Domovina uredništvo
U nedjelju 2. svibnja u Hrvatskom klubu „Dalmacija Sydney“ u nazočnosti dvjestotinjak članova kluba i i ostalih gostiju predstavljena je knjiga „Na putu bez povratka“ (On the Road of No Returna) poznatog i uglednog hrvatskog publicista Dušana Kalogjere. Program je odlično vodila svima nama dobro poznata pjesnikinja i dugogodišnja novinarka na Programu na hrvatskom jeziku SBS Radija Ivana Bačić Serdarević.
Uvodna i pozdravna riječ voditeljice programa
Štovani gosti, dame i gospodo, drage Hrvatice i Hrvati, dragi članovi i prijatelji hrvatskog kluba Dalmacija Sydney i svi vi ljubitelji pisane riječi!
Dobar vam dan i dobro došli na predstavljanje knjige „Na putu bez povratka“ autora Dušana Kalogjere. Veliko nam je zadovoljstvo da ste se odazvali i došli u tako velikom broju pa vam se svima iskreno zahvaljujemo. Raduje nas da su medju nama i štovani (počasni) gosti, ponajprije iz Generalanog konzulata RH u Sydneyu generalni konzul Republike Hrvatske za NSW, Queensland i Northern Territory gosp. Ivica Glasnović, i konzul Leon Rašić. Među nama su i prvi počasni konzul Republike Hrvatske u Sydneyu dr. Konstantin Bosnić i supruga dr. Ljubica Bosnić, dr. mr. sc. Luka Budak, dugogodišnji ravnatelj Centra Hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie, i visoki predavač na Hrvatskim studijima, i već 25 godina urednik akademskog časopisa Croatian Studies Review, a ujedjno i predstavljač monografije „Na putu bez povratka:“
Znam da ste došli iz različitih bližih ili udaljenijih sydneyskih četvrti i okolice, ali evo moram pozdraviti mladog i vitalnog osamdeset godišnjaka Daria Daribora Maroevića, iz grada Thulimbah u Quensladnu, koji je samo za ovu prigodu ne samo doputovo nego se uputio osobnim automobilom i uz svoju vjernu pratiteltjicu vozio satima da bi mogao biti djelom ovog povjesnog događaja. Pozdravljam i glavnog urednika hrvatskog tjednika „Domovina,“ gospodina Petra Mamića, kao i predstavnike hrvatskih društava i zajednica u Australiji.
Neka naš poseban pozdrav bude poslan daleko ali u srcu tako blizu autoru velebne knjige „Na putu bez povratka“ Dušku Kalogjeri, koji je sigurno već budan i u mislima i u srcu s nama
Svaki hrvatski klub u svijetu pa tako i ovaj impozantan Hrvatski klub „Dalmacija Sydney“ hram je koji je godinama u tuđini pomogao u očuvanju hrvatske kulturne baštine, jezika, običaja i melem za dušu hrvatskom čovjeku i njegovim prijateljima.
Nakon ovih uvodnih riječi uslijedili su kratki pozdravni govori predsjednika kluba gosp. Veljka Bosnića i generalnog konzula Republike Hrvatske gosp. Ivice Glasnovića na čemu im se voditeljica programa lijepo zahvalila.
Modra rijeka
Gost ovog popodneva bio je i ženski pjevački zbor „Modra rijeka“ koji broji 20 članica i koji će uskoro obilježiti svoju 25. obljetnicu postojanja. Ovim je riječima ženski pjevački zbor nazočnima predstavila voditeljica programa Ivana Bačić Serdarević: Jedan od najsnažnijih načina izražavanja osjećaja je, osim riječi, ili možda prvo pogleda, kada oči iz duše govore, svakako glazba. Što bi bio život bez pjesme? Glazba ima onu čarobnu moć razgaliti i raznježiti dušu, ući u srce i dubinu nutrine, u slušatelju probuditi posebne i samo njemu svojstvene osjećaje; glazba može rasplakati i razveseliti, može raznježiti ili pak pokrenuti snagu, glazba i pjesma mogu puno toga, mogu prizvati sjećanja, p(r)obuditi uspomene koje onda poteku kao rijeka…
S nama je danas ovdje ženski pjevački zbor „Modra rijeka,“ dame će nas počastiti i odvesti pjesmom do onog najljepšeg mjesta u Blatu, prekrasnog drvoreda i šetališta koje se godinama budi i sniva u sjeni lipa, a koje u srcu nosi svaki Blaćanin i Blajka ma gdje god bili… Pjesmom „Blato u sjeni lipa,“ autora Karmela Milostića Periše, ženski zbor „Modra rijeka,“ pod ravnanjem osnivačice i dirigentice Slađane Hodžić i uz harmonikašku pratnju Dannyja Hercega, ovom je pjesmom iznenadio i raspoložio sve nazočne i pripremio teren za predstavljanje ovog kapitalnog djela. Tijekom programa, a i nakon njega, bilo je još i drugih lijepih pjesama kojima su raspjevane dame raspoložie i raznježile posjetitelje pa su im se na koncu i oni pridružili.
Junak knjige
O cijelom putu, od prvog susreta s autorom knjige gospodinom Dušanom Kalogjerom na predstavljanju njegove knjige „Korčulanski jedrenjaci u XIX. stoljeću“ na Korčuli 2016. godine pa do samog njezina predstavljanja, podrobno je i s opravdanim ponosom govorio gospodin Ivan Gavranić Sinako. U svome govoru spomenuo je i druge ljude, svoje pomagače i suradnike, koji su zajedno s njim uložili golem trud, strpljenje i dobru volju u prikupljanju informacija, fotografija, novinskih članaka, osobnih iskaza, itd. kako bi se došlo do konačnog cilja.
Skoro sve u našim životima, osim onoga što je spontano ili izvan naše moći, započinje idejom, kako to u predstavljanju gospodina Ivana Gavranića Sinaka lijepo pjesnički reče voditeljica programa, te nastavi: To je tek ono malo zrnce svjetlosti koje se pojavi na početku a kasnije o mnogo toga ovisi kako će se od ideje doći do cilja. Jedan od idejnih začetnika ove obuhvatne i posebne monografije, koja 2016. godine još nije imala ni ime, je gospodin Ivan Gavranić Sinako. Gospodin Ivan Gavranić Sinako je, kako ga je nazvao autor Dušan Kalogjera, junak ove knjige.
Knjiga s ovoliko fotografija, dokumenata i iskaza iz područja ljudske duhovnosti i života ne bi bila moguća bez truda i požrvovnosti čeljadi u blatskim iseljeničkim zajednicama u Australiji. Autor knjige ne smatra sebe glavnim junakom ovog osebujnog i kapitalnog djela, on to ovako objašnjava: „Svaka knjiga ima svoga junaka. Junak ove knjige je Ivan Gavranić Sinako. Samozatajan, čestit i pošten čovjek, prijatelj, a nadasve veliki Blaćanin i rodoljub. Bez njegovog mukotrpnog i ustrajnog rada na prikupljanju građe (podataka, dokumenata, fotografija) i desetaka stranica rukom ispisanih tekstova, pa čak i dešifriranja pojedinih blatskih rukopisa, knjiga zasigurno ne bi ugledala svjetlo dana, a ja kao autor ne bih je mogao napisati i urediti. To što je Sinako napravio bio je težak i rovovski rad, za koji često nije imao ni razumiojevanja od svojih sunarodnjaka. No nije se predao već je po principu: „Krepat ma ne molat“ posao obavio do kraja… (…) Svi dobronamjerni ljudi koji prihvate ovu knjigu , neka trajno imaju na umu ove moje riječi: ‘Da nije bilo Ivana Gavranića Sinaka i njegovog doprinosa ove knjige ne bi bilo.’ Zato ja kao ator i uređivač ove knjige izražavam veliku i iskrenu zahvalnost mome velikom i odanom prijatelju Sinaku.“
Nema dvojbe u to da je gospodin Ivan Gavranić Sinako učinio divovski posao, ali treba također ovdje naglasiti da je uz njega bilo još nekoliko dobrih ljudi iz svih krajeva i država Australije na koje se mogao bar povremeno osloniti. I njima ovom prigodom treba izraziti zahvalnost, posebno onima koji su svojom novčanom potporom pomogli gospodinu Sinaku u ostavrenju ovog projekta koji je, siguran sam, raritet u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici.
O knjizi „Na putu bez povratka“
Voditeljica programa Ivan Bačić Serdarević reče pjesnički i sladunjavo, što hoće reći izvještačenom osjećajnošću, da je predstavljanje knjige kao šlag na torti ili onaj najljepši trenutak nakon stvaralačkog zanosa, kada je napokon djelo okončano i ponuđeno čitateljima na blagovanje. I mene, pisca ovih redaka, dopala je ta čast da predstavim knjigu i ponudim je čitateljima na blagovanje.
Knjiga Dušana Kalogjere „Na putu bez povratka“ nije tek jedna obična knjiga ili monografija. Ovo je podrobno i temeljito istražena, ilustrirana i dokumentirana povijest Blata, Blaćana i u širem smislu otoka Korčule. Ovo je kapitalno djelo kad je riječ o Blatu, njegovu zemljopisnom smještaju, reljefu, klimi, biljnom i životinjskom svijetu, povijesnom prikazu Blata, poviješću njegove kulturne baštine, o gospodarstvu Blata, o povijesti školstva, zdravstva, kulture, socijalne skrbi, humanitarnom radu, odlasku Blaćana u svijet, njihovu životu u novim postojbinama… Onda slijede iscrpni tekstovi o istaknutim Blaćanima u svijetu, blatskim tradicijama i običajima, blatskoj kuhinji, blatskim obiteljima, blatskom govoru, pjesmama, blatskoj šali… Sve je ovo popraćeno predivnim fotografijama, velikim brojem njih u boji, a kako znamo svaka slika govori tisuću riječi.
Veliki dio knjige, u svome prvom dijelu, posvećen je u sažetom obliku povijesti hrvatskog iseljeništva na svim kontinentima, s posebnim naglaskom na hrvatsko iseljeništvo u Australiji i prvenstveno na onaj dio koji dolazi s otoka Korčule odnosno Blata na Korčuli. Tko god ubuduće bude pisao o povijesti Blata i o Blaćanima, o iseljenim Blaćanima, kao i tko se bude bavio temama hrvatskog iseljeništva općenito, neće moći zaobići ovo kapitalno djelo. Treba reći da je ovo djelo još jedna velika kocka u mozaiku ne samo blatskog nego i hrvatskog iseljeništva.
Sve gore izrečeno najbolje mogu posvjedočiti ovi osnovni podatci o knjizi. Nakladnik knjige je Euro Print d.o.o. Dubrovnik. Ona broji 920 stranica i u svome sadržaju uz Predgovor i Riječ autora na početku sadrži 16. zanimljivih poglavlja: 1. Zavičaj (Homeland); 2. Povijest hrvatskog iseljeništva (History of Croatian Emigration); 3. Iseljeništvo Blata na Otoku Korčuli (Blato Diaspora); 4. Naša nova domovina – Australija (Australia – Our New Homeland); 5. Hrvatski klubovi u kojima djeluju Blaćani (Croatian Clubs in Australia as Places of Active Participation of People from Blato); 6. Hrvatski klub „Dalmacija“ – Sydney (Dalmacija Sydney Croatian Club); 7. Svečano otvaranje Hrvatskog kluba „Dalmacija“ – Sydney ( Grand Opening of the Dalmacija Sydney Croatian Club); 8. Iseljeničke priče (Emigrants’ Stories), 9. Drugi o vama (What Other Preople Say About You); 10. Istaknuti Blaćani u Domovini i svijetu (The Most Prominent People from Blato in the Country and the World); 11. Blatske tradicije i običaji (Blato Traditions and Customs); 12. A sa homo štogo izist i popit (And Now Let’s go Eat and Drink – Blato Gastronomy); 13. Jan te ne poznajem, reci mi kako ti je nadimak – Blatske obitelji (I Don’t Know You, Tell Me Your Blato Family Nick Name – Blato Families); 14. Ništa ne razumin, govori po starinski – Govor Blata na Otoku Korčuli (I Don’t Understand You, Speak in the Old Blato Dialect – The Blato Dialect); 15. Blato u pjesmi iz duše (Blato in the Poems from the Soul)16. A na kraju malo smiha(A Few Laughs at the End).
Sadržaj knjige završava Sažetkom, Recenzijama knjige, koje su napisali prof. dr. sc. Roko Markovina i prof. emeritus Goran Kalogjera, Bilješkom o autoru, Bibliografijom publicističkih radova Dušana Kalogjere i Literaturom korištenom u pisanju ove knjige.
Ispod svakog od gore navedenih naslova ili poglavlja slijedi iznimno zanimljiva, zabavna, informativna i poučna priča. O svakom poglavlju dalo bi se održati bar jednosatno predavanje ili pak napisati knjižica pristojna obujma i sadržaja. Ovdje, naravno, nedostaje prostora da nabrajam sve pojedinosti iznesene u poglavljima ove iznimne knjige, no sažet ću sve svoje primisli u nekoliko riječi: temeljito istražena i promišljena, vjerodostojna, pisana s ljubavlju i konkretnim spoznajama, autoritativna! Knjiga je pisana s toliko ukusa i odmjerenosti o čemu najbolje svjedoče autorove izjave ili uvjeti koje je postavio sam sebi u jesen 2016 godine:
1.Moram pisati istinito i objektivno samo na temelju dokumenata, iskaza, stvarnih događaja, novinskih izvješća i slika koje su najobkektivniji sudac vremena i događaja, bez obzira kako će to čitatelji prihvatiti. Takav sam pristup pisanju imao u svih svojih četrnaset knjiga i od njega nikada ni zašto ne bi odstupio.
2. Moram pronaći i proučiti sve što je napisano o Blatu, posebno od blatskih autora i na korektan način uključiti u ovu knjigu, da bi bila što izvornija – blajskija jer je to i osnovni cilj cijelog projekta.
Čitajući knjigu uvjerio sam se da je autor u cjelosti ispunio i opravdao svoje uvjete. Knjigu sam dugo čitao i prebirao, na mnoga sam se poglavlja i mjesta vraćao nekoliko puta, pa mogu reći da sam knjigu više učio nego čitao… Tako sam u ovome djelu osjetio i zapazio još jednu njezinu vrijednost. Naime, kako znamo, postoji jedna usmena i jedna pisana ili pismena tradicija predaje znanja. Oba ova oblika moraju biti aktualna i u uporabi koliko god je to moguće; to u dobroj mjeri dolazi do izražaja u ovoj knjizi, poglavito od XI. do XVI. poglavlja. Stara tradicija usmene predaje „od usta do uha“ omogućuje posebnu vrstu prenošenja znanja. Ono bitno se ne može uvijek prenositi pisanim putem pa se tako usmenom predajom i tradicijom izbjegava širenje nesporazuma i poluznanja. Ovo je jako bitno naglasiti jer se u odsutnosti, neznanju i nepoznavanju usmene predaje i tradicije upravo događaju propusti u znanosti i znanstvenim radovima mlađih naraštaja, posebno u području povijesti. Svjedoci smo tome u hrvatskoj historiografiji cijelog 20. stoljeća.
Ovo djelo s ovoliko fotografija i dokumenata iz područja ljudske duhovnosti i života Hrvata podrijetlom iz Blata na Korčuli također je važno i zbog nečega drugoga. Naime, danas kada je tempo života takav da nam se svima nekamo žuri i kada nemamo vremena za duge razgovore uz kavu, ili čašu piva, nekako svi volimo da nam se sve „servira na tanjuru“ ili da sve možemo naći na jednom mjestu (One stop shop!). To nam ova knjiga upravo nudi, sve o Blatu na jednom jestu. I u tome je njezin veliki domet.
I još nešto, ne smijemo zaboraviti i zanemariti još jednu neprocijenjivu vrijednost i možda najveći domet ovog kapitalnog djela. Taj domet se, osim što su se u njoj našle usmena i pismena predaja, nalazi i u tome što se ta predaja u ovoj knjizi ostvarila na oba jezika, na hrvatskom i na engleskom. To je jako značajan događaj i važna prekretnica u pisanju o životu i povijesti hrvatskog iseljeništva, jer mlađi naraštaji nisu kadri više učiti i pratiti događaje o svojoj obiteljskoj, rodbinskoj i kulturnoj baštini i povijesti na jeziku svojih djedova i baka, ili čak pradjedova i prabaka. Sada mlađi naraštaji, čije podrijetlo potječe iz Blata na Korčuli, ali i drugi mlađi naraštaji hrvatskog podrijetla, ne mogu reći da nisu imali odakle učiti i naučiti o Blatu i njegovoj povijesti. Ovo je neprocjenjiv iskorak koji će omogućiti mladim naraštajima da mogu spoznati sve o svojem podrijetlu na jeziku kojim suvereno vladaju.
Stoga, preporučujem ovo vrijedno i kapitalno djelo s kojim se može ponositi svaki Blaćanin i Blajka. Štoviše, mislim da bi svaki dom čije podrijetlo vuče na Blato i otok Korčulu, morao imati primjerak ove knjige. I čitati je kada god se za to ukaže prilika i slobodan trenutak. Jer, dosta toga se može spoznati i naučiti iz ove „enciklopedije o Blatu i Blaćanima.“ I uvijek imajmo na pameti, kao što rekoh u početku svoga obraćanja, knjiga je čovjeku najbolji prijatelj!
I na koncu, čestitam autoru knjige „Na putu bez povratka“ gospodinu Dušanu Kalogjeri na izvrsnom djelu. Čestitke i gospodinu Ivanu Gavraniću Sinaku i svim drugima koji su mu na bilo koji način pomagali da ovo kapitalno djelo ugleda svjetlo dana!
