Domovina uredništvo
Moreplovac, trgovac i avanturist kojeg podjednako svojata i Venecija i naš otok Korčula – Marko Polo, otisnuo se na daleko prekooceansko putovanje u Kinu, gdje je proveo 17 godina. Uvriježeno je mišljenje da je upravo Marko Polo donio makarune iz daleke Kine, što je zapravo jedna od najvećih zabluda gastronomskog svijeta jer je upotreba mljevene pšenice (brašna) i vode poznata u Dalmaciji još iz doba antike.
Makaruni su se radili samo za posebne prilike, a uglavnom se vezuju uz mjesto Žrnovo, odakle su se proširili po cijelom otoku. Iako bi ih običan puk mogao sebi priuštiti nekoliko puta godišnje, vlastela Dubrovačke Republike i korčulanskih komuna češće je guštala u tom specijalitetu. Nekad su se radili samo od jednog tipa brašna (najsličnije našem glatkom brašnu), a danas se prakticira miješanje s oštrim brašnom.
Što se tiče šuga, iskonska klasika nikad nije odmicala od dobrog goveđeg gulaša koji je, naravno, bio oplemenjen crvenim vinom. Kako je meso bilo luksuz na otoku, nerijetko su se makaruni ljubili s pomama i pripremali sa šporkom šalšom.
Novinar našeg lista posjetio je gospodju Liljanu Ademović u Sydneyu koja je rodom s otoka Korčule, točnije iz Žrnova a sa svojih više od osamdeset godina izuzetno vitalna, zanimljiva i simpatična osoba a povod nam je bio da kušamo i nešto čujemo o tim tradicionalnim i poznatim nadasve ukusnim žrnovskim makarunima koji se rade i rado uživaju i na kraju svijeta u Australiji.
Gledamo je i slušamo dok radi makarune koje smo jasno poslije i u slast pojeli.
“Svako žensko dite moralo je znati vrtit makarune. Otkad si bio ovako mali (pa pokaže rukom na visinu od pola metra) dok ne zaklopiš oči. Mene ih je naučila raditi moja baka. Ti misliš da je to odmor za živce, ali vjeruj mi, nije. Treba znat pogodit tijesto, mora bit meko, ali ga ne smiješ preradit jer ti kasnije otvrdne i teško ga vrtiš
Najčešće se recept i priprema prenosila s koljena na koljeno, a nerijetko se znalo dogoditi i da uz svu poduku kilogrami tijesta završe u smeću. Ako pretjeraš s vodom, ma možeš staviti tri kile brašna i nećeš spasit tijesto
Nema tu filozofije. Makaruni su kao i svako drugo tijesto. Nakon sto puta osjetiš što je prava mjera i kasnije je lakše vrtjeti na iglu. Nije isto raditi ih kad je bura ili južina. Prije su se sušili na zraku, a danas se zamrzavaju, ipak ništa ne može zamijeniti friške. Kaže da nikad nije uspjela izbrojati koliko makaruna može ispasti od kilograma brašna, ali koliko ih je napravila u životu, vjerojatno bi joj se od brojke zavrtjelo u glavi.
Dok radi makarune gospodja Ljiljana nam priča i o sebi, da je rodjena djevojački kao Stanković, na parobrodu “Ljubljana” na Jadranskom moru putujući na porod u Dubrovnik. “Moja mama rodila je brata prije mene koji je s dvije i pol godine umro, te su joj doktori rekli da više ne smije roditi, no ona ih nije poslušala. Pokojni ujak koji je bio svećenik me je i krstio u Dubrovniku. Moj otac je radio kao drvodjelac u Dubrovniku, a majka je bila domaćica. Zanimljivo Dubrovčani nikada nisu voljeli Korčulane a dio odgovora je sigurno u tome što je Korčula uvijek bila pod Mlečanima, a Mlečani su bili oduvijek smrtni neprijatelji Dubrovačke republike.
Bile smo četri sestre i dva brata, a ja sam provela lijepo djetinjstvo te radila kao djevojka malo kod kuće a malo u hotelu Park u Korčuli. 2.2.1966. došla sam u Australiju i počela raditi u industriji odjeće, šivala sam, prvo košulje, pa muška odjela koje sam već i naučila kod jednog krojača u Korčuli, a onda sam nakon rodjenja starijeg sina radila noćne smjene na pidžamama pa onda na uniformama na teškoj pegli, no još mogu “dati šaku” i činit makarune smije se dok to govori gospodja Ljiljana.
“Imam četvero djece – Vilijam, Anthony, Frenk i Emily. Voljela sam raditi i pomagati u našem Žrnovskom udruženju u Sydneyu koje je radilo razne humanitarne akcije, a i danas pomažem u Hrvatskom arhivu kod gospodje Ane, evo prošlu nedjelju kada je bila “Gospa od Velikog zavjeta” to je naša glavna župna fešta u katoličkom centru u Blacktownu napravila sam puno kolača. Žrnovski piknik u Sydneyu vodili smo 20 godina, počeo ga je Nikola Batistić…” slušamo za stolom gospodju Ljiljanu i uživamo u njenim makarunima.
Mislim da sam drage moje čitateljice i čitatelji pojeo izvrsne žrnovske makarune kod gospodje Ljiljane, a vama upućujem poziv i postavljam pitanje, tko radi najbolje žrnovske makarune u Sydneyu?
