Domovina uredništvo
Marko Franović poznati član naše zajednice u Sydneyu potaknut natpisom o prodaji kluba Punchbowl iz prošlog broja naših novina rekao nam je svoje razmišljanje o cijeloj situaciji oko kluba. Zanimljivo je ali i ne vjerujem nimalo slučajno to da je upravo prava zadnja proslava prije zatvaranja kluba bila upravo 80-ti rodjendan gospodina Marka Franovića u petom mjesecu ove godine i bio je to novinarskim riječnikom spektakularni skup koji je okupio mogao bih reći kremu hrvatske zajednice iz cijele Australije. Dr. Franjo Tudjman i kardinali Kuharić i Bozanić su ovaj klub blagoslivljali i otvarali, njegove uprave su ga vodile kako su znale i umjele a mogao bih to tako i reći a tako je i stvarno bilo – Marko Franović ga je i zadnji svojom rodjendanskom proslavom nakon što je ustao iz mrtvih od Kovida 19 – feštom i zatvorio.
Evo što on kaže: Naš najveći klub u Australiji a i u svijetu zvao se Punchbowl kojega više nemamo. Prije sedam godina kada se prodavao to je bio dobar novac ali mogao je biti i bolje prodan i zaradjen daleko veći novac da se je znalo i pametnije radilo u zadnje dvije godine. Postupak prodaje se naime mogao prekinuti i ponuditi ga i drugima na kupnju jer je cijena zemljišta u ovih sedam godina koliko se prodaje otišla duplo više.
Mnogi me ljudi pitaju što će biti s tim novcem od prodaje. Uprava kluba me je i pozvala da pogledam zajedno s njima taj RSL klub u Concorde no biti ću iskren ne vidim to kao dobro ideju pa nisam ni htio gledati taj klub s njima u Concorde jer gledajući kako propadaju klubovi od drugih nacija ovdje u Australiji vidim da je jedino još ostao talijanski klub Marconi s time da su oni daleko bolji poslovni ljudi nego mi a ima ih i mnogo više nego nas tako da njihov Marconi ima koliko toliko budućnosti za razliku od ovih naših klubova.
Svi ti klubovi a i naši spadaju u tu grupu su se bili podijelili po regijama na Dalmatince, Slavonce, Istrijane, Bosance i slično tako da imamo puno predsjednika, uprava i upravnih odbora koji se baš nisu mnogi od njih pokazali dorasli poslu kojeg su se prihvatili. Jednostavno imamo previše klubova.
Sjećam se kada se je gradio sadašnji hrvatski klub u Punchbowlu, bila je upravo stavljena metalna konstrukcija, bio sam tamo sa svojim bratom Božom, išli smo pogledati kako ide posao. Tamo je tad taj dan bio Mirko Marijan predsjednik kluba koji je puno žrtvovao da se taj klub gradi. Kada sam tamo došao i vidio kako je to veliko rekao sam – mi ćemo imati problem s ovim. Sjećam se da su me tada začudjeno pitali i moj brat i Mirko Marijan – a zašto? Rekao sam im – “ovo je preveliko za našu zajednicu”.
Nisam ja prorok, ali ja znam da su dva i dva uvijek četri, i to je meni dovoljno za sve što radim i u poslu i u mom životu. Mirko Marijan mi je tada rekao, – pa Marko imati ćemo puno dogadjanja, svadbi, fešta…no odmah sam mu na to rekao – “nema u tome novaca, previše je tu sijalica da gori, puno je tu troška i održavanja a to sve košta”.
Da ne idem baš u detalje, praktično čim se klub otvorio i počeo s radom već je umjesto da radi profit imao problema s poslovanjem. Uostalom zar klub na kraju i nije krenuo u proces prodaje prije sedam godina jer se je vidjelo da ne može ovakav kakav je pozitivno poslovati nego je zapravo bio najveći dio vremena u gubitku i problemima.
Uprave koje su klub kroz ovo vrijeme vodile očito nisu znale svoj posao.
Što će sada dalje biti kada je klub prodan? Gleda se da se kupi drugi klub.
Ja se pitam za koga? Da si pucao sve ove godine po našem klubu nikada nikoga ne bi pogodio ni ozlijedio jer nikoga tamo uglavnom nije ni bilo, osim malo nešto nedjeljom.
Uostalom pogledajmo malo činjenice, klub Hajduk je propao, klub Dalmacija ide istim putem kao Punchbowl i dakle tri kluba su već manje. Ma kakva kupovina novog kluba, ponavljam za koga? Budimo realni i pogledamo što bi bilo najbolje, da li da idemo u klub Bosnu ili Braća Radić ili da idemo u klub Kralj Tomislav koji bi možda i bio najbolje rješenje. Klub Kralj Tomislav je najbliži našoj crkvi, našem nogometnom klubu, najviše ljudi naše zajednice upravo tamo i živi te to vidim kao jedino realno i razumsko riješenje.
Uostalom svi mi znamo da nije došao novac od prodaje kluba Hajduk u klub Kralj Tomislav ni on danas ne bi bio otvoren a i to što je na životu u ovoj 2021. godini uspijevalo mu je jer se krpio s tim novcem iz Hajduka. Koliko znam taj novac se uglavnom potrošio i pitanje je vremena kada će i on na bubanj, tj. na prodaju.
Da bi se produžio vijek života klubu Kralj Tomislav još neko vrijeme – treba uložiti novac u njega i to ne preveliki od prodaje kluba Punchbowl. To treba pametno iskalkulirati, tj. napraviti još jedan kat na površinu koja je već planirana. Dovoljno je dakle napraviti jednu pristojnu dvoranu na katu jer i sam klub Kralj Tomislav je najviše zapravo i napravljen da bi se tamo mogle igrati buće.
Mi sada nemamo poštenu veliku dvoranu poput one u Punchbowlu( tamo su zapravo bile dvije).
Jedino i logično rješenje je da se novac koji je dobijen od prodaje kluba Punchbowl jednim manjim dijelom uloži u klub Kralj Tomislav, a ostali dio novca pametno uloži u nešto što će donositi novac da se njime mogu financirati korisne stvari unutar naše hrvatske zajednice u Sydneyu a jedan dio da se uloži u fond za pomoć nemoćnima, bolesnima bez obzira da li su oni u Sydneyu ili Adelaidu ili Perhu jer uvijek ima onih u našoj hrvatskoj zajednici u Australiji kojima treba pomoći a tu bi trebalo uključiti i našu crkvu to bi trebala biti neka vrsta dobrotvorne neprofitne ustanove.
Sve ovo jasno podrazumijeva i izbor novih ljudi uprave kluba koji bi sve ovo i mogli napraviti te i nastaviti uspješno voditi ovaj projekat.
