višegodišnji val iseljavanja nije potaknuo političke elite na oštar obračun s korupcijom. Čak štoviše, nova studija pokazuje da korupcija raste s iseljavanjem! Iz Hrvatske odlaze oni koji žele promjene”, istaknuo je u nedavnom razgovoru za naš portal doc. dr. sc. Tado Jurić.
Ekonomski fakultet završio u Sydneyu
Što o navedenim posve oprečnim tumačenjima trenutnog stanja i mogućnosti Republike Hrvatske te o odnosu RH prema iseljavanju i iseljenicima misle, pak, povratnici iz hrvatske dijaspore, pokušali smo doznati u razgovoru s Goranom Šaravanjom, uglednim ekonomistom, konzultantom i povratnikom iz Australije.
Valja napomenuti da je Šaravanja Ekonomski fakultet završio u Sydneyu, nakon čega je radio u Ministarstvu financija savezne države Novi Južni Wales u Australiji, da bi 1999. stigao u Hrvatsku, od kada živi i radi u Zagrebu.
Na početku razgovora, kojega smo vodili na terasi Bornsteina – vine bara i vinoteke na zagrebačkom Kaptolu – u vlasništvu Ivana Srpeka, također povratnika iz Australije, gospodina Šaravanju zamolili smo da ispriča zbog čega je odlučio doseliti u Zagreb te da opiše najupečatljivija iskustva koja je doživio nakon preseljenja u hrvatsku metropolu.
”Pripadam drugoj generaciji hrvatskih iseljenika koji su novi dom potražili u Australiji. Moj otac (Drago Šaravanja, hrvatski književnik i publicist) rodom je iz sela Lipno pored Ljubuškog, a majka je iz Zadra. Tata je izbjegao u Italiju iz tadašnje Jugoslavije jednog od državnih praznika 1959. godine. Pretpostavio je da će graničari toga dana biti malo ‘pod gasom’ te da tako ima veće izglede preko granice prijeći neopažen. I uspio je. U Italiji je godinu dana čekao papire kako bi mogao iseliti u Australiju, ili u Kanadu. Na kraju je otišao u Australiju, gdje je kasnije radio kao inženjer u zrakoplovstvu. Uz to, završio je kroatistiku i slavistiku na fakultetu u Sydneyu, po programu zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Moja majka u Australiji je radila kao profesorica”, ističe Goran Šaravanja, jedan od rijetkih potomaka hrvatskih iseljenika kojemu su oba roditelja fakultetski obrazovana.
Ponosan jer je prvi iz obitelji ‘probio led’
Napominje odmah da je sretan i ponosan što je prvi iz obitelji probio led vrativši se u (pra)domovinu Hrvatsku. Nakon njega vratili su se i njegovi roditelji, dok mu je brat ostao ‘dolje’.
”Došao sam u Zagreb u dobi od 26 godina. Prije nego sam doselio, rekao sam sebi da moram ponijeti toliko ušteđevine da barem dvije godine mogu ovdje živjeti bez primanja. No, nije mi trebalo dugo da se snađem. Nakon nekoliko tjedana unajmio sam stan u Martićevoj u centru Zagreba i potom krenuo čitati, pratiti događaje, upoznavati se s pravnim sustavom te upoznavati nove ljude”, tumači, sa smiješkom naš sugovornik koji nikada nije požalio što je iz ekonomski razvijene, pravno uređene i poprilično bogate Australije preselio u tek nastalu samostalnu državu Hrvatsku.
”Ako želite biti uspješan povratnik, morate razmišljati pozitivno i prihvatiti novo društvo. Najbolje je prihvatiti ono što je pozitivno ovdje, a negativno odbaciti, te uzeti ono što je pozitivno u Australiji, a negativno izbaciti. Ubrzo nakon dolaska sam doznao za otvorenu poziciju u Ministarstvu financija te sam se, uz preporuku poznanika, tamo zaposlio. Nakon šest mjeseci našao sam, dakle, posao u struci, što mi je bilo važno, jer nisam morao prihvatiti poslove koji nisu bili za mene. U ministarstvo su kasnije dolazili zaposlenici male investicijski banke, s čijim klijentima sam poslovno razgovarao na engleskom. Tim ljudima svidio se moj način komunikacije te su me preporučili šefovima. Potom sam dobio posao u toj banci i tako se nastavio moj razvoj”, ispričao je australsko-hrvatski stručnjak, koji danas u Zagrebu vodi vlastitu konzultantsku tvrtku.
Danas je lako stranim investitorima ispričati pozitivnu priču o RH
”Your Source of Context in South East Europe” (Vaš izvor okružja u jugoistočnoj Europi), piše velikim slovima na njegovoj vizitki, što bi pojednostavljeno rečeno značilo da on, odnosno njegova tvrtka, prati gospodarske i političke prilike u regiji te procjenjuje kako te prilike utječu na biznis.
Klijenti su mu, kaže, većinom strane kompanije koje posluju u jugoistočnoj Europi, kompanije u stranom vlasništvu u Hrvatskoj te poslovni ljudi i kompanije iz financijskog i proizvodnog sektora.
”Način komunikacije je vrlo bitan. U poslu sam prenio vlastita iskustva iz Australije. Danas, srećom, nije teško ispričati pozitivnu priču o Hrvatskoj stranim investitorima. Već 1999. godine, nakon smrti predsjednika Tuđmana i mirne smjene vlasti, bilo mi je jasno da će Hrvatska ući u EU i u NATO, a bez toga ne bih imao što ovdje tražiti. Dobri izgledi za ulazak u EU i u NATO bili su mi jamac da će se Hrvatska razvijati u pravom smjeru, odnosno da ovdje neće biti neizvjesnosti kakvu sada možemo vidjeti u Crnoj Gori ili u Bosni i Hercegovini. Kada gledate te zemlje, pa Sjevernu Makedoniju, Srbiju…, onda vidite koliko one u svakom pogledu zaostaju za Hrvatskom. S vremenom, taj će se zaostatak još produbljivati jer za Hrvatsku se unutar EU i NATO-a otvaraju nove mogućnosti, dok će naši istočni susjedi izvjesno vrijeme ostati izvan EU”, ističe Šaravanja.
Hrvatska će primiti 5.500 eura po glavi stanovnika iz EU
Na novinarsku opasku da mnogi u Hrvatskoj baš i ne osjete da zemlja napreduje, podsjeća da je hrvatski izvoz roba porastao više od 50 posto od kada smo ušli u Europsku uniju u srpnju 2013. To, tvrdi, ne bi bilo moguće da Hrvatska nema kvalitetne poduzetnike, i da se nismo razvijali cijelo vrijeme kao društvo. Navodi da je otvoreno skoro 200.000 radnih mjesta u odnosu na srpanj 2013. (s 1,4 milijuna na gotovo 1,6 milijuna u kolovozu 2021.), istovremeno, prosječne su neto plaće porasle gotovo 25% kada se korigira za inflaciju. Uočava pomoć u izvanrednim situacijama (npr. oko nabave cjepiva uslijed CoVID-19 i nakon potresa) te na kraju naglašava da će od 2021. do 2027. godine Republika Hrvatska primiti do 5.500 eura po glavi stanovnika razne vrste pomoći iz EU, dok će zemlje zapadnog Balkana primiti svega 500 eura po glavi stanovnika u tom periodu…
”Kada uvedemo euro, imat ćemo i dodatne pogodnosti. Ne zaboravimo da su četiri od sedam najbogatijih zemalja u svijetu, europske države. Biti dio zajedničke tvorevine s takvim zemljama velika je prednost za Hrvatsku. Imamo izravne koristi od njihovih iskustava, njihovih rješenja, sudjelujemo u trgovinskim dogovorima s preostalim velikim državama svijeta. Standarde koje Europska unija sebi postavlja čine naše društvo boljim i naprednijim”, uvjeren je taj makroekonomski stručnjak i analitičar.
Zadovoljniji ovdje nego što bi bio u Australiji
Na pitanje: koje su prednosti života u Hrvatskoj, u odnosu na Australiju, kazao je da mu se najviše sviđa što se ovdje ne osjeća izolirano.
”Australija je izolirana zemlja. Otok – država, daleko od svih. I intelektualno je Australija meni bila dosta nezanimljiva. To je mlada zemlja bez naročito bogate kulturne i povijesne baštine. Drago mi je da ovdje brzo mogu biti u Ljubljani, Beču, Budimpešti, Milanu… a za dva sata avionom u Londonu, Parizu, Berlinu ili Bruxellesu. Tako se osjećate kao dio Europe. Zagreb je dovoljno velik grad, ali sve je u isto vrijeme vrlo pristupačno. Živim u centru i sve mogu obaviti pješice. Zadovoljniji sam ovdje nego što bih bio da sam ostao u Australiji. Tamo bih sigurno više zarađivao, ali ne bih imao toliko profesionalnih prilika koliko sam ih imao ovdje. Tamo je sve posloženo, Australija ima mnogo vrhunskih stručnjaka, a ovdje, kada sam došao, nije bilo toliko stručnjaka, što mi je omogućilo da vrlo mlad steknem važna iskustva. Ovdje sam se oženio i imam dvoje djece. Sretan sam svojim životom u Zagrebu i u Hrvatskoj”, naglašava naš sugovornik.
