Domovina uredništvo
Poduzetnik iz Sydneya, Marko Franović, prebolio je i uspješno se oporavlja od pošasti modernog doba – još neistražene bolesti COVID-19. Sad je već toliko dobro da nam je napisao odgovore na pitanja, i još jednom zahvalio svima koji su brinuli i molili za njegovo zdravlje…
U ožujku ove godine zarazili ste se koronavirusom, Covid-19. Možete nam reći kako se to dogodilo?
Bio sam pozvan na večeru gdje je bilo oko 100 ljudi iz čitave Australije i postoji mogućnost da sam tu dobio virus, jer je bila velika gužva. Prije tog vremena nisam bio nigdje na tako velikim skupovima.
Kada ste prvi put osjetili da ste bolesni s tim virusom odnosno što ste osjećali, koje simptome?
Par dana iza te večere počeo sam osjećati nekakvu nemoć, nisam naprosto imao kontrolu nad sobom, nisam bio sposoban voziti auto. Otišao sam na testiranje u bolnicu.
Jeste li se možda osjećali borbeno protiv tog virusa prije nego što ste završili u bolnici? Jeste li se pokušali opirati simptomima bolesti?
Pravo da kažem, nisam vjerovao u takve simptome virusa. Bio sam skeptičan da jedan virus može imati tolikih posljedica.Nisam želio vjerovati da sam zaražen. Kako su mi nalazi rentgenskih snimki srca bili uredni, otišao sam van iz bolnice misleći da je sa mnom sve u redu.
Nakon kojeg vremena i kod kojih simptoma ste završili u bolnici?
Dolaskom kući, stanje mi se počelo pogoršavati. Opća slabost, nisam se mogao dici iz kreveta, imao sam otežano disanje i stalni pritisak u plućima, te sam opet završio u bolnici.
Što se u bolnici dogodilo, kako je sve išlo ili što se poduzimalo da vas izliječe?
Peti dan moje se stanje počelo rapidno pogoršavati. Kada sam počeo dobivati devet litara kisika onda su me stavili na intenzivnu njegu. Nakon toga su me stavili na respirator te sam praktički bio 25 dana u komi, na dijalizi 30 dana. Otkazali su mi bili bubrezi,imao sam upalu pluća i infekciju jetre, zuc mi je postala problem (trebati ću operaciju), imam diabetes, uza sve to sam dobio trovanje krvi- sepsu.
Mora da vam je bilo teško saznati i prihvatiti koliko vam je zdravlje tada bilo opasno po život. Kako ste se tim vodili? Što vam je bilo najteže u cijelom toku liječenja?
Kako sam bio u komi, nisam bio ničega svjestan sto je možda i dobro. Kada sam se probudio, nisam na početku znao gdje se nalazim, ne sjećam se ničega. Prvu stvar sto sam pitao bilo je da li je jedan posao završen. Ležeći u bolnici 2 mjeseca samo na leđima, nisam se mogao okrenuti (inače spavam na strani), bilo mi je teško. Izgubio sam 11 kg za to vrijeme boravka u bolnici.
Što vam je bilo najvažnije za vrijeme liječenja?
Kako nisam bio svjestan sto su radili sa mnom za vrijeme mog “spavanja”, sto god da su radili, urodilo je plodom.
Kako bi ste komentirali na zdravstvene usluge koje su vam pružane?
Liječen sam u Sutherland Hospital. Nema rijeci kojima mogu opisati njegu koju sam tamo doživio. Za požrtvovnost medicinskog osoblja- nemam rijeci. Ti ljudi svakodnevno riskiraju vlastite živote i živote njihovih obitelji za njegu bolesnih. Mislim da nisu dovoljno cijenjeni od javnosti.Mogu reci da sam njihovom zaslugom ostao živ. Dobio sam eksperimentalni lijek Hydroxychloroquine i još jedan drugi lijek u kombinaciji. Da li mi je to pomoglo, ne znam. Rečeno mi je kada sam se probudio da mora da imam jaku zelju za životom, jer da sam se borio,te da sam zato i preživio.Moje ozdravljenje liječnici smatraju čudom.
Vjerujem da ste čuli još dok ste bili u bolnici i možda od bolesti nemoćni koliko tisuća ljudi moli po svijetu za vaše ozdravljenje. Kako su vas se te molitve dojmile, koliko su vam osobno značile?
Kako sam bio u komi, nisam znao da se ljudi mole za mene. Nema rijeci kojima bi se svima zahvalio za molitve koje su se vodile po cijelom svijetu za moje ozdravljenje. Ostao sam bio bez rijeci kada mi je to bilo rečeno. Ponekad mi se čini da sam još uvijek zbunjen jer trebam nekako nadoknaditi ovo izgubljeno vrijeme “spavanja”. Toliko toga se promijenilo od 3-eg mjeseca,cijeli svijet je drugačiji. Ne znam da li možete sebe staviti u situaciju da se probudite i da je prošlo mjesec dana kroz koje vrijeme su se događale nevjerojatne promjene u cijelom svijetu.Kao da ste pali s Marsa, pa sada stalno gledam sto se događalo i pokušavam biti “up to date”.
Kakav je bio osjećaj u vama kada su vam liječnici rekli da možete kući iz bolnice?
A sto mislite kako sam se osjećao? Nisam mogao pošteno hodati, bio sam emotivno potresen svime sto se događalo. Imam familiju, brinuo sam o njima, brinuo sam o poslu, nisam znao kako i koliko dugo će trajati moj oporavak.
Kako napreduje potpun oporavak?
Nevjerojatno da su se pluća toliko oporavila, bubrezi vise nisu problem. Imam jedino vise problema s hodanjem, ali stalnim vježbama i to se svakodnevno popravlja. Tjedan dana nakon izlaska iz bolnice, došao sam na posao. Radim puno radno vrijeme, mozak mi dobro funkcionira, potpuni oporavak će uzeti malo dulje vremena. Kako sam već u poodmakloj dobi, za neke stvari treba dulji oporavak,ali ide na bolje.Vidim napredak svaki dan.
Kada sada gledate unatrag opasno zdravstveno stanje u kojem ste bili zbog koronavirusa i kada gledate vaš oporavak mislite li da ste dobili drugu šansu na život?
Zahvalan sam sto sam dobio drugu šansu. Mnogi mladi nažalost nisu bili te sreće. Puno je familija zavijeno u crno. Cijenim život sada još i vise.
Imate li kakvu poruku narodu u vezi koronavirusa?
Imam. Kao sto nam je rečeno, trebamo se pridržavati uputa koje su nam date o Covid-19. Pranje ruku, odstojanje, nošenje maski, sve to ima svoje razloge zašto je traženo od nas da se toga pridržavamo. Deseci tisuća ljudi su umrli, milijuni ljudi su zaraženi.
O ekonomskoj krizi ne želim niti govoriti, jedino da smo svi u tome i da moramo jedni drugima pomoći da ostanemo zdravi, da čuvamo naše stare, da ne budemo oholi misleći da će nas virus preskočiti. Nikada se ne zna kada i koliko nas može pogoditi. Zato našim vjernim čitateljima mogu iz osobnog iskustva reci- čuvajte se i još jednom hvala za sve molitve za moje ozdravljenje koje su očito bile uslišene.
