Domovina uredništvo
Unatoč mirnoj, prigušenoj, zbunjenoj i duhovno odvojenoj vanjštini Bele Nemeth čitajući ovaj roman čitatelj se ne može otresti stalno prisutnog osjećaja napetosti, iščekivanja o tome kada će Bela napokon planuti na svijet oko sebe i izliti na taj svijet vatru bijesa ali i sjaja vlastite duše koja cijelo vrijeme naizgled gori i tinja u njoj. Vladimir Jakopanec, iz Melbournea, majstorski je u ovaj roman ugradio stalni osjećaj neizvjesnosti i iščekivanja iako zaplet i radnja njegove knjige jednostavno nisu u žanru tzv. „Suspense and Thriller“, već je u žanru Književne fikcije, koja evocira duboko razmišljanje diljem raspleta događaja unesenih u ovu knjigu. U ovom romanu elementi psihološkog profiliranja njegova dva glavna junaka pogađaju posebno otrežnjujuće surovu notu surovih staza i životnih sudbina koje život itekako može nametnuti.
Izraz Requiem odnosi se na rimokatoličku misu koja se održava za mrtve. Requies znači odmor. U nereligioznom kontekstu riječ requiem se jednostavno odnosi na čin sjećanja. Riječ iz naslova knjige Vladimira Jakopaneca objavljene 2019. godine – “Requiem za Belu Nemeth” – prikladno se uklapa u atmosferu ovog punog neizvjesnosti, blage napetosti i iščekivanja, prilično duševno proganjajućeg, dirljivog, lako čitljivog romana u kojem su životi dviju osoba hrvatskog porijekla u Australiji, Bele i Milana, spojeni temeljnom potrebom za pripadanjem, neartikuliranom, ali u osnovi prisutnom ljubavi jednog prema drugom, usprkos često tragičnim životnim okolnostima zbog kojih to pripadanje nekom izgleda kao tiho lebdjenje na veslaču bez vesla, nošeno strujom i bujicama životnih sila koje su jače od bilo kojeg od njih. Kormilo koje upravlja Belinim životom su posljedice zlostavljanja koje je ona od svojih roditelja trpjela kao dijete i mlada curica, posebno od svog oca čiji se postupci mučenja i zlostavljanja više uklapaju u okrutne i grube društvene oluje iz 18. ili 19. stoljeća, nego u 20. u kojemu je ona rođena i odrasla.
Vladimir Jakopanec u ovom svom trećem romanu predstavlja nam portret hrvatskog iseljeničkog života u Australiji koji nas uvodi u neku vrstu bolesti društvene izolacije prouzročene posljedicama zlostavljanja, frustrirane ljubavi prema Domovini, nemirne nostalgije koja tjera život s vremena na vrijeme u oboje “novu” i “staru zemlju”. Također:
- ovaj roman ispituje ljubav prema drugom ljudskom biću i stalnost poštovanja na koju se trajna ljubav temelji;
- ispituje razmišljanja o smrti i strahove koji gotovo paraliziraju pred viđenju iste;
- ispituje ekonomski pad i rezultirajuće poteškoće u svakodnevnom životu u bivšoj Jugoslaviji, što je natjeralo mnoštvo na iseljavanje;
- ispituje kompromise u življenju paralelnih života iseljenika
- ispituje drugarstvo i prirodno nastajuću potporu koje lijepe iseljeničku zajednicu u zajedništvo, generirajući energiju disanja potrebnog za suočavanje sa svim životnim izazovima u stranoj zemlji;
- ispituje gubitak i tragediju neuzvraćene ljubavi, uzbudljive ljubavi između muškarca i žene koja je mogla biti, ali se nije ostvarila;
- ispituje djelovanje UDBe komunističke Jugoslavije na tlu Australije, koja je provodila zlostavljanje i uništavanje hrvatskog duha za slobodu Hrvatske na sve moguće načine;
- vodi nas u strahote rata devedesetih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, usredotočujući se u nekim potresnim detaljima nasilnih i smrtonosnih silovanja žena od strane srpskih agresora.
Ovaj roman, u svojim iskrenim iskazima i vinjetama predstavlja i jedan čvrst skup društveno-političkih elemenata i faktora koji su oblikovali i održavali u Australiji hrvatske doseljenike nakon Drugog svjetskog rata i na kraju ih učinili dragovoljnim partnerom domovine na krvavom putu Hrvatske u njezinom odcjepljenju od komunizma i uspostave slobodne, demokratske države.
Bilo ovog romana je Bela. Starija žena s demencijom koja se u nju uvukla, koja se poput lopova šunja unutra i privremeno odlazi – samovoljno, neočekivano, iznenadno, kontrolirajuće i okrutno. Bujice samovoljnih misli, koje kao kuga napadaju Belu, se opipljivo doživljavaju zahvaljujući autorovoj vještini ubacivanja vinjeta, interjekcija koje vividno donose pred čitatelja njezino nasilno djetinjstvo i mladost, očinsku kontrolu i ulijevanje straha čiji je Bela proizvod. Čitatelja se odvodi na uznemiravajuće putovanje kroz Belin život sumanutog, okrutnog roditeljskog zlostavljanja, koje je, nesumnjivo, urezalo duboke ožiljke pobune u njoj i, na kraju, nemogućnost da sebe posve preda bilo kojem čovjeku ili ljudskom biću. Kako kroz knjigu dolaze zajedno u jednu jasnu cjelinu dijelovi zagonetke Beline povijesti i povijesti njenog života u Zagrebu, u Melbourneu, u ratnoj zoni 1990-tih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tako, i na suptilan način, dolaze zajedno u jednu jasnu cjelinu povijest glavnih ideologija Hrvatske 20. stoljeća i ljubav za Hrvatsku koja je iz iseljeništva održavala nadu i branila njezinu slobodu kroz desetljeća izvan njenih granica – u Australiji (u dijaspori). Doista, ovaj roman prikazuje borbu multikulturalne Australije i obitelji unutar nje, koje često lebde kroz život u relativnoj društvenoj izolaciji ili nejasnoći, često bez dubokih osobnih prijateljstava koja su inače korijen trajne osobne duševne sigurnosti bilo kojeg migranta.
Najveća okosnica Belinog opstanka u životu je Milan i njegova odanost Beli unatoč njezinim greškama i divljim eskapadama dok je ulazila u i izlazila iz njegovog života poput tornada koji nema određeno odredište već samo ukorijenjenu silu koja ga prisiljava da sam sebe istroši!
Dok je Bela s roditeljima u Australiju iz Hrvatske stigla kao mlada djevojka ili žena, Milan je kao dijete s roditeljima iz Hrvatske preselio u Australiju (Melbourne) i odrastao okružen kulturnim i moralnim obilježjima hrvatske kulture u stranoj državi (Australija); kultura koja se u to vrijeme duboko razlikovala od one glavne u koju je migrirao. Je li stvarnost odrastanja i življenja između dvije različite kulture pretvorila svoju žetvu u temeljno nesigurnu i socijalno relativno izoliranu osobu u Milanu, koja je, prema svemu sudeći, posvećena od strane roditelja da u Australiji izgradi čvrst i siguran dom, pitanje je koje nameće psihološki potvrdan zaključak. Milan je prerastao u odraslog čovjeka čije se najveće dostignuće u životu vidi kroz nekoga kome bi pripadao pod istim krovom. Njegova je ljubav prema Beli bila veoma duboka – bezuvjetna do srži, unatoč Belinom nemiru i često ludo avanturističkim životnim epizodama daleko od njega. Njegovo zadovoljstvo životom zapravo je prilično jednostavne prirode – Bela je u starijoj dobi tražila utočište pod njegovim krovom, čak i gdje od nje nije bilo vidljivih ili opipljivih znakova ljubavi prema njemu, a ipak, Milan se osjećao najsretnijim i najzadovoljnijim čovjekom na svijetu, čini se, jer je ona je tamo fizički pripadala njemu – u njegovom životu, u njegovom življenju.
Ovu je knjigu užitak čitati ne zbog u nju unešenih impliciranih životnih sila koje se mogu naći u svačijem životu, već zato što čitatelju donosi osobnu, elokventno prikazanu krupnu sliku hrvatske patnje za slobodu nacije.
Knjigu u tiskanom formatu možete kupiti u internetskim knižarama poput http://www.webkjnizara.hr ; i http://www.zagrebcroatianbookshop.com.au ; Elektroničku verziju možete kupiti na nekoliko većih internetskih knjižara kao npr. http://www.books.apple.com ; http://www.scribid.com ; http://www.kobo.com ;
