Domovina uredništvo
Ivan Slobodan Grbavac iz Canberre neki dan je poslao pismo u redakciju našeg lista nakon čega smo se i telefonski čuli. Naime gospodin Grbavac želi poslati pet tisuća dolara za istraživanje prave hrvatske povijesti potaknut primjerom gospodina Marka Franovića, šalje i tisuću dolara kao pomoć Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, te još dvije tisuće dolara na račun karitativnih i socijalnih australskih ustanova.
Gospodin Ivan Grbavac ima 87 godina, rodjen je 1934. godine u Grabu u Hercegovini a u Australiji živi i radi više od 60 godina. Napisao je i objavio i knjigu prije pet i pol godina te da je dao i veliki interviju od skoro sati pol kod fra Marijana Knezovića u njegovoj popularnoj emisiji “Agape” na radiju MIR iz Medjugorja. U svojoj knjizi “Život na tri kontinenta” govori o svojoj mnogobrojnoj hercegovačkoj obitelji o sedam braće od kojih je pet živjelo u Americi, on i brat u Australiji i dvije sestre i njihovim aktivnostima u borbi za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Knjiga je odraz dugogodišnjeg djelovanja i življenja moje obitelji kaže Ivan – obitelji koja je raseljena diljem svijeta, točnije rečeno, rađa se, živi i radi na tri kontinenta: Europi, Australiji i Americi. Knjigu je željela objaviti moja supruga Ljubica. Brižno je čuvala dokumente, slike, izreske iz novina, razgovore s radijskih postaja, no Bog ju je pozvao k sebi pa je ta zadaća pripala meni”.
U uvodnom dijelu “O sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Graba” opisuje se obiteljski susret iz 2014. godine, zatim Hercegovina i tamošnje selo Grab te prezime Grbavac. Slijedi kratko predstavljanje ove hrvatske katoličke obitelji, njezinih nevolja i težnji. Nižu se biografski zapisi svakog od sedmero braće i dviju sestara. Trenutačno su žive 134 osobe iz obitelji: snahe i zetovi potomaka Anice i Petra, unučad, praunučad, prapraunučad…
Zanimljivo je i potresno da je čak petero braće pobjeglo iz bivše države koju su prezirali. Prvo je otišao Grgo 1958. godine, nakon njega Bogoljub Ljubo, zatim Ivan Slobodan 1959., Tomislav godinu dana poslije i Drago 1965. Sestra Zora otisnula se za braćom 1966. godine legalno, a nešto kasnije domovinu je napustio i najmlađi Mladen. Braća i sestre Grbavac, danas u trećoj životnoj dobi, zadovoljni su svojim životom. Posebno ističu kako su uspjeli zahvaljujući skromnosti i predanom radu. Okupiti u rodnom Grabu sve članove ove mnogobrojne obitelji, koji su se razišli diljem svijeta, Grbavcima je bio cilj i ideal.
On je ostvaren tek 2004. na 50. obljetnicu njihovog iseljeničkog života te ponovno 2014. Posljednja proslava bila je obilježena misom u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Grabu, koju je predvodio svećenik norbertinac o. Richard Grbavac, sin Tomislava iz Los Angelesa. Richard je svoju mladu misu imao prije deset godina upravo u ovom mjestu. Od tada redovito dolazi na odmor i duhovnu okrjepu u kraj svojih predaka gdje uči stari hrvatski jezik i glagoljicu. Ivan Grbavac, koji je kao 26-godišnjak došao u Australiju, stalno je razmišljao što bi bilo najkorisnije napraviti za oslobođenje Hrvatske. Početkom 1977. u njegov domu u Canberri, u kojem su bila smještena oba odbora Hrvatskog narodnog vijeća, na sastanak je došao i Mario Dešpoja. Ivanu se Mario posebno svidio pa su često razmišljali što će napraviti za domovinu. Dok su njih dvojica “razbijala” glavu, iznenada se iz kuhinje javila Ivanova supruga Ljubica pitanjem: “A što mislite o hrvatskom veleposlanstvu?”
Mario je uskliknuo: “Odlična ideja!”. I tako se rodilo prvo hrvatsko poslanstvo, jedinstveno u svijetu gdje jedan porobljeni narod bez države ima svoju ustanovu. Dosad je to uspjelo samo našim ljudima. Hrvatsko poslanstvo službeno je otvoreno 29. studenoga 1977. godine u glavnom australskom gradu Canberri, a za prvog otpravnika poslova imenovan je Mario Šime Dešpoja.
Gospodin Ivan Slobodan Grbavac cijelo vrijeme je bio aktivan u hrvatskoj zajednici posebno Canberri u kojoj živi te uvijek je slao, prodavao i dijelio hrvatske novine i knjige, te je pokretao mnogobrojne humanitarne akcije a i danas ne prestaje raditi.
Moj uzor u radu i životu kaže Ivan su mi bili moja majka i moj djed. Djed je dva puta bio radio u Americi, a moja majka sa desetoro djece ( jedno djete je umrlo malo nakon poroda) – Bože moj koliko je bilo energije i snage u toj ženi kada bi to čovjek sve skupio bilo je u njoj više energije nego u atomskoj bombi.
Ne mogu shvatiti ljude koji ne rade i kojima je dosadno ja uvijek nešto radim kaže Ivan i gledam da pomognem ljudima oko sebe. Uvijek sam se držao pouzdane linije povjerenja koja glasi – tko govori o radu, sam mora raditi, tko govori o žrtvama sam mora biti žrtva, tko govori o borbi sam se boriti, tko govori o dužnosti i odgovornosti sam mora biti odgovoran, jednom riječju čovjek koji nosi sklad u svojim riječima i činima nosi povjerenje. Istina, istina o nama, istina o Hrvatskoj, Istina će nas osloboditi završio je naš razgovor gospodin Ivan Slobodan Grbavac.
