Prije skoro godinu i pol dana u veljači 2020. godine objavili smo u našim novinama kratak razgovor i izviješće o poznatom nekadašnjom gradjevinskom poduzetniku iz Sydneya Anti Bosniću koji živi u Domu za starije u Mosmanu u Sydneyu. Hvala Bogu gospodin Bosnić je još uvijek živog i zdravog duha i krepke pameti a jednako tako i zdravlja.
Ovim putem ga i pozdravljamo a u narednim brojevima našeg lista uslijediti će i njegovi drugi tekstovi i osvrti. Slijedi prvi tekst koji nam je poslao.
Dragi čitatelji Domovine
dok pišem svoje zapise za moje dvije knjige od kojih sam jednu i završio sjetio sam se kada je pet Blaćana s otoka Korčule otišlo u Italiju da organiziraju atentat na kralja SHS države (Srba, Hrvata i Slovenaca) zvanog Aleksandar Karadjordjević. Svi su bili članovi Hrvatske seljačke stranke( HSS-a) kojoj je na čelu bio dr. Vlatko Maček i to je bila najveća stranka u Hrvatskoj a tako i u mom rodnom Blatu i Korčuli. Sjećam se ovih što su otišli kao tadašnje djete, dvojica ili trojica od njih bili su iz Vela Luke. Atentat koji su poduzeli nije bio uspješan jer je kralj Aleksandar promijenio plan puta za Francusku, no druga grupa je to uspješno napravila u samoj Francuskoj. Atentat je bio osveta za ubojstvo Stjepana Radića kojeg je naslijedio u vodstvu stranke dr. Vlatko Maček.
Ovi Blaćani što su otišli u Italiju radi atentata vratili su se kada su Italijani okupirali Korčulu i njih Blaćani dobro poznaju a i ja sam ih osobno poznavao. Tada se je vratio iz Italije i dr. Ante Pavelić član stranke prava. Talijani su tražili dr. Antu Pavelića da preuzme vlast u Hrvatskoj jer je dr. Vlatko Maček to odbio. Francetić je bio vodja Oružanih snaga, dobro je poznavao dr. Antu Pavelića i on ga je prihvatio i postavio za Poglavnika NDH. Hrvatska je tada postala medjunarodno priznata država. Bilo je teško ratno vrijeme ali država je funkcionirala. NDH nije dugo trajala ali da nije bilo nje ne bi bilo ni sadašnje Republike Hrvatske.
Hrvatska gubi Drugi svjetski rat, no hrabri momci su se organizirali kroz političke grupe do novog proljeća, udružuju se djeca ustaša i komunista i u zajedničkoj borbi kroz Domovinski rat od 1991-1995 i uspjeli smo te napokon imamo svoju slobodnu i demokratsku Hrvatsku.
Mi jesmo mala država koju moramo čuvati a oni koji su u njoj i koji u njoj žive moraju očistiti sav nered i sav lopovluk da Hrvatska bude onakva kakva mora i treba biti.
Toliko za ovo moje prvo javljanje