Hrvatski fra Dominik iz australske pustinje pokreće Sydney

U velikim prostranstvima australskog buša i pustinje već godinama živi i moli jedan hrvatski pustinjak. Australija je velika zemlja, veličinom poput cijele Evrope i kada se pogleda karta može se lako shvatiti da najveći dio stanovništva zapravo obitava u par većih milijunskih gradova koji su uz obale oceana, a praktično sve ostalo je tzv. buš (to jest suha i pusta zemlja pokrivena grubom travom i niskim grmljem) i pustinja. Nekoliko stotina kilometara od Sydneya u blizini malog mjesta Condobolin franjevački redovnik brat Dominik živi u maloj kapelici koja je ukopana u brijegu tako da je ta mala gradjevina u prizemlju stan a na katu je kapela, tj. crkva.

Fra Dominik je pravim imenom Drago Levak, rodjen u Virovitici  28.12.1958. Znakovit je datum njegovog rođenja jer taj dan Crkva slavi blagdan „Nevine Dječice“(u našim životima ništa nije slučajno pa tako ni ovaj datum no o tome poslije u tekstu koji slijedi). Drago je rodjen u radišnoj i katoličkoj obitelji od oca Josipa koji je radio na željeznici kao vlakovođa na liniji od Virovitice do Koprivnice te majke Helene koja se skrbila oko djece tj. Josipa, Vinka, Božice, Tomislava, Milana, Ivanke i našeg Drage. Nezadovoljni životom u tadašnjoj komunističkoj tamnici Jugoslavije uredivši skrovito papire i vize preko ambasade u Beču, cijela obitelj doseljava 13.3.1969. u Australiju u Melbourne.

Drago u Melbournu završava osnovnu i srednju školu, zapošljava se i počinje raditi, a cijelo vrijeme je aktivan u hrvatskoj zajednici, uvijek je uz crkvu i hrvatsku župu te osjetivši duhovni poziv 15.1.1983. ulazi u franjevački red, tj. u novicijat koji zapravo znači upoznavanje s redovničkim životom. Zanimljivost je da je tada zajedno s njim u isti novicijat ušao i sadašnji biskup Parramatte Vincent Nguen Van Long koji je isto redovnik kao i naš fra Dominik. Svoje prve zavjete kao redovnik dao je u samostanu u Kellyville u Sydneyu kojem i danas pripada iako živi stotinama kilometara od njih. U svojoj redovničkoj službi bio je u više australskih gradova i obnašao razne službe.

U svom apostolatu i duhovnom životu posebno mu je na srcu apostolat nerođene djece, te je njegovom zaslugom i pod njegovim vodstvom, a i među ostalim i uz veliku pomoć njegovog brata Milana koji je gradjevinar na Majčin dan 9.5.1993. godine u franjevačkom samostanu u Kellyville sagradjen „Hram nerodjene djece“ jedinstvena takva kapela u cijeloj Australiji gdje se u molitvi daje zadovoljština, naknada i žrtva te se spominje „Nevine dječice“( blagdana koji crkva slavi par dana nakon Božića, tj. 28.prosinca – kada je Herod hoteći ubiti Isusa poubijao svu malu i nevinu djecu u Betlehemu i okolici).

Od Uskrsa 2012. godine fra Dominik počinje živjeti kao pustinjak kontemplativnim životom. Pustinjak je čovjek koji se iz vjerskih razloga duhovno i materijalno odvojio od svijeta, da bi živio u osamljenom, pustinjskom mjestu. Pustinjaci su se još nazivali i eremiti (grčki – pustinja), anahoreti (grčki – povući se, uzmicati) ili monasi (grčki – sam, osamljen), premda će pojedini od ovih naziva kroz povijest dobiti i određenija značenja. Prvi pustinjaci pojavili su se u kršćanstvu početkom 4. stoljeća, kad su prestali progoni kršćana, pa su mnogi od njih tražili način kako pokazati svoju vjernost Bogu, što su je dotada mogli pokazati mučeništvom. Pustinjaštvo se razvilo najprije u egipatskoj i sinajskoj pustinji, a najpoznatiji pustinjak bio je sveti Antun Pustinjak. Iz Egipta, pustinjaštvo se proširilo najprije na područje Judejske pustinje, gdje je uspostavljeno nekoliko središta pustinjačkoga života, a potom i cijelim Bliskim istokom odakle dolazi i na Zapad. Kroz povijest u Katoličkoj Crkvi razvilo se više pustinjačkih redova, a najpoznatiji su kartuzijanci i kamaldolezi. Danas je pustinjaštvo opet u porastu, kako u monaškim zajednicama tako i u individualnom obliku. Ponovno se ljudi odlučuju na samotnički život, uz rubove šuma, u malim kolibama, starim župnim kućama, udaljenim crkvama i slično. Od 1983. godine katolička Crkva ponovno omogućuje svojim vjernicima odabrati takav oblik života, što potvrđuje kanon 603. u kanonskom pravu gdje pojedinci polažu svoje zavjete lokalnom biskupu. Postoji i pustinjaštvo u gradovima gdje pustinjaci žive samotničkim životom u svojim stanovima, a na zajedničku molitvu se okupljaju u gradskim crkvama.

Kapelica, tj. mala crkvica “Krista Kralja” u kojoj fra Dominik već godima živi svoj pustinjački život izgrađena je 2008. godine i sasvim je po izgledu i veličini istovjetna onoj u Kellyvillu a izgradio ju je lokalni tamošnji poslovni čovjek potaknut snom koji je sanjao.

Najveći dio svog vremena fra Dominik provodi u molitvi, no jedan dio vremena uvijek posjećuje i lokalnoj aboridžinskoj zajednici i humanitarnim projektima. Jednako tako nedaleko od kapelice u kojoj živi postoji smještaj za sve koji žele takodjer u samoći imati svoju svojevrsnu duhovnu obnovu tako da i njima fra Dominik pomaže svojim duhovnim iskustvom.

U današnjem vremenu medija ali još više tzv. influencera tj. ljudi koje mnogi slijede i prate na društvenim mrežama od kojih je svakako najpoznatija sveprisutni facebook mnogi i ne mogu pojmiti koliki je utjecaj jednog pustinjaka. Iako i fra Dominik ima svoj profil na facebooku pod imenom “Friar Dominic Levak” koji mu služi kao i drugima za komunikaciju te su njegove objave i slike na profile vrlo rijetke njegov utjecaj na hrvatsku zajednicu u Syneyu je velik a mogao bih ga nazvati i ključnim u svojevrsnoj molitvenoj revoluciji koja u toj zajednici traje već godinama u raznim aktivnostima od kojih ću izdvojiti samo dvije zadnje koje su izuzetno vidljive.

Naime grupa hrvatskih katoličkih muškaraca okupljena oko udruge Vitezova Predragocjene Krvi Kristove (www. kofpb.org) je na poticaj upravo fra Dominika prošle godine organizirala procesiju ulicama Sydneya i to na blagdan Velike Gospe o čemu smo pisali u našim novinama.

Ove godine u uvjetima još strožih mjera i još većeg zatvaranja nije riječ o jednoj nego o mnoštvu procesija koje su održane širom Sydneya u nedjelju 15.8.2021. na blagdan Velike Gospe čime su Hrvati u Australiji pokrenuli svojevrsnu nazovimo je tako “molitvenu revoluciju” o kojoj kako stvari stoje tek počinjemo ispisivati stranice novinarskih izvještaja jer cijela stvar je očito tek počela i po svemu sudeći ne misli stati.

Fra Dominikova braća, hrvatski fratri koji su čuli za njega i njegov rad ponudili su mu da preuzme, tj. živi kao pustinjak u njihovom samostanu Sv. Jerolima na otoku Visu (u kojem godinama nema nikoga) na što je on i pristao, te je samo “zahvaljujući” zatvaranju Australije prošle godine radi Covida 19 ovdje medju nama i ostao.

Kao novinar mogu reći da sam više nego zadovoljan jer sam očito naletio na “zlatnu žilu” dogadjanja, vijesti informacija a sve se vrti oko pustinjaka koji živi u izolaciji daleko od civilizacije i naizgled nema veze sa  svijetom u kojem i kakvom mi živimo no kada se malo bolje pogleda na kraju izlazi da je on influenser i to prve vrste i da je ne samo umiješan u mnogo toga, nego on je zapravo lider i vodja svojevrsne hrvatske molitvene revolucije u Australiji.

Radi dobrobiti hrvatske zajednice u Australiji nadam se i vjerujem da će fra Dominik ostati još neko vrijeme u svojoj molitvenoj ćeliji u australskoj pustinji.