Domovina uredništvo
Rođenjem vezan uz Melbourne, Damir Ljubičić odrastao je u Zagrebu gdje je u svijet novinarstva zakoračio pišući za razne tiskane medije. Sredinom 2000-ih životni put ga je vratio „tamo dolje“, gdje je sljedećih desetak godina uređivao tri publikacije namijenjene australskim Hrvatima, od kojih je najpoznatiji i najdugovječniji tjednik u hrvatskom iseljeništvu Hrvatski vjesnik.
Nakon povratka u Hrvatsku s velikim zadovoljstvom pridružio se timu Glasa Hrvatske gdje radijskim i televizijskim prilozima povezuje dva svijeta koja dobro poznaje – iseljenu i domovinsku Hrvatsku. Osim u novinarstvu, svoju kreativnost izražava i u glazbi u skupini Undercode, kao i u filmu i crtanju…
Kako se dogodilo da ste se rodili u Melbourneu?
Moji roditelji početkom sedamdesetih pošli su u svijet u potrazi za boljim životom i put ih je odveo u Australiju. U to doba slovila je kao svojevrsni El Dorado u kojem su oni željeli zaraditi, uštedjeti i vratiti se u Hrvatsku. Dobro im je krenulo pa su u Zagrebu kupili zemljište i počeli graditi obiteljsku kuću, da bi se krajem sedamdesetih vratili u glavni grad Hrvatske. No, kako su povratnici tadašnjim vlastima bili sumnjiva skupina, moga su oca dočekale mnoge birokratske prepreke koje su ga natjerale da donese zaključak kako je najpametnije vratiti se u Melbourne te pričekati da se politička klima promijeni nabolje. Otac i majka dogovorili su se da on još koju godinu odradi sezonski kako se cijela obitelj ne bi morala ponovno seliti. Tako smo u „osamdesetima“ doslovno živjeli razdvojeno na dva kontinenta: otac bi dolazio i odlazio, a kasnije, kad smo mi djeca bili dovoljno sposobni za samostalan život, majka je povremeno odlazila k njemu u Melbourne.
Vi ste se, dakle, rodili „tamo dolje“, kako obično glasi naša percepcija položaja australskoga kontinenta u odnosu na Europu?
Svjetlo dana ugledao sam u petak 13. veljače 1976. godine. A roditelji su rođeni u Livanjskome polju, području koje se geografski nalazi na tromeđi Dalmacije, Bosne i Hercegovine. Tamošnji narod taj je prostor često nazivao onim „i“ u imenu Bosne i Hercegovine, a drugo mu je ime – Tropolje. To su tradicionalni, radišni ljudi odrasli na kamenu.
Ostatak članka pročitajte na ovome linku:
