Domovina uredništvo
Mirjana Emina Majić rodjena je 3.9.1932 u Podravskoj Slatini. Potjecala je iz činovničke obitelji koja je volila Hrvatsku. Na početku Drugog svjetskog rata otac joj je službom premješten u Glinu. Kao djevojčica prolazi ratne strahote te se s obitelji 1945. vraća u Osijek. Pučku školu završila je u Glini, gimnaziju u Zagrebu a Učiteljsku školu u Osijeku.
Duhovno je odgajana po starom ličkom običaju – Svevišnji, predci, ognjište, majka i Domovina.
Takav odgoj rodio je u Mirjani rodoljubni osjećaj, toplu, čistu i nepatvorenu ljubav duboko odanu narodu i Hrvatskoj. Mržnja nije postojala u njenom domu a niti bilo kakvi štetni utjecaji okoline.
„Svaki onaj koji moju domovinu Hrvatsku izdaje, uništava ili napada za mene je dušmanin pa makar bio rodjeni brat. Dr. Ante Starčević je moj uzor, misao, ljubav prema našoj hrvatskoj povijesti razvili su u meni otpor prema svakom šovinizmu i nezdravoj politici protiv moga napaćenog hrvatskog naroda“ znala je reći Mirjana Majić.
Dušom i tijelom bila je pravašica starog soja, srcem i dušom odana svojoj najmilijoj zvijezdi na nebu – Hrvatskoj.
„Htjeli su me zaustaviti, poniziti i popljuvati ali Bog me je vodio i štitio dajući mi veliku snagu, bogatu duševnu hranu da mogu izdržati sve napade neprijatelja i izdajnika hrvatskoga naroda.
Često puta kad razmišljam i mislima se vraćam kakve su bure udarale na moja vrata, vihori bola i tuge parali moje srce onda bi se pomolila i kazala bih, hvala ti milostivi Bože na svemu jer bio si moj najdraži prijatelj, moja utjeha i velika nada u bolju budućnost.“
U emigraciju je stigla u studenom 1959. na Tasmaniju gdje boravi do studenog 1967. kada odlazi u Sydney.
„U svom poslu dadoh sve od sebe učih našu dragu djecu moje drage Hrvate čitati i pisati hrvatski, sa njima nastupajući na raznim kulturnim izložbama i izvodeći dječje igrokaze od kojih sam četri i napisala za njih“ rekla je gospodja Majić.
Jedna je od osnivača prve dramske grupe“Dr. Mile Budak“ koja je s ponosom nosila ime ovoga velikog književnika a do danas je nosilo ime „Australsko-hrvatsko literarno društvo Dr. Mile Budak“ čija je tajnica bila svih 42 godine života do svoje smrti.
Bila je također jedna od prvih osnivača Subotnjih hrvatskih škola hrvatskog jezika, a sama ih je osnovala tri dok je cijelo to vrijeme radila u hrvatskim školama sa literarnim sekcijama i dramskim izvedbama raznih igrokaza za djecu. Osnovala je i registrirala prvu dramsku literarnu školu “Antun Gustav Matoš“ te je u njoj radila 10 godina do zatvaranja iste.
Pisanjem se bavila dugi niz godina a najprije je počela pisati prikladne pjesme za djecu jer nije bilo dovoljno potrebnih knjiga za nastavu. Bila je i član udruženja književnika Australije u kojem je aktivno i radila.
Na engleskom jeziku izašle su joj mnoge pjesme. U SAD-u su izišle njene „Ljubavne ode“ u desetak poznatih antologija. Izdala je takodjer peto izdanje „ Liepe plavke “ pod imenom Domovina, Madrid u Španjolskoj dozvolom Višnje Pavelić, kćeri Poglavnika NDH dr. Ante Pavelića.
Kao rizničarka prvog Svjetskog pjesničkog kongresa Australije uspijela je promovirati kratki pregled o hrvatskom pjesništvu i u druge dvije antologije istog kongresa.
-Osim u školstvu bila je aktivna i u drugim hrvatskim organizacijama kao npr. U Hrvatskom medjudruštvenom odboru kao tajnica 25 godina. Izdala je mnoštvo svojih knjiga: “Čarobni dragulj Slavonije, 1992., “Za tobom Boko suzno moje oko”, 1995., “Posavino, naša rano ljuta, 1995, “Bleiburg 1945-1995”, “Junak vjesnik proljeća, 1999., “Hero Messenger of Spring”1999.,” Love is a Rose” 2001., “Agony of Two Gentle Souls”, 2003., “Suze roni Hrvatica vila”, 2003., “Nespominjani i zaboravljeni”, 2009., “Sokol kliče sa Ivan planine”, 2009., “Eminin javor”, 2011., “Ratnik svjetlosti” posvećena Juri Francetiću, 2011.,”Orlovi Hrvatske” povodom 50-godišnjice uspostave NDH-a, 1991., “Vitez u crvenoj kapi”, posvećena dr. Mili Budaku, 2005. “Rasplamsana vatra iz daljine”, 2010., “Liepa Plavka, luč hrvatske slobode”, 2011., “Svevišnji čuva pravednika”, posvećena Poglavniku Nezavisne Države Hrvatske dr. Anti Paveliću,2013., “Patriotkinja u borbi za hrvatsku istinu”, 2019., “U srcu je Hrvatsku nosio, kao lav se u obranu diže” u spomen 100-e obljetnice Ante Starčevića, te “ Zagreb- 900-a obljetnica” i “U Hrvatskoj Boki cvala miris ruža mala” posveta Marku povodom smrti njegove žene Stane ,2008., „Pravaška zora svanuti mora“, „Povjestnice radostnice od Irana do Jadrana“i druge.
„U svojim pjesmama ja grlim branitelje naše, domobrane, ustaše, HOS-ovce i naše drage ratnike Domovinskog rata, ja ih bodrim, obožavam, umirem s njima, padam, dižem se i opet nastavljam kititi drevnu lipu svojih predaka sa siromašne ali junačke i ponosne Krbave.
Lika, Slavonija, Bosna i Hercegovina, Srijem i Dalmacija, Hrvatsko Zagorje, Boka i Istra to su zvijezde hrvatskoga neba. Za njih moramo živjeti, boriti se, štovati svoje svetinje, ali za izdajice Domovine nema i ne smije biti lakoga oprosta. Kao narodna pjesnikinja njegujem i živim za ovo narodno blago koje nam kaže, što smo, kakovi smo i gdje pripadamo“ rekla je na kraju gospodja Mirjana Majić.
Hvala Vam draga gospodjo Mirjana Emina Majić, Poetessa, jer ste uvijek bili odani Bogu i Hrvatskoj!
Marko Franović o Mirjani Emini Majić
Mirjana Majić je živjela za Hrvatsku. Mislila je, pisala i bila najveći domoljub od svih koje sam ja u Australiji sreo. Poznavao sam je dugo godina i uvijek joj je bila na srcu Nezavisna država Hrvatska i Poglavnik dr. Ante Pavelić kao i njegova kćer Višnja koju je ona posjetila u Madridu i bila s njom dva tjedna i pričala mi je puno o tome. Ona je i sakupljala pomoć za Poglavnikovu kćer, zadnji novac koji sam joj dao za tu svrhu stigao je nažalost prekasno, Poglavnikova kćer je preminula. Ništa na svijetu joj nije bilo tako važno kao Hrvatska, ali ona prava Hrvatska, ona NDH-a sa pravim vođom, pravim Poglavnikom. Napisala je puno knjiga. Znala me je često moliti za malu pomoć oko financiranja knjiga i uvijek bih joj rado pomogao. Nitko od Hrvata koje sam ja upoznao nije živio, mislio i pisao te toliko volio Hrvatsku u Australiji kao Mirjana Emina Majić.
Zbogom draga Mirjana!
Tužna srca primismo vijest da je naša poznata pjesnikinja Mirjana Emina Majić dugogodišnja članica “Hrvatskog medjudruštvenog odbora za zajedničku suradnju NSW-a” u četvrtak 5/8/2021 napustila ovozemaljsku dolinu suza. Odana Bogu i Hrvatskoj do zadnjeg dana svog života svojim rodoljubnim radom bila je uvezana u hrvatskoj zajednici. Njena aktivnost u hrvatskoj zajednici počima od samog dolaska u zemlju Južnog Križa. Učila je naše mališane hrvatski jezik u subotnjim hrvatskim školama , nastupala u dramskim grupama i sudjelovala u mnogim izložbama hrvatskih folklornih nošnji i rukotvorina. Ipak najupečatljivija ostavština svog rodoljubnog rada ovjekovječen je kroz narodnu poeziju s kojom je dotakla mnoga srca hrvatskih domoljuba. Cijenjena Mirjana Emina Majić, hvala ti za svaku tvoju napisanu pjesmu, svaku tvoju riječ kojom si uzdizala duh hrvatskog čovjeka u ovoj tudjini, za svaki tvoj nastup na komemoracijama i proslavama našeg državotvornog Desetog Travnja.
U ovom tužnom času zahvaljujemo ti što si bila dio naše aktivne hrvatske zajednice i članica naseg HMO kojem si svojim radom mnogo doprinjela a da ova naša domoljubna organizacija bude prepoznata u hrvatskoj i australskoj zajednici.
Draga naša Mirjana, neka ti je lahka ova australska gruda koju si ti iskreno ljubila, a isto tako svim srcem ostala vijerna svojoj prvoj i nikad zaboravljenoj Domovini Hrvatskoj.
Pokoj ti vječni naša pjesnikinjo, i neka te naš Spasitelj Isus Krist dočeka raširenih ruku i neka ti udijeli dostojno mjesto u svom Kraljevstvu Nebeskom.
Počivala u Miru Božijem!
U ime Radnog odbora; uz iskrenu sućut rodbini i prijateljima naše pokojnice.
Hrvatski međudruštveni odbor za zajedničku suradnju NSW-a
Pokoj ti vječni draga Mirjana Majić
Mirjanu Majić sam upoznala prije 26 godina kada sam počela raditi u Boka Windows. Došla je u našu firmu te Marku za njegov rodjendan poklonila lutku u bokeljskoj narodnoj nošnji koju je sama sašila. Sjećam se da je Marko bio duboko ganut i zaplakao. Nedugo zatim ponovno je došla u firmu te mu donijela knjigu koju je posvetila njemu i Boki – Za tobom Boko suzno moje oko- potaknuta tim njegovim suzama.
Napravila nam je isto tako i Božićne čestitke sa slikom Boke u pozadini koje smo te godine slali i dijelili okolo.Njeno srce je bilo veliko.
Kao dugogodišnja tajnica Hrvatskog australskog literarnog društva iz Sydney-a bila je vrlo aktivna u svim dogadjanjima hrvatske zajednice. Radila je kao i migrantska učiteljica od ranih 80-ih godina prošlog stoljeća.
Bila je vrsni poznavalac hrvatske povijesti, dobar spisatelj i pjesnik sa puno objavljenih zbirki poezije. Mnoge njene pjesme su uvrštene u pjesničke antologije u Australiji i SAD-u.
Imala je dušu pjesnikinje, živjela je i disala za svoju domovinu,bila je pravi rodoljub. Bila je velika ljubiteljica NDH-a i poglavnika dr Ante Pavelica. Sa njegovom kćerkom Višnjom koja je živjela u Madridu provela je 15 dana i nakon povratka organizirala pomoć za Višnju Pavelić vidjevši kako ova teško živi. Naravno Marko joj je prvi dao donaciju za tu svrhu te kao i obično nesebično pomagao pri štampanju knjiga, te davao pomoć za razno-razne projekte. Oboje smo osjećali da se nekako moramo brinuti o njoj jer je živjela sama, te smo se kroz to vrijeme zbližile i sprijateljile.
Meni ćeš nedostajati a posebno naši razgovori jer smo se znale često čuti i dijeliti novosti iz domovine. Draga Mirjana, neka ti je laka ova australska zemlja. Počivala u miru.
Tvoji Jadranka i Zoran Rukavina sa obitelji
„Mirjana je podučavala nekoliko generacija hrvatske djece o povijesti Domovine. Nosila je grudu Hrvatske zemlje u svojem srcu do daleke Tasmanije i Australije. Hvala joj za plemeniti boj kojeg je vodila za naš identitet i povijesnu istinu. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila joj, počivala u miru Božjem.“
General Željko Glasnović,General Hrvatske vojske i General Hrvatskog vijeća obrane, bivši zastupnik za hrvatsko iseljeništvo u Hrvatskome saboru, 5. kolovoza 2021.
Mirjana me je uvijek zvala „moj sine“ – možda zato što je naš odnos bio bliske, gotovo rodbinske prirode. Naš prvi susret dugujem našoj zajedničkoj staroj poznanici s kojom smo dijelili istu emigrantsku sudbinu, gđi Višnji Pavelić, koja me je upoznala sa Mirjanom tijekom njihovog zajedničkog posjeta Zagrebu prije nekih dvadesetak godina. U sjećanju svakog od nas itekako su bitni detalji koji su možda nevažne prirode, ali koji zato daju najbolju sliku karaktera svakog od nas. Mirjana me je uvijek prva primala i ugostila u svojoj kući nakon mog dalekog puta iz Europe. Neću zaboravit da je Mirjana najbolje shvatila i moj karakter, moje navike – ali i moje slabosti. Znala mi je točno pripremit oblik kreveta i jastuka za spavanje, znala je točno čitati moje misli o mojim okusima i ukusima prilikom mojih rituala za stolom ili uz kavu.
Mirjana je bila prirodna žena iz naroda, a u tom smislu i njene pjesme su odraz prirodne hrvatske duše, pjesme s kojima se može poistovjetiti običan hrvatski čitatelji, ali i svaka oštroumna osoba koja ne pati od fingiranog akademskog intelektualizma. Mirjanina najveća kvaliteta je ta što je znala prepoznati dominante mitove Sistema, bilo u komunizmu, bilo u liberalizmu, i što je veoma zaslužna za promicanje hrvatskog identiteta u Australiji, ali i u širem hrvatskom iseljeništvu. Počivala u miru Božjem.
Prof. dr. Tomislav (Tom) Sunić, Zagreb, 6. kolovoza, 2021., www.tomsunic.com
“Mirjana se naročito isticala svojim pjesništvom čija je duša osobito ležala u herojima borbe za nezavisnu Hrvatsku tijekom Drugog svjetskog rata i tijekom Domovinskog rata. Kitice pjesama punih rime i dubokih domoljubnih osjećaja spuštale su se niz Mirjanine usne lakoćom ljubavnog zanosa. Mirjana je objavila preko 20 knjiga pjesama i proze, što u vlastitom što u izdanju Australsko-hrvatskog društva Mile Budak, i što ponosno svjedoči o njezinoj radišnosti i odanosti. Veliku vrijednost što je Mirjana za hrvatski identitet usadila u Australiji su njezina nastojanja da kroz pjesništvo ali i kroz prikazivanje činjenica i tradicija unese u širu australsku zajednicu i komadiće Hrvatske pa smo ju tako znali viđati kako stoji za izložbenim štandovima Hrvatske kulture na multikulturalnim izložbama kako u sydneyskom predgrađu Blacktowna tako i u Darling Harboru u centru Sydneya. No, meni osobno značajno je bilo i to što je Mirjana nastojala i uspjela objaviti pjesmu na engleskom, u australkom godišnjaku pjesama, o strahotama srpske agresije na Hrvatsku što je moja tada 9-godišnja kćerka bila napisala. Dakle, Mirjana je bila vješta u promicanju hrvatskog identiteta gdje god je mogla i stigla u Australiji. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine.”
Ina Vukić, prof., mr.sc.
